Poznati glazbenik mlade Daruvarčane uči svirati bubnjeve: "Najviše vole rock, a kući odlaze sretni"
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
DARUVAR – Već četvrtu godinu zaredom Daruvar ima školu bubnjeva. I to ne bilo kakvu. Ritam percussion Daruvar vodi poznati mladi glazbenik i bubnjar Abel Kovačević iz Čakovca koji je u Međimurju 2016. godine otvorio prvu školu bubnjeva u Hrvatskoj. U svojoj bogatoj karijeri Abel je svirao s mnogim istaknutim glazbenicima poput Olivera Dragojevića, Alana Bjelinskog, Matije Dedića, Jacquesa Houdeka, Tereze Kesovije, Boška Petrovića, Radojke Šverko i brojnih drugih.
U Daruvar je stigao zahvaljujući prijateljstvu s pastorom Baptističke crkve Ivanom Špićakom, a na radost malih Daruvarčana koji su objeručke prihvatili edukaciju iz bubnjeva - glazbenog instrumenta kojeg ili voliš ili ne voliš. Pokazalo se kako bubnjeve Daruvarčani – obožavaju!
Iz glazbene obitelji
- Otkako sam otvorio školu bubnjeva Ritam percussion u Čakovcu 2016. godine, surađujem sa svojim prijateljem Ivanom Špićakom koji je također glazbenik. Došli smo na ideju zašto ne bismo isto napravili i u Daruvaru. Ideja je zaživjela 2021. godine. Ivan ima sina koji je od malena zavolio ritam i bubnjeve, a kada smo pokrenuli školu bubnjeva u Daruvaru, pridružila su nam se brojni mališani, pojašnjava nam Abel i dodaje kako se u školi ne radi individualno već grupno.
To, dodaje naš sugovornik, povezuje i spaja djecu.
- Lijepo je vidjeti da oni međusobno jedni druge ohrabruju. Kada je priča krenula, bio mi je cilj kod mladih razvijati onaj talent koji imaju. Otac sam četvero djece i uvijek razmišljam kako im mogu ispuniti vrijeme na kvalitetan način. Kako mogu sami prepoznati svoje vrijednosti, ali i razvijati talente na njima prihvatljiv način. Puno sjede za ekranima, a ekrani im ne mogu dati iskustvo i povezanost s ritmom, instrumentom, ali niti s njihovim vršnjacima. Bubnjevi su tu idealni jer je cijelo tijelo aktivno. Kao kod plivanja rade im svi mišići, otkriva Abel i dodaje kako djeca svirajući bubnjeve čitaju note, slušaju predavača, a pojačana je i interakcija između njih samih.
Jezik koji svi razumiju
Zbog udaljenosti Čakovca i Daruvar, satovi se održavaju svakog drugog tjedna po dva sata.
- Svaki drugi ponedjeljak putujem u Daruvar. Obvezao sam se na to i veselim se svakom dolasku toj djeci. Iako se djeca mijenjaju, imamo i onih upornih koji su s nama od početka. Trenutno je 12 polaznika koji su podijeljeni u dvije grupe po šestero učenika. Mjesečno roditelji izdvajaju 60 eura, pojašnjava nam Abel kojeg smo upitali što to najviše daruvarski mališani vole svirati.
- Meni je najveća radost kada dođem u Daruvar njihova dobra volja. Dolaze veseli na satove, a jednako tako veseli i radosni odlaze svojim kućama. Sat je koncipiran na igrama, ponavljanju, ali i improvizaciji gdje oni sami moraju dati neki svoj doprinos. Ja sam odmalena zaljubljen u ritam. To je jezik koji svi razumiju jer vi ako čujete dobar ritam, nemoguće je da ostanete ravnodušni. On pokreće, nadahnjuje, inspirira…Naše srce kuca u ritmu, ističe naš sugovornik koji za bubnjeve oduvijek misli da su najljepši instrument na svijetu.
Dodaje kako je svako dijete drugačije, netko je više, a netko manje komunikativan, no bubnjevi tada učine nešto nevjerojatno…
- Kada vidite da dijete sjedne za bubnjeve i da se na taj način može izraziti, onda je to „to“. Tu su emocije i povezanost, kaže Abel koji se prisjetio trenutka kada je odlučio da će podučavati djecu.
Suradnja s Oliverom Dragojevićem
Dugo se dvoumio, priznaje, treba li otvoriti školu bubnjeva i postati edukator.
