Ovo je Staša iz Lipika. Ima strašan vokal, tek 15 godina i, tvrde znalci, 'staru dušu' za pjesmu
"Okruženi smo glazbenim šundom, a nekad mi izgleda da i mladi i neki stariji niti slušaju niti shvaćaju glazbu na ozbiljan način. Ne razmišljaju o emocijama", kaže Staša
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
Ako u razgovoru s nekim doznate da sluša Rolling Stonese, Queen, Guns N' Roses, Led Zeppelin, Erica Claptona, uz to i ABBA-u, Arethu Franklin, Janice Joplin, Amy Winehouse, Norah Jones itd., vjerojatno ćete reći da taj netko ima jako dobar glazbeni ukus. Ako taj netko imao samo 15 godina, sigurno ćete se složiti da se radi o pravom malom glazbenom genijalcu.
Upravo takva je Staša Kukić iz Lipika, učenica 2. razreda Glazbene gimnazije u Požegi, koja pjeva od kad priča, koja glazbu živi cijelim svojim mladim bićem i koja na pitanje što je za nju glazba, kao iz topa odgovara: Život!
Nema dana bez glazbe
- Ne mogu bez glazbe, ni jedan dan. Čak i dok spavam sa strane obavezno svira glazba do jutra pa se uz glazbu i budim - kaže mlada, vedra i nasmijana teenagerica Staša.
Pogledajte kako Staša zvuči uživo:
Sluša i istražuje Rock 'n' Roll, Pop, R&B, ali onaj stari, i uglavnom voli muziku iz prošlog tisućljeća, posebno iz zlatnih sedamdesetih. Kaže da je glazba dodiruje na poseban način, da često zaplače, naježi se, prođu je trnci... Sada je u fazi zaljubljenosti u Soul glazbu, posebno u klasike Arethae Franklin ili Janis Joplin. Upravo je na nedavnom Multipaku u Pakracu, u uličnoj svirci na kojoj je svirao i njezin tata Predrag, impresivno i za svoje godine nevjerojatno zrelo i uvjerljivo izvela pjesmu "Me and Bobby McGee". Ne trebam ni napominjati da je izazvala oduševljenje okupljenih.
Slučaj je htio flautu
Staša je u Pakracu završila šest razreda Osnovne glazbene škole, a instrument flautu odabrala je jer više nije bilo mjesta za željenu gitaru ili klavir. Ali kako kaže, danas je presretna što je napravila taj odabir. Jako voli svoj instrument u čemu veliku zaslugu ima i Martina Golub Faktor, njezina prva profesorica flaute, ali i sadašnja profesorica Iva Sessa Štancl.
Majka Jasna prisjetila se kako su Stašu u drugom razredu osnovne upisali u glazbenu predškolu.
- Već nakon dva mjeseca rekla mi je da joj je tamo dosadno jer uče samo neke dječje pjesme. To je za tu dob normalno, ali Staša je već znala nekoliko albuma Stonesa, pa je to za nju bila igrarija. Kada je silom prilika odabrala flautu pomislila sam, što će ona s tim instrumentom? No, već nakon dva mjeseca, na svoju promociju zbirke poezije pozvala ju je naša prijateljica iz Subotice. Uz "Prvu ljubav", "Meni trebaš ti" i "Blue eyes Crying", započeli su njeni prvi javni nastupi - prisjeća se Jasna.
Glazba uz tatu Predraga
Za razliku od flaute koju je uvijek učila kod stručnjakinja, u pjevanju je samouka i moglo bi se reći da ju je u pjevanje, ali i u glazbu općenito, usmjerio tata Predrag, dugogodišnji gitarist nekada vrlo popularnog cover banda "El constido" koji je postojao 15 godina, sve do 2018. godine.
- Kad sam kod kuće svirao ili skidao stvari za probe i gaže, ona se stalno motala oko mene. U stvari Staša je valjda preskočila one uobičajene dječje pjesmice poput "Pjevala je ptica kos" nego je odmah počela slušati i pjevušiti naš repertoar, a "El constido" je stvarno imao dobar repertoar. Mislim da je imala tri godine i u to vrijeme je bila popularna jedna pjesma Tonija Cetinskog i Toše Proeskog. Sjećam se da mi je došla i otpjevala neku totalno zahtjevnu melodijsku liniju za trogodišnje dijete. Smrz'o sam se i tražio je da mi još jednom ponovi, a ona je, onako u bodiću, otpjevala melodiju identično isto kao i prvi put. Tad sam uvidio da ima taj dar - prisjeća se Predrag u čijoj je obitelji uvijek bilo glazbe zahvaljujući rođacima s majčine strane koji su bili jako muzikalni.
