"Nismo znali ništa o namještaju, a sad u Daruvaru otvaramo 3. salon s podzemnom garažom i liftom!"

Daruvarčanin Tino Černi u posao s namještajem ušao je a da toga nije bio ni svjestan, još kao dječak od nekih 12 godina. Kad se sjeti samog početka, kaže da zapravo nije bilo nikakvog velikog plana. Obitelj je 2008. godine kupila nekretninu u središtu Daruvara u kojoj je trgovina namještajem već radila nekih trideset ili četrdeset godina. Umjesto da prostor i dalje iznajmljuju, njegov djed i otac odlučili su sami nastaviti posao.

- Bio je to zapravo slučajan investicijski ulazak u posao kroz kupnju nekretnine. Cilj je bio iskoristiti vlastiti prostor umjesto ga dati u najam - objašnjava Tino.

Kako je počelo...

Djed i otac o namještaju nisu znali ništa, ali trgovina im je bila poznata, jer je obitelj Černi već generacijama trgovački orijentirana. Djed i otac su zadržali sve ljude koji su u trgovini ranije radili, a koji su znali posao, i uz njih učili u hodu.

- Bila je to prava borba za opstanak na tržištu. Milijun je izazova bilo, teško je sad i opisati što se sve događalo... - prisjeća se Tino koji je tada imao dvanaest godina i sve je, kaže, gledao drugim očima, očima djeteta. Njegov otac i majka, kao i djed i baka, ljudi su koji su cijeli život radili od jutra do mraka, od osam do osam, pa je i on većinu vremena provodio u trgovini, među zaposlenicima. Stalno bi, sjeća se, dobivao zadatke: složi ovo, pospremi ono, usisaj, obriši prašinu...

Kako je odrastao, tako je rasla i njegova percepcija posla. Danas smatra da mu je najveća prednost to što je od početka bio uz obitelj u svakom dijelu posla, od dostave i skladišta, preko zaprimanja i izdavanja robe do montaže.

- Tako sam zapravo naučio sve o tom poslu, na svim razinama - kaže.

Sportski život

S osmijehom se sjeća razdoblja kad su djed i otac u ponudu uveli dječje bicikle. Njemu su dali da ih sastavlja.

- Sastavio bi ih 30-ak tjedno. Svaki šaraf na biciklu znao sam napamet, a to mi je kasnije dobro došlo jer sam se u osnovnoj i srednjoj školi bavio biciklizmom - priča nam Tino.

Sport mu je bio važan dio odrastanja. Dugo je trenirao karate, potom ples, pa biciklizam, išao je na županijska i regionalna natjecanja i bio relativno uspješan, iako nikad nije ozbiljno zaplovio sportskim vodama. Ipak, i u sportu i u radu uz djeda i oca naučio je ono što on smatra jako važnim za čovjeka: disciplinu i ustrajnost. U posljednje vrijeme počeo je trčati, a prije otprilike pola godine u Beču je istrčao svoj prvi maraton, za njega mu je trebalo četiri i pol sata.

- U početku, kad sam tek počeo, mogao sam istrčati dva-tri kilometra, ali sam s upornim treningom za šest mjeseci došao do 42. Osjetiš kako napreduješ i ostvaruješ nešto što ti se prije šest mjeseci činilo teško dostižnim. Disciplina i upornost načela su koja me vode u životu - kaže Tino.

Trčanje se, naravno, mora uklopiti u raspored u kojem radnog vremena nema. Ni Tino ni njegova supruga Vedrana, kaže, zapravo ga nemaju, pa na trening odlazi u pola šest ujutro, a katkad tek navečer.

Proširenje posla

Nekoliko godina nakon ulaska u posao s namještajem sa salonom u centru Daruvara, obitelj je odlučila širiti posao. Tvrtka koja je u Domobranskoj ulici u Daruvaru imala veliku halu otišla je u stečaj, a Černijevi su prostor kupili planski kako bi otvorili drugu trgovinu. Salon u središtu grada prostire se na 800 četvornih metara, što se čini mnogo, objašnjava Tino, ali za ovu vrstu posla nije. Asortiman se širio i trebalo je više prostora za robu. I tu je odluku donijela obitelj zajedno, otac i djed, a danas posao vode Tino i Vedrana, koji naglašavaju i važnost svih njihovih zaposlenika u ovom poslu.

Salon Centar 2, koji je otvoren u studenom 2010. godine, omogućio je da se ponuda proširi pa su tako u prodajni asortiman uveli podne obloge i bijelu tehniku.

A kako su se Tino i Vedrana uopće upoznali? Njihova priča započela je u Zagrebu gdje je Vedrana i odrasla.

