Nova MMA zvijezda iz Pakraca: "Ne bojim se nikoga, tati se suprotstavim, ali mami nikad"
Leona Krajačića (22) tata je kroz igru zapravo od početka života uveo u svijet borilačkih vještina. I čini se da bi ovaj Pakračanin mogao ostaviti dublji trag u MMA-u
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
„Ja se jednostavno volim boriti, uživam u tome. Ne borim se za slavu i popularnost niti se borim za novac i bogatstvo. Zahvaljujući tati, cijeli život sam u borilačkim sportovima i stalno sam u treningu. Još kao dijete, dok sam bio u pelenama, neprestano sam zvrkao okolo jer sam imao previše energije pa smo se odlučili da se usmjerim prema borbi i da to izbacujem kroz sport, u ringu ili kavezu, bolje to nego da se tučem po ulici. U borbi jednako uživam i danas i borit ću se sve dok budem osjećao taj užitak. Kada taj gušt nestane, jednostavno ću s time prestati“.
Tako razmišlja Leon Krajačić, 22-godišnji Pakračanin i nova zvijezda vrlo popularnog MMA sporta (Miksed Martial Arts), u prijevodu „mješovite borilačke vještine“.
Brza pobjeda
Leon se bori u srednjoj kategoriji do 84 kilograma, a od kad je profesionalno u ovom sportu, ima omjer od 5 pobjeda i 3 poraza. Posljednju pobjedu ostvario je proteklog vikenda u Somboru gdje je sklopu turnira SBC-a (Serbian Battle Championship), tehničkim knockoutom u prvoj rundi pobijedio srpskog borca Žarka Golubovića.
„Normalno da sam jako zadovoljan borbom i zbog pobjede, ali i zbog toga što je borba trajala svega dvije minute. Pogodio sam ga lijevim high kickom, tu je zateturao, pao na mene i pokušao me srušiti, ali sam ga iskontrolirao i onda završio posao serijom udaraca na podu, stručno rečeno „ground and pound“, komentirao je Leon svoju posljednju borbu. Da je u njoj stvarno bio dominantan dokaz je što mu na licu nisu bili vidljivi nikakvi tragovi borbe od prije tri dana.
Šampion po AFC organizaciji
Da je Leon u MMA svijetu sve veća zvijezda potvrđuje podatak da je u kolovozu, na Albanian Fight Championshipu održanom u Draču osvojio titulu šampiona AFC organizacije u kategoriji do 84 kilograma pobijedivši domaćeg borca Marka Dodu.
„On je dva puta bio svjetski prvak u poluprofi MMA što potvrđuje da je jako dobar borac u što sam se i uvjerio u kavezu. Čvrst je, brz i radi u velikom kampu u Italiji i trenira s UFC borcima. Taj meč je u stvari bio organiziran za njega jer su se organizatori nadali da će me prebiti i on osvojiti taj naslov. Ja nisam tako mislio i dobio sam ga također u prvoj rundi“, kaže Leon koji je sve svoje profi MMA pobjede ostvario tehničkim knockoutom. I u svima je slavio u prvoj rundi.
Osim osam borbi u profesionalnim vodama, Leon ima i tri osvojena amaterska MMA turnira otvorenog tipa koja su održana u Hrvatskoj.
Za one koji ne poznaju MMA, riječ je o slobodnoj borbi u kojoj ipak nije dozvoljeno sve. Uz prljave poteze kao što su kopanje očiju, grebanje, štipanje ili čupanje, nije dozvoljeno udaranje u genitalije, udaranje glavom, udaranje na zemlji koljenom u glavu.
MMA je sport koji je sinteza raznih borilačkih vještina. Leon se voli potući i bolji je u „stojci“, odnosno borbi na nogama gdje su dominantne boksačka tehnika (udarci rukama) i kickboxing tehnika (udarci rukama i nogama). U parteru dominiraju borci koji su jači u hrvačkoj tehnici i u Jiu-jitsu, gdje se koriste razne poluge i gušenja.
Borba kroz igru
Kako je i sam rekao, Leon je od najmanjih nogu u borilačkim vještinama zahvaljujući ocu Gordanu Krajačiću koji je osnivač Crobrana koji je nastao 1991. godine kao smrtonosna vještina preživljavanja za ratne uvijete, a do danas se razvija u veliki borilački sistem Hrvatskih ratničkih vještina iz prošlosti i sadašnjosti te duhovni sistem razvoja i samorazvoja.
