Ovo je Anja Seliž. Prva i jedina profesionalna vatrogaskinja u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji

Anja Seliž (27) iz Gudovca prva je i još uvijek jedina profesionalna vatrogaskinja u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji. Ovom laskavom titulom okitila se prošle godine zaposlivši se u Javnoj vatrogasnoj postrojbi Grada Bjelovara. 

Radila s djecom

Iako ni u najluđim snovima nije zamišljala da će baviti ovim zanimanjem, kako i sama kaže, posljednjih par godina sve okolnosti uvelike su upućivale na to. Nakon što je završila Komercijalnu i trgovačku školu Bjelovar, upisuje Stručni studij sigurnosti i zaštite u Karlovcu, a potom i specijalistički studij, čijim završetkom stječe zvanje stručne specijalistice inženjerke sigurnosti i zaštite. 

- Dok sam obavljala praksu u Civilnoj zaštiti tadašnji šef preporučio mi je da se učlanim u neko društvo, bilo HGSS ili neki od DVD-a. Budući da je u Dobrovoljnom vatrogasnom društvu Bjelovar nedostajalo mladih ljudi, 2018. godine postala sam njihov član i vrlo brzo počela raditi s djecom. Sudbina je htjela da već iduće godine dobijem mogućnost za stručno osposobljavanje u JVP Bjelovar, započinje svoju priču Anja Seliž. 

Pored intervencija, vatrogasci brinu i o mnogim drugim stvarima, tvrdi Anja/ Foto: Deni Marčinković

Upravo tih godinu dana, koliko je provela na spomenutom osposobljavanju, „krive“ što je Anja danas tu gdje je. Iako ju je tadašnji posao vezao za ured, pogledi su joj stalno bježali prema garaži.

Znatiželja je kriva za sve 

- Svaki dan od ponedjeljka do petka bila sam u postrojbi. Međutim, malo-malo pa bih sišla dolje dečkima, a zvuk za intervenciju, za mene je značio trk na prozor. Morala sam znati kuda idu i što se dogodilo, kroz smijeh nam priča Anja.

Stvari su se poklopile da baš u vrijeme kada ona završava stručno osposobljavanje, u bjelovarskom JVP-u otvaraju su novi natječaji za prijem vatrogasaca u službu.

- Više od mjesec dana stvarno sam se intenzivno pripremala. Od svakodnevnog trčanja Cooperovog testa, preko sklekova, čučnjeva, trbušnjaka... Zbilja sam se maksimalno dala u to jer me mogućnost da postanem vatrogaskinja jako privukla. Srećom uspjela sam u svom naumu i evo, 1. travnja prošle godine postala sam djelatnica JVP Bjelovar - govori prva profesionalna vatrogaskinja BBŽ-a. 

Anja Seliž, prva profesionalna vatrogaskinja u BBŽ/ Foto: Deni Marčinković

O poslu kojeg obavlja Anja govori gotovo u jednom dahu. Prilikom prepričavanja svoje prve intervencije u očima joj se vidio žar, kao da se upravo nalazi na terenu.

Vatreno krštenje

- Bile su čak dvije u istom danu. Prvo smo išli gasiti malu šupu u centru grada, ništa strašno. Moj prvi zadatak bio je hladiti susjedne zidove da se požar ne bi proširio i to mi je zbilja bilo super. Vratili smo se u postrojbu te oprali i zamijenili opremu, što je standardna procedura nakon svake intervencije. Taman što smo to završili došla je dojava za iduću akciju. A ona je malo ozbiljnija. Trajala je barem pet sati. Gorjela je borova šuma, a kako je bor dosta mastan, namučili smo se dok smo to ugasili. Dobila sam naprtnjaču od 25 litara vode. Doslovno ,hodaj, puni i gasi. Kad smo napokon završili, odvajala mi se duša od tijela, ali sam bila toliko sretna. Zbilja jedan lijep osjećaj kojeg je teško i opisati - prisjeća se Anja svog u pravom smislu riječi „vatrenog krštenja“. 

Taj osjećaj javlja joj se, kaže, nakon svake intervencije, s kojih se vatrogasci inače vraćaju pod svjetlosnim signalima. 

- U tim trenucima uvijek sam sretna što sam s mojim kolegama, što smo mogli pridonijeti nečemu dobrom. Ponosna sam i kad se civili na ulici okreću i imaju onaj pogled „vidi vatrogasci“, dodaje.

Nakon jedne od intervencija/ Foto: Privatni album

Iako je posao vatrogasaca sve samo ne bezopasan, Anja kaže da su prve reakcije roditelja i prijatelja bile vrlo pozitivne.

- Tata je bio jako ponosan kada sam se zaposlila, dok se mama, kao i svaka mama, malo bojala. Pitala se kako ću ja to, je li mi baš za silu to raditi, ha, ha! Sjećam se baš nakon te prve intervencije, dolazim doma sva sretna, a mama se plaće. Međutim, iako joj nije svejedno, vidi da uživam o ovome što radim, pa joj je odmah lakše. Što se pak prijatelja tiče, mislim da su i oni ponosni na mene. Često im znam prepričati svoj radni dan, a njihove reakcije su uvijek iste: "Svaka ti čast, ja to ne bih mogao nikada, divim ti se...“, objašnjava nam mlada vatrogaskinja.

Nakon primanja dojave, svega minuta dovoljna im je za kompletno oblačenje i polazak, kaže Anja/ Foto: Deni Marčinković

Kao i u većini sličnih zanimanja, u vatrogastvu također nema podjela na muške i ženske poslove, tako da naša sugovornica nikada nije bila pošteđena nekog zadatka. Kako kaže, to ne bi niti voljela, iako dodaje da su dečki izuzetno obzirni prema njoj. 

