Obitelj Nemet iz Velikog Pašijana živi od poljoprivrede: ''Kakva Njemačka, i ovdje se može lijepo zaraditi''

Da za mlade ljude ima kruha na selu, potvrđuje i primjer obitelji Nemet iz Velikog Pašijana kraj Garešnice. Mladi bračni par Josipa i Mario su, za razliku od mnogih svojih vršnjaka, odlučili reći ''ne'' životu u tuđini te pokušati stvoriti posao od onoga što su im ostavili njihovi stari. I za sada im to ide i više nego dobro.

- Suprug je prije nekoliko godina kratko radio u Njemačkoj. Ondje bi bio na poslu od jutra do navečer, daleko od doma, te je zaključio kako mu je bolje toliko truda uložiti u neki posao kod kuće, gdje se danas može zaraditi otprilike isti novac, a biti među svojim ljudima – priča nam Josipa Nemet.

Povećanje proizvodnje

Mario danas radi kao veterinarski tehničar, a uz taj posao, on i Josipa odlučili su nastaviti poljoprivrednu tradiciju njegove obitelji. Na imanju u Velikom Pašijanu, na kojem žive s djecom Miom (7), Leom (3) i Enom (1,5) te Marijevim roditeljima Mirjanom i Tihomirom, bave se mliječnom proizvodnjom te ratarstvom.

- Prije smo imali između 15 i 17 muznih krava i proizvodili oko 70 tisuća litara mlijeka godišnje. Posljednjih mjeseci povećali smo broj grla jer želimo ostati u toj proizvodnji i od nje nastaviti pristojno živjeti – objašnjava Josipa.

Mladi supružnici odabrali su život na selu/Foto: Privatni album

U vrijeme kada se mnogi proizvođači mlijeka žale na računicu koja im ostavlja sve manje prostora za zaradu, a iz seoskih staja nestaju posljednje krave, odluka Nemetovih može djelovati neobično. No, 30-godišnja Josipa na nju gleda iz perspektive vlastite obitelji. Posla ima mnogo, troškovi rastu, ali gospodarstvo im, uz Marijevu plaću, omogućuje život kojim su zadovoljni. Povećanjem stada pokušavaju sačuvati tu sigurnost.

- Na žalost, plaće su u Hrvatskoj još uvijek male. Mi s kravama još uvijek dobro funkcioniramo kao obitelj i imamo pristojan život, možda čak i iznadprosječan. Zato smo odlučili prikupiti još koje grlo, ostati u tome i nastaviti raditi – kaže.

Cijena mlijeka

Mlijeko predaju Dukatu, čija cisterna po mlijeko u njihovo dvorište dolazi svaki drugi dan. Tijekom ljeta, govori nam Josipa, za litru su dobivali oko 46 centi. U zimskom razdoblju očekuje nešto višu cijenu, između 48 i 50 centi, ali dodaje kako ona uglavnom ne prelazi pola eura. Istodobno, za gorivo i druge potrepštine izdvajaju sve više, zbog čega svaku veću kupnju moraju dobro odvagnuti.

Osim o kravama, brinu se i o 22 hektara zemlje. Veći dio površina čini državna zemlja koju obrađuju, a manji je u njihovu vlasništvu. Josipa će za njihovo gospodarstvo ipak reći da je prije svega stočarsko: ono što raste na njivama najvećim je dijelom namijenjeno hranidbi životinja. Siju kukuruz, tritikal, soju i stočni grašak, a pripremaju i travu za krave. Tek dio uroda odlazi na prodaju.

Ove godine povećali su proizvodnju mlijeka/Foto: Privatni album

- Prodamo soju i nešto kukuruza, možda desetak do petnaestak tona. Većina svega što proizvedemo ostaje za naše potrebe, za prehranu naših životinja – pojašnjava.

Dodaje kako neizvjesnot izaziva činjenica da državnu zemlju već nekoliko godina obrađuju uz ugovore na godinu dana.

