Pričali smo s umirovljenikom koji je našao i vratio novac: "Kako da ga uzmem, pa netko se jako namučio da to zaradi!"
kolumnist
komunalije
Ni u jednom trenutku mu nije palo na pamet da uzme novac koji je u ponedjeljak ujutro ispao nekome iz džepa na bjelovarskoj tržnici. Vidio je razbacane novčanice po podu i u prvi tren pomislio kako je riječ o lažnom novcu. "Što ne pokupite taj novac", pitala ga je jedna prodavačica. "Pa nije moj", jednostavno je odgovorio 72-godišnji Bjelovarčanin Zlatko Andri, sagnuo se i podigao novac s poda.
Zamolio je tu ženu da mu ga pomogne prebrojati novac kako bi posvjedočila da nije uzeo ni kunu, sjeo na svoj bicikl, odvezao se do policijske postaje i dao im novac. Zlatku ovo prvi put da je našao neki novac i vratio ga. Prije godinu i pol kod bjelovarskog Lidla pronašao je pozamašnu svotu novca i predao je policiji.
- Novac nije najvažnija stvar na svijetu. Osim rođenja sinova i unučadi, najveća mi je radost u životu bila osmijeh jedne žene. Živjela je u jednoj sobici 4X4 metra i ja sam joj pomogao adaptirati stan jer si zbog svoje male mirovine to nije mogla priuštiti, rekao je ovaj pošteni umirovljenik koji je davnih dana shvatio kako je u životu ipak najvažnije angažirati se za druge.
Radio u Njemačkoj
Zlatko se rodio prije 72 godine u Garešničkom Brestovcu. Tamo je proveo dio djetinjstva, a onda se s roditeljima prvo preselio u Križ Novoselec, a onda u Bjelovar. Početkom 70-ih godina prošlog stoljeća otišao je u Njemačku gdje je dobio posao u Mercedesu. Dvanaest godina kasnije vratio se u Bjelovar.
- Puno sam tamo radio kako bi svojoj obitelji osigurao pristojan život. Kad sam se vratio u Bjelovar, bio sam potpuno izgubljen. Nikako se nisam mogao uklopiti. Nisam visio po birtijama pa nikome nisam bio zanimljiv. Posao je tada bilo teško dobiti ako nisi bio podoban. Obolio sam, završio u bolnici. Četiri puta sam gledao smrti u oči. I onda sam shvatio da nešto moram promijeniti, ispričao mi je gotovo u dahu ovaj pošteni čovjek koji je završio školu za strojarskog tehničara, kovinotokara i vozača.
Zlatka svaki dan možete vidjeti u Bjelovaru na njegovom starom biciklu "Rog" kojeg je dobio od njemu potpuno nepoznatog čovjeka u Međugorju. Kaže nam kako je u posljednje dvije i pol godine s njim prešao gotovo 20.000 kilometara.
Stalno na biciklu
- Kad sam radio u Njemačkoj rekli su mi da auto u jednom danu potroši kisika koliko čovjek u osam dana. Tako sam se ja odlučio na bicikliranje. Nakon što cijeli dan jurim biciklom od obitelji do obitelji kojima treba pomoć, navečer stavim masku na lice i prošećem. Uživam kad vidim kako se na sve strane nešto gradi, kako grad raste. Ne dam se ja, radit ću dok me ruke i noge budu služile. Puno čitam. Zanima me Egiptologija, sve o Inkama, planinama, rijekama, životinjama. Zanima me sve o ovoj našoj prekrasnoj zemlji, govori mi Zlatko i poručuje:
- Iskreno se nadam da će se policiji javiti onaj tko je izgubio novac. Ipak je netko podbočio svoja leđa da to zaradi...
No, policiji se ta osoba još nije javila.