"Ostavili ste svoje tople domove, roditelje, poneki i djecu i došli nam pomoći. I zato vam hvala"
kolumnist
komunalije
Volonteri udruge Jedni za druge Općina Sirač rastavili su svoj šator u centru Gline i vratili se kući.
U Glini, Petrinji, Sisku i okolnim mjestima proveli su točno 28 dana, a u njihovim humanitarnim akcijama u potresom pogođenim područjima sudjelovala su 42 volontera. Radili su danonoćno, skoro svaki dan su osjetili neki novi, manji, potres, smrzavali se, ponekad čak i gladovali, danima se nisu tuširali jer nisu imali gdje, ali nisu se predavali.
Nedavno su molili ljude da im dođu pomoći kako bi se otišli kući malo odmoriti, ali nitko im se nije javio. Članovi udruge Jedni za druge Općina Sirač čak su uzimali godišnje odmore da zamijene svoje kolege na terenu. I dok je u prva dva tjedna humanitarna pomoć stizala iz svakog kutka Hrvatske, vrlo brzo se dogodilo ono čega su se ljudi koji su stradali u potresu najviše bojali, a to je da će humanitarna pomoć prestati dolaziti i da će ih ljudi s vremenom zaboraviti. No, jedno je sigurno. Volonteri ove siračke udruge neće ih nikada zaboraviti i pomagat će im dok god budu mogli ali ne iz Gline, nego iz Sirača, Daruvara i ostalih mjesta.
- Donacije hrane, vode, voća, higijenskih potrepština, građevinskog materijala, hrane za stoku i još puno, puno toga stizale su svakodnevno što nam je omogućilo djelovati u ovakvim razmjerima. Stvarno od srca zahvaljujem svakome tko nam je pomogao i znam da ćete se svi vi koji ste nam na bilo koji način pomogli sami pronaći u ovome. I dalje ćemo pomagati Banovini, samo više nećemo spavati tamo. Još jednom, hvala vam od srca, pokazali ste koliko možemo biti jaki skupa - kaže predsjednica udruge Jedni za druge Općina Sirač, Nensi Rendić koja je zajedno s ostalim volonterima jela, plakala i živjela s ljudima koji su u potresu ostali bez svega.
Jedni od tih ljudi su Rada i Vlado Matijašević. Žive u Banskom Grabovcu, a sin im se preselio u Njemačku pa pomaže iz daljine koliko može. Vlado boluje od raka, a Rada ima problema s leđima. Prije nekoliko mjeseci prodali su nešto stoke i kupili novu stolariju, kuhinju i promijenili pločice u kupaonici. Tog 29. prosinca potres im je uzeo sve. Osim svog doma, u potresu su izgubili i jedno maleno tele koje Rada ne može prežaliti. Sada borave u jednoj kamp kućici i mole Boga da se zemlja prestane tresti.
- S obzirom da smo jučer odlazili iz Gline, odlučili smo se i pozdraviti s ljudima kojima smo pomagali. Ako kažem da je bilo emotivno, neću vam dočarati ni pola kako je zapravo bilo...Među tim ljudima bili su i naši Rada i Vlado koji su nas dočekali u suzama jer su znali da se dolazimo oprostiti. Toliko nam bilo teško, kaže mi Nensi koja je cijeli dan nakon toga plakala.
Rada i Vlado su joj napisali pismo koje prenosimo u cijelosti :
Draga Nensi!
Pošto je došao dan našeg rastanka odlučila sam da ti napišem nekoliko riječi.
Nikad neću zaboraviti jutro, - 6, kada si došla sa svojom ekipom. A snijeg je zatrpao svaku stazu i zamrla hladnoća svaki kut. Žurno ste pošli snijeg bacati, ništa vam nije smetala hladnoća, bili ste puni energije i ljubavi što nam to radite. Niste htjeli ni čaj da se ugrijete, rekli ste da morate dalje ići pomoći narodu. Divim se tvojoj ekipi i hvala vam što ste nam ispunjavali naše potrebe. Vi ste ti koji ste ostavili svoje tople domove, roditelje, poneki i djecu i stigli nama u pomoć. Vi ste svijet mladosti, budućnosti naše domovine. Vi ste pokazali sve što možete u ovim teškim trenucima najgoreg scenarija što se mogao desiti na mojoj Banovini.
Draga Nensi, skupila si ekipu čak iz Metkovića, da nam popraviš drveni boravak jer si znala da nam je vjetar potrgao najlon. Omogućili ste nam da nam bude koliko toliko toplije i da nam kiša ne pada na glavu. Tvoj prijatelj Matej, izuzetno human i drag dečko, zove nas u Daruvar, daje nam smještaj, da nastavimo normalnim životom živjeti. To je izuzetno lijepo. Postoji u životu ono:ali kako..Ovdje smo ostvarili svoju ljubav, mladost, sagradili dom, ostarjeli i dobili unučiće, i ovdje ćemo i umrijeti. Jedno veliko HVALA Matej.
Tvoja prekrasna prijateljica Jasmina, izuzetno draga cura koja me očarala sa svojom plemenitom dušom i pjesmom, i njoj jedno veliko hvala. Te hvala dobroj Sanji koju sam isto upoznala, te brižnim dečkima iz Čazme što su bili uz nas i pokazali svoju humanu gestu. Hvala svima, svima!
Draga Nensi, ostat ćeš u našim srcima i želimo da i dalje vodiš svoju ekipu i da brineš o mnogima. I ja sam svojoj djeci govorila budite dobri ljudi, pomozite drugima i drugi ljudi će vama. Naša djeca ne mogu doći ali snaha se zahvaljuje od srca u njihovo ime. Za sada toliko, nema tih riječi pohvale i ljubavi koje bi vam izrazila. Samo jedno veliko hvala i ostali ste svi u srcima. Neka vas dragi Bog čuva.
Rada i Vlado Matijašević