- Nikako da se raspiše natječaj za duži period zakupa. A mi ovisimo o toj zemlji, bez državne zemlje nemamo dovoljno da bismo uzgojili hranu za krave. A za neki napredak i možda još neko povećanje sigurnost da će ta zemlja ostati nama na raspolaganju jako je bitna – ističe mlada poljoprivrednica.

Pomoć obitelji

Dovoljno hrane za stado moraju osigurati na vrijeme, a poljski poslovi uklopiti se u raspored obitelji s troje male djece. Dok je Mario na poslu, obveze kod kuće ne čekaju njegov povratak. Hranidba, mužnja i briga o životinjama imaju svoj red, kojemu se prilagođava ostatak dana.

Ranije je u poslovima na gospodarstvu sudjelovala i Marijeva majka Mirjana. Zbog bolesti to više ne može, pa su Josipa i Mario prije otprilike godinu dana preuzeli glavninu posla. Pomoć roditelja i blizina obitelji mnogo im znače, osobito uz djecu, ali svakodnevni rad u staji sada uglavnom moraju organizirati sami.

Josipi život na selu nije bio nepoznat ni prije udaje. Odrasla je u obližnjoj Velikoj Trnovitici, u obitelji koja je također držala životinje. Ipak, mliječna proizvodnja donijela je drukčiji ritam od onoga na koji je bila naviknuta. Najteže joj, priznaje, nije bilo naučiti što treba napraviti u staji, nego prihvatiti da taj posao nema slobodan dan.

Pod istim krovom tri generacije/Foto: Privatni album

- U početku mi je to bilo teško, no sada sam se već navikla i stvarno mi ništa oko krava nije mi teško raditi – govori.

Krave treba pomusti i nahraniti nedjeljom, blagdanom i onda kada bi čovjek najradije nekamo otputovao. Dok je svekrva mogla preuzeti dio obveza, Nemetovi su odlazili i na more. Ona bi ostala brinuti se o životinjama, uz povremenu pomoć drugih članova obitelji. Otkako to više nije moguće, odustali su od takvih odlazaka.

Životni odabir

- Mislim da na more nećemo ići dok ne prodamo krave. Ali uveli smo si kratke izlete, kada uspijemo pronaći vremena. Zadovoljni smo i tome, sve je stvar toga kako čovjek neke stvari posloži u glavi – kaže Josipa.

O tome govori mirno, bez uljepšavanja obveza koje su preuzeli. Život koji su izabrali traži odricanja, ali vide i ono što im pruža. Kod kuće su, uz svoju djecu i roditelje, rade na obiteljskom imanju i mogu razvijati posao koji je već postojao. Marijev kratki odlazak u Njemačku pomogao im je da jasnije odvagnu što žele.

Josipa je po struci turističko-hotelijerska komercijalistica, a prije rada na gospodarstvu okušala se u ugostiteljstvu, na poslovima u kuhinji i za šankom. Zato dobro zna da ni drugi poslovi nisu nužno lakši.

- Ako radiš u restoranu ili kafiću u kojem ima puno posla, i tamo se naradiš – kaže.

Na imanju pritom nemaju najmoderniju staju ni sustav koji bi velik dio obveza obavljao umjesto njih. Staja je građena prije dvadesetak godina, a muzu pomoću muzilica s kantama. Nemaju izmuzište ni robote za mužnju. Svako poboljšanje koje im može olakšati rad zato pažljivo razmatraju, osobito kada se pojavi mogućnost sufinanciranja.

Nedavno su nabavili novu mehanizaciju/Foto: Privatni album

Tako su se odlučili prijaviti na natječaj LAG-a Moslavina i uložiti u noviju mehanizaciju. Na imanje su tako stigli četverobrazni plug, kratka tanjurača i zgrtač. Veći i pouzdaniji strojevi za njih znače mogućnost da posao završe brže i da manje vremena izgube na popravke. To im je posebno važno jer Mario poljske radove mora uskladiti s poslom u veterinarskoj struci.