- Živjeli su u Antunovcu i pjevali su u crkvenom zboru. Bilo ih je petoro i sjećam se obiteljskih sjediljki na kojima bi u pravilu zapjevali, a vokale su složili da se smrzneš.
Band joj je velika želja
Staša nakon glazbene gimnazije planira upisati i završiti glazbenu akademiju.
- To bi mi bila garancija da mogu imati nekakvu sigurnost, stalan posao jer razumijem da je to važno. Ali prava, velika želja mi je imati svoj band, da s njim sviram koncerte svugdje po svijetu i da radimo turneje. To mi je jako, jako privlačno - kaže Staša.
Iz njenog razmišljanja vidi se da se radi o djevojci koja je jako zrela za svoje godine. Na to rano sazrijevanje su je na neki način prisilile i životne okolnosti. Naime, tri godine nakon njenog rođenja, na svijet je došla Stašina sestra Minja koja je rođena sa sindromom Down pa je i Stašina uloga u obitelji postajala sve ozbiljnija i odgovornija.
Stašin glazbeni opus je vrlo širok i brojne pjevačice i pjevači su na nju utjecali ili još uvijek utječu, ali priznaje da nitko na nju nije imao utjecaj kao Freddie Mercury i Queen koji je neprekidno slušala dvije godine.
- U autu Queen, na TV-u Queen, u slušalicama Queen, na laptopu Queen, gdje god se okreneš Queen - priča Predrag, a Staša pojašnjava razlog.
- Oduševio me zato što je sjajan frontman, njegov stav, kako se ponaša na pozornici, kako iznese pjesme, kakvu komunikaciju ima s publikom to je nevjerojatno. Posebno nastup na Live Aid 1985., to je antologijski - kaže Staša.
- Ona je jako temeljita po pitanju glazbe i kada se za nešto uhvati, onda to istražuje do krajnjih granica - nadovezuje se Predrag.
I kod domaće glazbe Staša favorizira one "stare" bandove i pjesme. Parni valjak, Prljavo kazalište, Novi fosili, YU Grupa, Bijelo Dugme, Zdravko Čolić, Vanna iz faze E.T.-a, ali u današnjoj domaćoj glazbi ne pronalazi kvalitetu.
Estrada je puna kopija
- Na estradi su svi nekako isti, svi su kopije. Mislim da se uzdižu i promoviraju krivi ljudi koji u stvari nemaju ništa za dati i koji to rade samo radi novca, slave i drugih interesa.
Glazba koja se danas nudi i koju uglavnom i slušaju Stašini vršnjaci je prepuna smeća i šunda. Zanimalo me je kako se snalazi u tom svijetu?
- To je istina i okruženi smo tim glazbenim smećem, a nekad mi izgleda da mladi, ali i neki stariji danas niti slušaju niti shvaćaju glazbu na ozbiljan način. Ne razmišljaju o emocijama, o tome što glazba donosi, što poručuje, nego je konzumiraju jedino kao vid jeftine zabave. Pokušavam ne obraćati pažnju na to, držim se svog puta i slušam ono što mi se učini da je dobro. Zato stalno imam slušalice i u stvari slušam svoje - priča mi Staša dok ja još uvijek teško vjerujem da u stvari pričam s djevojčicom koja će u prosincu napuniti 16.
- Kako je živjeti s glazbenicima? - pitao sam Jasnu.
- Uh, teško pitanje! U najmanju ruku, zanimljivo! Kada gledaš svoje dijete, s kojom strašću govori o dionicama u pjesmi i u autu odjednom svojim glasom oponaša točnu solo dionicu gitare u nekoj pjesmi, obuzme te neka posebna milina. Ima i onih dana, kada slušamo istu stvar 50 puta za redom, pa odem prošetati psa, jer me izludi, ali kada se sastanemo kao društvo, pa svi zapjevamo, to su veliki benefiti za našu dušu. Njeni nastupi ne donose radost samo nama roditeljima već i našim prijateljima i rodbini, a sa svakim njenim nastupom baka i djed dobiju koju godinu života više - odgovara Jasna.
Brojne nagrade
- Staša iza sebe ima cijeli niz zapaženih nastupa, ali i osvojenih nagrada na festivalima. Prvi pravi nastup bio je u osnovnoj školi u Lipiku kada je bila 4. razred i gdje je na priredbi "Tvoje lice zvuči poznato" s pjesmom "Does your mama know" grupe ABBA osvojila prvu nagradu. Godine 2017. je na "Aurea fest" u Požegi osvojila prvu nagradu ponovno s pjesmom grupe ABBA "The winner takes it all", a na istom festivalu je ponovno slavila 2019. s Queenom i "Show must go one". Ove godine je nastupala i s Big Band Požega s kojim je pjevala u Sisku, Bjelovaru i Požegi.