„Leon vježba borilačke vještine neprekinuto od svoje prve godine života. Nikad nije volio vježbati tehnike nego samo borbu na sve moguće načine; udarcima rukama, nogama, hrvanjem, gušenjima, bacanjima, polugama, borba na tlu, borba sa mačevima, noževima, palicama, dugačkim štapovima, nunčakama...
Znali smo ponekad na moru ući u plićak i boriti se po tri sata. Ja sam glumio razne negativce, a on ih je sve sređivao. Sve sam osmislio kao igru tako da ni ne zna da u stvari trenira sve potrebne tehnike i taktike borilačkih vještina jer inače uopće nije htio vježbati.
Kad je navršio 13 godina iznenada se promijenio, a to se poklopilo s otvaranjem Crobran kluba u Pakracu. Tada je počeo disciplirano učiti sve tehnike i taktike modernih Crobran vještina i vrlo brzo je postao Instruktor i počeo voditi treninge samostalno već s 15 godina. Iako povremeno radi i trenira i u drugim klubovima, vještina koju Leon vježba i iz koje potječe je Crobran, priča Gordan koji je u Leonovim treninzima zadužen za fizičku, psihološku i taktičku pripremu.
Dobra priprema
Tako Gordan razmišlja kao trener, a kao roditelj?
„U početku mi je bilo teško gledati te njegove borbe jer nitko ne voli gledati da ti netko tuče dijete. Zato ga toliko jako pripremam da i kad izgubi meč može reći: 'Tata, uopće nisam ni osjetio udarce protivnika'. Zahvaljujući tako dobroj pripremi rizik od ozljeda svodimo na minimum i kada je spreman, uopće se ne brinem“, kaže Gogi.
Leon trenira šest dana tjedno, minimalno jednom dnevno, a kada je u pripremi za meč trenira i dva puta dnevno. Iako je član Kluba ratničkih vještina Crobran Pakrac, Leon je u svijetu MMA pod menadžerskim ugovorom s Christianom Uskokovićem iz European Top Fighters menadžmenta koji je ujedno i vlasnik Sambo & MMA Akademije Slavonija iz Belišća. Osim u Belišću i Osijeku, Leon povremeno trenira i u MMA klubu Ban u Zagrebu. Ali ističe da 90 posto vremena trenira s mlađim 16-godišnjim bratom Ianom, također instruktorom Crobrana.
„On je jedan od najtalentiranijih borilačkih umjetnika koje sam vidio. Radim s mnogim borcima i tvrdim da je Ian, posebno po pitanju hrvačke tehnike, već sada bolji od 80 posto boraca iako se još uvijek razvija. Za razliku od mene, on ne pokazuje interes za borbu i trenira isključivo za sebe, svoje, ali i moje zadovoljstvo jer jedan drugoga pritišćemo i tamo me tjera da budem što bolji. Posebno mi je važno da uz njega napredujem u borbi na parteru“.
Leon Krajačić je osnovnu školu završio u Pakracu, a potom je u Daruvaru završio Hotelijersko-turističku školu. On i tata Gordan su od svojih borilačkih sklonosti i vještina napravili i posao pa je tako Gordan vlasnik, a Leon direktor tvrtke Apolo security u kojoj je i zaposlen.
Mama ne gleda borbe
Već sam spomenuo Leonovog tatu Gordana koji je toliko zanimljiv da ću o njemu drugom prilikom napraviti posebnu reportažu. On je Leonu, jasno, najveća podrška, ali me zanimalo kako na sve gleda njegova mama Vedrana.
„Ona uopće ne gleda mečeve, a kada završim meč najprije nazovem nju“, kaže Leon. Vedrana je dala svoje, majčinsko viđenje stvari.
„To je jedna velika žrtva jer ti u stvari gledaš da ti netko doslovno tuče dijete. Po meni ni jedna majka sigurno ne može uživati u tome. Zato ja ne mogu gledati njegove borbe, jedino što mi kasnije pokažu snimku uz njihova stručna objašnjenja i analizu. Ali ja taj meč itekako proživljavam jer taj dan kad se on bori imam osjećaj kao da su mene tukli. Ne mogu mu objasniti zašto sam ja umorna i zašto me boli cijelo tijelo nakon njegove borbe. Bez obzira što je meni teško, nastojim mu pružiti maksimalnu podršku, čak i preko svoje volje jer vidim da to voli, da ga to zanima i da to hoće. Ali poslije svakog meča se nadam da je to to, da mu je dosta i da je zadovoljio tu svoju znatiželju, ali on ide dalje. Svakog dana priželjkujem da mi kaže da završava karijeru“, kaže mama Vedrana.