- Imao sam priliku raditi u školi. Predavao sam glazbeni od 1. do 4. razreda, a to iskustvo mi je pomoglo da se odlučim ići u smjeru učenja mladih. Spojio sam ono što znam i ono što volim i prelomio – otvorio sam školu bubnjava. Inače sam čovjek koji voli surađivati s raznim glazbenicima, kaže ovaj vrhunski bubnjar i prisjeća se suradnje s legendarnim Oliverom Dragojevićem.
- Bilo je to posebno. Nastup na Bundeku sa Zagrebačkom filharmonijom. Prošao sam dosta toga, ljudi me znaju često zvati, ali nisam skroz angažiran na sceni. Možda sam na 2., 3. ili 4. pozivu. Kada nitko drugi ne može, svakako uskočim. Inače sam dosta angažiran na svojim drugim poslovima, priča nam Abel čija braća su također glazbenici. Sviraju saksofon i klavir dugi niz godina s Gibonnijem.
U svakom slučaju Kovačevići su glazbena obitelj.
- Tata nam je usadio tu ljubav, kao djeca smo svirali i pjevali u crkvi, u zboru, kasnije u glazbenoj školi… Glazba je uvijek oko nas, zaključio je Abel kojemu je želja da sva djeca koju podučava nauče note, razne stilove glazbe, slušati, improvizirati, ali i inspirirati druge. Jednako tako, nada se da će toliko zavoljeti glazbu da će jednoga dana netko od njih možda podučavati djecu što bi onda bio zatvoren krug.
- Ritam je jezik koji svi razumiju. Od Boga smo stvoreni s razlogom. Svatko ima talent i meni je samo cilj da svatko od mojih učenika razvije taj Bogom dan talent, zaključio je Abel i na kraju nam otkrio kako maleni Daruvarčani najviše od domaće glazbe vole svirati Opću opasnost, Gibonnija, Jinxe...
Nema opadanja broja učenika
- Od stranih tu su Jessie J i pjesma Price Tag pa Michael Jackson i legendarna Billie Jean, ma ima ih puno. Djeca su sjajna, zaključio je naš sugovornik.
Ponosan u što se pretvorila njegova ideja nastala prije nekoliko godina je i pastor Baptističke crkve u Daruvaru, Ivan Špićak.
- Ideja se rodila iz potrebe. Moj sin je vrlo rano pokazao talent za ritam i bubnjeve, već od svoje četvrte godine. Budući da ga nismo nigdje mogli usmjeriti, jer u Glazbenoj školi u Daruvaru nema udaraljkaškog odjela, došao sam na ideju da zamolim prijatelja bubnjara da uskoči, prisjeća se Ivan početka suradnje s Abelom.
- U prvoj godini imali smo puno malih polaznika. Sljedeće godine bilo je nešto manje učenika jer su neki od njih otišli na studij. No, 2024. ponovno je bila sjajna. Nema opadanja broja učenika, zadovoljan je Špićak koji je iznimno zahvalan Baptističkoj crkvi koja im je besplatno ustupila prostor u kojem se održavaju probe.
Unatoč tome, Špićak smatra da bi bila bolja opcija da se nastava odvija u nekom drugom prostoru, koji nije vezan uz crkvu. Na taj način, uvjeren je, bili bi prihvatljiviji većem broju sugrađana.
Prostor izvan crkve
- Neutralan prostor možda bi nam donio veći broj djece jer pojedini građani smatraju kako je možda škola bubnjeva povezana s Baptističkom crkvom što zapravo nije istina, ističe pastor koji je svjestan da će ako plate neki drugi prostor, imati velike troškove.
Stoga je otvoren za sve opcije i razgovore s pojedinim udrugama i lokalnom samoupravom ukoliko imaju bilo kakvo rješenje da im pomognu oko prostora.
- Nastojat ćemo i dalje djeci omogućiti razvoj. Kada pokažu talent, važno je da imaju mogućnost to svoje znanje negdje i pokazati, na nekoj velikoj pozornici, to ih motivira. Svake godine na kraju školske godine pripremimo program u kojem djeca pokažu sve što su naučila. Imali su već i iskustvo studijskog snimanja, tako da su im satovi ispunjeni, kaže nam pastor Špićak.
Vjeruje da mali bubnjari imaju štošta lijepoga za ponuditi svojim sugrađanima, samo im treba pružiti priliku.
Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!