Ruža koju će pamtiti

Srećom, do sada nije bila na nekim teškim intervencijama, ali i na to je spremna kaže. Također, nikada nije imala nikakvih neugodnih situacija, ali je zato bilo simpatičnih anegdota. 

- Ljudi uglavnom ne reagiraju, posebno dok je intervencija u tijeku. Međutim, pri završetku akcije ako unatoč svoj opremi znaju primijetiti da sam žensko. Tada se uglavnom malo čude, u smislu: "Vidi, cura...“, ali to je isključivo pozitivno. Jednom prilikom čak sam i ružu dobila od jednog starijeg gospodina, što mi je bilo jako simpatično. Zbilja lijepa gesta koji ću uvijek pamtiti - govori Anja.

Anja Seliž u vatrogasnom vozilu JVP Bjelovar/ Foto: Deni Marčinković

Osim požara i prometnih nesreća, što su vjerojatno prve asocijacije za vatrogasce, njihov posao je nasilno otvaranje vrata na stanovima, spašavanje iz dubina, rad u servisu i još koješta...

- Ne mogu izdvojiti što mi je najdraže, zbilja volim sve, a na posao doista dolazim s osmijehom. Od mojih intervencija jedina nezgodnija bila je kada je osoba prijetila skokom s visine, a svako stradavanje i smrt mogu okarakterizirati kao lošiju stranu našeg posla - priča nam Anja. 

Dodaje i to da bude poziva za skidanje mačaka i drugih životinja s krova, popravljanja crjepova i sličnih zahtjeva. U takvim trenutcima, posebno kada su životinje u pitanju, gotovo uvijek izlaze na teren, osim ako životinja u međuvremenu nije sama sišla.  

- Intervencija općenito nema svaki dan, ali to ne znači da mi nemamo posla. Ponedjeljkom se vrše tjedni pregledi. Tada se svaki kamion izvozi iz garaža i u detalje se pregledava. Kontrola se vrši i nad svom drugom opremom, a čisti se i garaža. Ostale dane odrađujemo stručnu nastavu i vježbe, a po potrebi uredujemo okoliš oko postrojbe i radimo u servisu vatrogasnih aparata. Također, odrađujemo i treninge u teretani, a preko ljeta ljetu radimo i razne druge usluge, poput prijevoza vode civilima, pojašnjava prva županijska vatrogaskinja. 

U detalje nam je objasnila svaki dio vatrogasnog vozila/ Foto: Deni Marčinković

O svom poslu mogla bi govoriti satima i to s velikom strašću. Voljela bi, kaže, imati kolegicu, a neke prijateljice je čak i nagovarala da se okušaju u ovom poslu, međutim bezuspješno. Simpatična vatrogaskinja ispričala nam je da je u početku imala manjih problema s opremom.

- Kako sam sitnije građe, u odnosu na druge kolege, u postrojbi su imali malo više posla oko traženja prikladnih brojeva čizama i rukavica za mene, jer mi je sve bilo preveliko, kroz smijeh nam prepričava Anja.

Sportski tip

Iako slušajući ovu mladu djevojku posao vatrogasca djeluje poprilično jednostavno, znamo da je to iznimno teško, stresno i odgovorno zanimanje. Najdraži oblik opuštanja naše sugovornice je jahanje, kojim se bavi već 13 godina.

- Imam svog konja u Velikom Trojstvu kojeg obožavam. Jahanje me drži jednako kao i vatrogastvo i nadam se da će tako biti još dugo. Na natjecanja ne idem, jer me ne privlače, ali zato dva do tri puta tjedno rekreativno jašem. Najviše volim jahati kroz šumu, tu stvarno odmorim glavu na sat ili dva. Također, obožavam i plivanje, pa sam preko ljeta često na našem bazenu - dodaje Anja.

Najviše se voli opuštati jašući na svom konju/ Foto: Privatni album

Na početku našeg razgovora, kazala nam je da je naprosto sve upućivalo na to da mora postati vatrogaskinja. Da je uistinu tome tako vidljivo je na još jednom primjeru. Naime, Anjin dečko Bruno također je vatrogasac u JVP Bjelovar, a s radom su počeli isti dan.

- Bruno je već dugo godina član HGSS-a. Zajedno smo u DVD-u Bjelovar, čiji smo još uvijek članovi, te smo se odlučili prijaviti na natječaj. Baš kao i ja, obožava vatrogastvo, iako nam je zbog posla često teško uskladiti slobodno vrijeme. Naime, pravila struke su takva, da članovi obitelji, pa čak i cura i dečko, ne smiju raditi u istoj smjeni. Što je razumljivo, jer je naš posao zbilja opasan i ne smije doći do instinktivnih reakcija, pojasnila je Anja.

Anja i dečko Bruno prilikom jedne vježbe/ Foto: Privatni album

U budućnosti se svakako vidi u vatrogastvu. Kao što smo već rekli, po struci je inženjerka sigurnosti i zaštite te ako joj se ukaže prilika za napredovanje, okušala bi se i na drugim pozicijama. Iako naglašava, izuzetno je zadovoljna trenutnom pozicijom te je zahvalna što ima priliku raditi ovaj posao. 

Trenutno je voditelj grupe, operativni dežurni, što znači da prima dojave te upućuje dečke na intervencije te komunicira s njima, kao i s drugim službama. Drugim riječima,u pravilu više ne ide na intervencije, iako po potrebi zna se naći na terenu. 

- Nažalost, za sada više ne idem tako često. Iako, zna se dogoditi da zbog godišnjih odmora, preraspodjele ili dislokacija netko fali, onda primim dojavu i odmah uskačem u odoru i jurim van - kroz smijeh zaključuje prva profesionalna vatrogaskinja Bjelovarsko-bilogorske županije Anja Seliž.