Sa svojim uspjesima, posebno zahvaljujući tri pobjede u nizu Leon je došao do faze kada je počeo i zarađivati od MMA.
„Na Balkanu se od ovog sporta još uvijek ne može puno zaraditi, a moja zarada je do tisuću eura. Na zapadu Europe je druga priča i tamo su veći novci i veće zarade. Prvu priliku da se predstavim zapadnoj Europi imat ću već 23. listopada kada me očekuje nastup na Lion FC priredbi koja će biti organizirana u Baselu, gdje će mi protivnik biti Brazilac Bruno Dantas. Veselim se meču jer volim imati što kraće pauze između mečeva“, sa smiješkom komentira Leon.
Nema straha
Naravno da me zanimalo kakav je osjećaj prije samog meča, kada ulazi u kavez, kada gong označi početak. Zanimalo me ima li treme i je li ga strah?
„Nemam straha prije borbe jer meni je sve to što se događa uoči meča jako zabavno. Ali sam imao problema s tremom, posebno s kontroliranjem emocija u ranijim mečevima koje sam na kraju i izgubio. Događalo mi se da se jednostavno nisam znao nositi s emocijama, preplavile bi me i ja bih izgubio fokus i koncentraciju i totalno se pogubio u kavezu. Zbog toga sam doživio tri uzastopna poraza. Onda sam sjeo sam s tatom i otvoreno mu rekao da imam problem, a on je to uoči puno prije mene, ali je čekao da ja sam reagiram. Jako brzo smo naši gdje su problemi i kako ih eliminirati, našli smo način kako kontrolirati emocije i zadržati fokus i koncentraciju i to je rezultiralo s ove tri uzastopne pobjede. Jasno mi je da je sve to stjecanje iskustva i sazrijevanje, posebno u glavi jer u ovom sportu fizička pripremljenost je jako važna, ali sve pada u vodu ako čovjek nije spreman u glavi. Uvjeren sam da sam mogao pobijediti i u ta tri poraza samo da sam u glavi bio spremniji, ali razumijem i da je to cijena iskustva“, objašnjava Leon.
Ističe da među borcima uglavnom vlada veliko poštovanje iako to često na vaganjima i u najavama mečeva ne izgleda tako, ali Leon kaže da je to sve dio showa s ciljem da se podigne popularnost mečeva. On tvrdi da ne voli taj prljavi „trash talk“, ali priznaje da im podbadanja i provociranja tijekom borbe, ako je to dio taktike.
„U jednoj borbi me u stvari spasio nesportski potez protivnika. U tu borbu sam ušao potpuno mentalno nespreman, pogubio sam se upravo zbog nekontroliranja emocija o čemu sam već govorio i umjesto borbe, ja sam bio u modu „preživljavanja“ i izbjegavao borbu. U jednom trenutku protivnik me snažno pogodio u međunožje i meni se probudio neki bijes, kao da je netko u meni stisnu neki prekidač, kao da je „upalio svjetlo“. Čim je bol popustila, ustao sam, zgrabio lika, otresao ga na pod i zakucao“.
Tučnjava samo u kavezu
Tučnjavu i borbu Leon „čuva“ isključivo za kavez i ne tuče se na ulici, ali s obzirom na to da godinama radi u osiguranju, često svjedoči raznim sukobima i tučnjavama. S obzirom na to da u vrijeme korone noćni klubovi praktički ne rade, manje je i „redarenja“. Kaže da na ulici i izvan kaveza nikada nije „popio“ batina, ali da je bilo i čupavih i opasnih i bizarnih, ali i komičnih situacija.
