Optimistična djeca imaju roditelje koji rade ovih šest stvari

Optimizam je ključna vještina za sreću, zdravlje i uspjeh, osobine koje većina roditelja želi svojoj djeci. No, kako kao roditelj postaviti dobre temelje?

Dok neke studije pokazuju da se optimistične osobine prenose genetski, općenito je mišljenje da naše okruženje igra veliku ulogu. Bebe su prirodni optimisti u određenom smislu, jer dolaze na ovaj svijet nepristrane i nedirnute društvenim očekivanjima i utjecajem. Životno iskustvo i veza roditelj-dijete postavljaju temelje za djetetov način razmišljanja. Na temelju ovih čimbenika, djeca formiraju model za način na koji komuniciraju sa sobom, drugima i svijetom. Počinju vidjeti šalicu kao napola punu ili napola praznu, a njihov unutarnji razgovor o sebi odražava njihov optimizam ili pesimizam. Roditelji imaju uzbudljivu ulogu u svemu tome. Možemo pomoći u njegovanju ružičaste perspektive naše djece kako bi postala realistični optimisti, kritični mislioci i otporni ljudi. Sve se to postiže malim trenucima – a ne velikim gestama, piše Mamin kutak.

Što znači odgajati optimističnu djecu?

Optimističan stav je kada vidimo pozitivnu stranu stvari i osjećamo da će život na kraju ispasti dobro. Kad se izazovi pojave, optimisti vjeruju da ih mogu proći. “Realni optimist” ne ignorira probleme niti se pretvara da je život savršen niti su lišeni neugodnih emocija. Izazovi i neugodnosti dio su razvoja vašeg djeteta i ljudskog bića. Imajući te osobine sigurno ih se ne smatra pesimistom.

Umjesto toga, pesimističan je stav kada očekujemo da će se loše stvari dogoditi. Vjeruje se da su osjećaji i događaji trajni, sveprisutni i osobni te da je pojedinac nemoćan promijeniti ishod.

6 načina kako odgojiti optimistično dijete!

1. Upravljajte očekivanjima

Imajte na umu da vaša mlađa djeca, poput djece u dobi od dvije do sedam godina, teže svladavaju frustraciju i razočaranje i bore se sa svojim impulsima, tako da možete vidjeti emocije stvari ne idu kako treba. To ne znači da odgajate pesimistično dijete.

2. Pratite sklonosti svog djeteta

Ovaj korak samo zahtijeva vaše puko promatranje. Kada postanemo znatiželjni o tome kako naša djeca reagiraju na život, lakše ćemo ih upoznati.

3. Njegujte način razmišljanja o rastu

Jedan od načina da prihvatite način razmišljanja o rastu za djecu je usredotočiti se na njihov trud i pohvaliti ga umjesto ishoda. Kada djeca čuju odgovore koji hvale ono što su učinili, a ne koliko su marljivo radili, često osjećaju pritisak da svaki put ostvare taj uspjeh. Hvaleći trud koji je uložilo, vaše se dijete iznutra može osjećati ponosno i optimistično.

Donosimo nekoliko primjera!

Komentirajte ono što je vaše dijete učinilo, a bilo je uspješno: “Nastavljao si pokušavati dok nisi uspio. Sviđa mi se kako nisi odustao kad je postalo teško!” Suosjećajte s uzbuđenjem koje vaše dijete osjeća zbog svojih postignuća: “Bravo! Puno si radila na tome! Uživala sam te gledati kako to radiš!” Ohrabrite: “To je težak dio slagalice ali vjerujem u tebe!”

4. Podučavajte emocionalnu inteligenciju

Način na koji reagiramo prema svojoj djeci tijekom različitih faza sloma ima priliku izgraditi optimizam i otpornost. Zamislite svoje dijete u najuznemirenijem stanju. Evo nekoliko načina kako pomoći svojoj djeci da izgrade emocionalnu inteligenciju. Kada sjedimo sa svojom djecom u njihovoj ljutnji, frustraciji, razočaranju ili tuzi, bez pokušaja da ih požurujemo prema ugodnijem iskustvu poput sretnog ili smirenog, ona grade toleranciju na stres.

Komunicirajte s fizičkom i emocionalnom sigurnošću svojim govorom tijela i tonom, poput klečanja i govoreći: “Na sigurnom si.” Kada potvrđujemo emocije našeg djeteta i suosjećamo s njima, ono razvija vještine emocionalne regulacije i shvaća nepostojanost osjećaja i iskustava. To može zvučati otprilike ovako: “Znam da bi voljela da je ovo drugačije. Vjerujem ti. Ovo je teško. Ovaj osjećaj neće trajati zauvijek, ali ja sam ovdje.”

Kada se naša djeca ipak smire, a mi radimo na kreativnom rješavanju problema, to nas uči razmišljanju o rastu. Djeca pamte te osjećaje koja im pomažu na putu kada se suoče s nedaćama, izazovima ili preopterećenošću. Kada djeca vide emocije kao privremene, informativne i korisne to postavlja put optimizmu.

5. Obuzdajte negativan govor o sebi

Svi mi imamo urođenu negativnu predrasudu koju su naši preci preživjeli. Ova predrasuda utječe na to kako razmišljamo, reagiramo i osjećamo. Jedan od načina da obuzdate djetetov negativan govor o sebi jest da mu postavljate pitanja koja gledaju s vedrije strane. “Koja je jedna stvar koju si danas dobro napravio u školi?” – ovo pitanje pomaže djeci da se prisjete dokaza koji proturječe negativnim uvjerenjima koja možda imaju o sebi, što s vremenom pojačava optimizam.

“Koja je jedna stvar koju možete učiniti ovaj tjedan da biste se osjećali spremniji za test iz matematike u četvrtak?” – ovo pitanje pomaže djeci da se pomaknu s fokusiranja na problem (što često može dovesti do osjećaja tjeskobe) na kreativno rješavanje problema. To gradi njihovo samopouzdanje i način razmišljanja o rastu, u konačnici povećavajući optimizam.

“Što biste rekli svom najboljem prijatelju koji vam je rekao da se tako osjeća?” – ponekad je djeci lakše smisliti suosjećajne odgovore kada se ne radi o njima. Vaše dijete može prakticirati postupanje prema sebi na isti način kao prema prijatelju, fokusirajući se na ono što radi dobro i što može poboljšati uz trud.

6. Modelirajte alate za svoju djecu

Naša djeca neprestano procjenjuju svijet, ne samo na temelju onoga što mi kažemo već i na temelju onoga što sami prakticiramo. Odvojite trenutak i razmislite o svojim razinama optimizma. Što činite suočeni s vlastitim izazovnim emocijama? Kako razgovarate sami sa sobom? Jesu li pogreške sigurne u vašem domu? Ponekad je teško naučiti našu djecu ono što mi sami još uvijek vježbamo.

Prava čarolija nije u vašoj savršenosti, već u vašoj ljudskosti!