- Supruga nema kod kuće oko osam sati. Da bi sve stigao napraviti, treba mu veći stroj s kojim će prije biti gotov. Dobro nam dođu i strojevi koji se neće stalno kvariti – objašnjava.

Prijava na natječaj

Prijava ipak nije bila odluka koju su donijeli preko noći. Trebalo je osigurati vlastiti novac za kupnju, a tek potom čekati povrat dijela uloženog. Razgovarali su, računali i razmišljali mogu li podnijeti takvo ulaganje. Na kraju su odlučili pokušati jer su dio opreme ionako namjeravali nabaviti. Natječaj im je omogućio da planove ostvare ranije nego što bi to mogli sami.

- Svaka pomoć dobro dođe, svaki povrat novca, pa i najmanji, pogotovo u ovo vrijeme, kada cijene nafte i ostalih materijala rastu, a cijene mlijeka i žitarica ostaju iste – ističe Josipa.

U pripremi projekta pomogao im je Poduzetnički centar Garešnica, čiju su uslugu platili oko 500 eura. Josipa taj trošak smatra prihvatljivim s obzirom na očekivanu potporu, a važna joj je i pomoć oko dokumentacije. U vrijeme našeg razgovora još su prikupljali potrebne papire i dovršavali postupak kako bi im dio uloženog novca bio vraćen.

No, u poljoprivredi jedna kupnja često otvori pitanje sljedeće. Novi plug tražio je snažniji traktor, pa su nabavili i njega. Veći traktor potom otvara potrebu za većom prikolicom.

Košnja kod seoskog doma/Foto: Privatni album

-Tako vam je to na poljoprivrednom imanju. Uvijek nešto nedostaje i uvijek bi još nešto trebalo nabaviti – smije se naša sugovornica.

Uz ulaganje u gospodarstvo, u sklopu projekta odradili su i aktivnosti korisne za zajednicu koje im ni inače nisu nepoznanica. Mario je član dobrovoljnog vatrogasnog društva i već sudjeluje u održavanju javnih površina pa se košnja oko društvenog i vatrogasnog doma prirodno nadovezala na ono što inače radi. Obitelj je donirala i odojka iz vlastitog uzgoja.

Svinje, naime, također drže, ali prvenstveno za potrebe kućanstva. Ponekad se pojavi višak koji prodaju, no ne planiraju širiti taj dio proizvodnje. Uz krave, njive i djecu, za dodatne poslove trenutačno nemaju dovoljno vremena. Imaju i kokoši, uzgajaju perad za vlastitu prehranu te sade vrt, pa dio hrane za obiteljski stol dolazi iz njihova dvorišta.

Pogled na budućnost

Dok oni razmišljaju o nastavku proizvodnje, oko sebe vide koliko se selo promijenilo. Josipa kaže da u Velikom Pašijanu nema mnogo obitelji koje se bave mužnjom krava, a sličnu sliku primjećuje i u okolnim mjestima. Mario te promjene vidi i kroz svoj posao. Kada je počinjao raditi prije desetak godina, bilo je mnogo više odlazaka na teren, pa i noćnih intervencija zbog teljenja. Danas su, kaže, takvi pozivi znatno rjeđi.

U njihovoj staji, međutim, broj grla raste. Nemetovi zasad žele učvrstiti ono što imaju, olakšati si svakodnevni rad i uz proizvodnju pronaći dovoljno vremena za obitelj. Njihova priča možda najbolje odgovara na vječno pitanje: ima li smisla ostati živjeti i raditi na selu?

Ako je suditi prema iskustvu obitelji Nemet, itekako ima. Ali samo ako ste spremni na mnogo rada i prihvaćanje činjenice da ćete slobodno vrijeme morati pažljivo planirati.

Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!