„Neke stvarno ne smijem ni ispričati, u neke ljudi ne bi povjerovali kada bi ih ispričao, a neke su stvarno bile kao iz filmskih komedija. Ispred jednog noćnog kluba koji sam osiguravao izbila je velika, masovna tučnjava u kojoj je sudjelovalo više od 30 ljudi. Tučnjava se proširila niz cijelu ulicu, a kada su takve situacije, uvijek se prislonim uza zid da izbjegnem neka neugodna iznenađenja s leđa. I dok je trajala tučnjava, ispred mene su se pograbila dva dobra poznanika. Jedan ogroman, visok, širok, 130 kilograma, a drugi malen i mršav, nemaš ga što vidjeti. Jedan drugog zgrabili za jaknu, mali velikog udara onako, brzim udarcima, a veliki malom svako malo stisne šamarčinu od koje ovaj cijeli klone. Ali oporavi se za dvije sekunde i onda opet nasrne na velikog i tako u krug. Gledam ja to i smijem se i od smijeha ne mogu reagirati. Odjednom čuju se sirene, dolazi policija i u sekundi svi se razbježali, nema nigdje nikoga i ostali samo ova dva poznanika što su se uživjeli u svoju tučnjavu. Policiju su skužili tek kada su ovi došli toliko blizu da im nisu stigli pobjeći. I da izbjegnu probleme s policijom, u jednom trenutku pogledaju se oni, zagrle i krenu prema noćnom klubu kao pravi frendovi. Pet minuta kasnije uđem u klub, a oni za šankom piju i smiju se kao da se ništa nije dogodilo“, prepričava zgodu Leon.
Zahvaljujući odličnoj fizičkoj formi i spremi Leon do sada nije imao većih ozljeda niti je u kavezu nastradao tako teško da treba potražiti liječničku pomoć. Iako priznaje...
„Jednom sam skoro završio u bolnici, ali zato što sam išao zezati mamu jer sam je poslije meča nazvao i u šali joj rekao da sam dobio toliko batina da sam završio u bolnici. Naravno da je to bila glupa, a ne kako sam ja mislio smiješna šala. To je bio prvi i zadnji put“, kroz smijeh je ispričao Leon, ali je onda dodao jedno važno priznanje vezano za majku:
Mama je Bog i batina
„Stvarno, ne postoji taj čovjek na planeti s kojim se ja bojim ući u kavez i u meč. Doslovno niti jedan. Ali mama kad kaže i što kaže, za mene je to zakon. Čak se i s tatom nekad znam ne slagati pa mu odgovorim ili se suprotstavim, ali mama je Bog i batina“.
Leon za sebe kaže da je po prirodi dosta zatvoren, ali ima uski krug prijatelja s kojima se voli podružiti, ispeći roštilj pa i popiti jer uz MMA, živi normalan život 22-godišnjeg mladića. Hobi mu je crtanje, kaže onako, za svoj gušt, voli i čitati, a dodaje da je veliki filmofil.
Naravno da je odrastao uz borilačke filmove Bruce Leeja i Jean-Claude Van Dammea, ali...
„S tatom sam odrastao na filmovima Bud Spencera i Terencea Hilla. To mi je uvijek bilo jako zabavno. U stvari, onako kako to izgleda na filmu dok se oni tuku, tako je i meni u borbi kada sam pravi u glavi i kada sam fokusiran i miran. Zabavljam se i u takvoj borbi sve je gušt, i zadati, a nekad i primiti udarac“, kaže Leon. Ipak ističe da mu je najbolji flm „Gospodar prstenova: Povratak kralja“.
„E da, i „Veliko plavetnilo“ sa Jeanom Renom“ mi je super“, dodaje.
Za razliku od svojih vršnjaka ne voli pretjerano društvene mreže, a zanimljivo, kaža da ni video igrice ne igra.
„Kao mali sam znao igrati neke borilačke igrice, ali sam bio toliko temperamentan i prepun energije da nakon jedne runde više nisam mogao mirno sjediti i igrati se tučnjave, nego bi navalio najčešće na tatu pa sam se fajtao s njim, bolje nego igrati igricu“, priča Leon.
Nije bio previše razgovorljiv kada sam ga pitao za djevojku. „Ne volim miješati te privatne stvari. Dovoljno je da napišeš da imam djevojku. I svakako dodaj da Crobran trenira i moja 10-godišnja sestra Ema, ali joj je draži ples, ipak je ona djevojčica“.
Borba po borba
Zanimalo me je koji su mu ciljevi u MMA i gdje se vidi za pet godina.
„Stvarno ne znam, nisam o tome razmišljao niti sam tako daleko planirao. Ja više idem malim koracima, dan po dan, borbu po borbu, pa kud me odvede. Naravno da bih se kao i svaki MMA borac u svijetu želio biti najbolji, okušati se u najjačoj i najatraktivnijoj UFC organizaciji, ali ne stavljam pred sebe nikakve pritiske ni presinge. Uživam u treningu, u borbama, ne taktiziram previše, ne biram i ne odbijam borbe i spreman sam se potući sa svakim“, zaključuje Leon.