Staša uoči finala u Požegi 2017. godine:
Osvajala je Staša nagrade i s flautom i to u kombinaciji s Leonom Kaurinom koji svira harmoniku. Na međunarodnom natjecanju u Puli su 2018. osvojili drugu nagradu, a na državnom natjecanju u Daruvaru su osvojili prvu nagradu. Prvu nagradu iz solfeggia osvojila je u travnju ove godine na natjecanju koje je održano u Beogradu.
Staša nema dečka jer, kako kaže, trenutno joj ni ne treba. Voli druženje s prijateljima, posebno s najboljim prijateljicama Marcelom Grgić koju poznaje od prvog razreda osnovne škole i koja joj je uvijek bila pomoć i podrška i Zrinkom Hihlik za koju kaže da su srodne duše, imaju slična razmišljanja i što je još važnije vrlo sličan glazbeni ukus.
Za sebe kaže da je veliki filmofil, a s obzirom na veliku i neskrivenu ljubav prema Freddieju Mercuryju naravno da joj je najbolji film "Bohemian Rapsody". Oduševio ju je i Tarantinov film "Once upon a time in Hollywood" kojeg je, kako priznaje kroz smijeh, pogledala više od 20 puta.
Glazba ispred tenisa
Dugo je Staša odrastala na glazbeno-sportskom kolosijeku jer je pet godina vrlo uspješno trenirala tenis, ali kada je došlo vrijeme odabira, odabrala je glazbu. Mama Jasna, bivša atletičarka i sportašica je s razumijevanjem prihvatila Stašinu odluku.
- Iako sam potajno željela da ode u smjeru sporta, nisam bila protivnik glazbe. Glazba donosi mnoge prednosti, od ubrzanog razvoja mozga, boljih komunikacijskih i socijalnih vještina, a potiče i maštu. Glazba je jednostavno utkana u svaki dio naše kuće i ona nam daje veliku radost, a bavljenje glazbom je ogromna sreća i privilegija talentiranih - kaže Jasna.
Mladima su u današnja neobična vremena uskraćeni brojni zabavni sadržaji i mogućnosti izlazaka, a Staša kaže da joj najviše nedostaju veliki koncerti.
Plan je da s tatom Predragom otputuje 4. lipnja sljedeće godine u Beč na koncert Erica Claptona, a zanimljivo da su 2019. godine trebali ići na Claptonov koncert upravo u Beč. U to vrijeme je bila u krizi što se odrazilo na ocjenama u školi. Neodlazak na koncert je u stvari bila svojevrsna kazna i odgojna metoda iako Predrag priznaje da mu je sada žao.
- Tko je tada mogao i pomisliti da će doći korona i da skoro dvije godine neće biti koncerata. Da sam to znao, otišli bi u Beč - priznaje Peđa.
Nema tremu
Staša kaže da nema tremu prije nastupa, jer ni ne razmišlja o svemu što je okružuje nego samo jednostavno pjeva.
- Kao trogodišnje dijete popela se jednom prilikom na ogromnu pozornicu u Novalji, uzela štapić kao improvizirani mikrofon i počela je pjevati neku Čolićevu pjesmu, neposredno prije probe dalmatinske klape. Već tada sam negdje u sebi pomislila Bože, pa ovo ciganče nema srama! Nedavno je Zvjezdan Marjanović, šef požeškog Big Benda, rekao da je želi na Aurea Festu, jer ona nema problem sa snopovima svjetala i velim stageom, a to je zaista tako - tvrdi mama Jasna koja je, uz tatu Predraga, Stašina najveća podrška.
- Ona je glazbeni dar dobila od Boga, ali to je mrtvi kapital ako ga se ne razvija. Zato sam kao roditelj sretan da radi ono što je ispunjava i u čemu uživa. Oduvijek ima moju podršku i imat će ju bez obzira čime se bude bavila. Kao roditelju najvažnije mi je da je zadovoljna i sretna - zaključuje Predrag i na kraju dodaje da je Stašu vjerojatno najbolje opisao Oliver Ereš, poznati hrvatski saksofonist, koji joj je, nakon što je čuo njenu izvedbu pjesme "Respect" Arethe Franklin, rekao: "Ti imaš staru dušu!"