U to vrijeme, Tino je studirao poduzetnički menadžment. Upoznali su se u caffeu Roko, studentskom klubu u kojem se održavala slavonska večer. Vedrana je u Roko došla s prijateljem iz Daruvara. Tek se bila vratila iz Amerike, gdje je kao srednjoškolka provela godinu dana na razmjeni.

- Čim sam je ugledao, proradili su leptirići - smije se Tino.

- A ostalo je povijest! - smije se i Vedrana.

Nekoliko dana nakon prvog susreta, Tino joj se javio na Facebooku jer joj je htio poslati fotografiju snimljenu tijekom prvog izlaska. Tako su počeli razgovarati.

- Ja sam bila malo tvrđa i u početku nisam htjela pristati na izlazak, ali kasnije sam ipak popustila. Prvi put smo izašli na Jarun - prisjetila se.

Posao i studiranje

Dvanaest godina poslije živi s njim u Daruvaru. Tino je već studirao, a ona je upisala financije.

- Brzo smo počeli zajedno živjeti, a kupili smo i psa Kodu koji je s nama i danas - priča nam Vedrana.

Ono što je nju u tim studentskim godinama najviše dojmilo bilo je to kako Tino provodi vikende. Dok su drugi studenti u Zagrebu izlazili i tulumarili, Tino bi se u subotu u četiri ili pet ujutro ustajao i odlazio u Daruvar, da bi u 7:30 počeo raditi. U nedjelju navečer bi se vratio u Zagreb. I tako iz tjedna u tjedan.

- Bio je uključen u apsolutno svaki segment obiteljskog posla i meni je to bilo istovremeno i zastrašujuće i impresivno - priča nam Vedrana.

Preko tjedna je Tino radio i sve što se moglo obaviti na daljinu, a onda su zajedno počeli putovati na sastanke s klijentima. Vedrana je tako polako upoznavala njegov posao.

- Bili smo mladi, studenti, i bilo nam je jako uzbudljivo odlaziti na poslovne sastanke i dogovarati poslove na raznim lokacijama. Riječ je o poslovima velike odgovornosti, a u tim mladim godinama to nam je nekako i imponiralo. Dogovarali smo poslove i vozikali se, radili i uživali, bilo je to baš lijepo vrijeme - prisjeća se Tino.

Vedrana je prvi put došla u Daruvar dok su njegovi roditelji bili na moru. Nije sigurna ni da su znali da je Tino dovodi.

- Grad mi se na prvu svidio, a Julijev park i način na koji se on stalno održava me i danas oduševljava. Tino me je upoznao s nekoliko najbližih prijatelja i odveo do Julis Bruma, odnosno Julijevog izvora, o kojem postoji legenda da se onaj tko popije iz njega vodu - zaljubi. Lijepa je to priča, ha, ha! - s osmijehom se prisjeća Vedrana i dodaje:

Život u Daruvaru

- Ali tada se definitivno nisam vidjela kako živim u Daruvaru.

No, život uvijek piše neočekivane priče. Vedrana je 2020. godine trebala ići u Australiju na dvogodišnju specijalizaciju, a Tino, naravno, nije bio baš sretan jer bi razdvojenost bila jako duga. No, onda je počela korona, pandemija je zaustavila cijeli svijet pa tako i Vedranu koja zbog nje nije mogla otići u Australiju.

- Često smo mi razgovarali što ćemo, kako ćemo i gdje ćemo, ali tada smo odlučili preseliti se u Daruvar. Bilo je to prije šest godina.

- I mogu reći da mi je jako lijepo. Imamo ustaljen ritam: posao, obiteljske obaveze, svoje treninge. Sviđa mi se što je ovdje sve blizu, nema gužvi, a ni Zagreb nije daleko - kaže Vedrana.

No, korona im je, kao i mnogima, donijela i jedno od najizazovnijih poslovnih razdoblja.

- Kako je cijelo svjetsko tržište palo u depresiju i mi smo se borili. Nismo nikome dali otkaz niti smo slali ljude na prisilni godišnji. Okrenuli smo se web shopu i dali zaposlenicima da unose proizvode i specifikacije, što je ogromna količina posla - kaže Vedrana.

Web shop je, dodaje, trgovina za sebe, ali su i tu uz pomoć svog tima uspjeli.

Taj je web shop postao važan dio priče o trećem, najmodernijem salonu, Centru 3.0 koji se uskoro treba otvoriti. Sve je počelo od parcele uz Centar 2. Susjed koji je ondje imao kuću odlučio je prodati i kuću i imanje, a to je bila, kaže Tino, prilika koja se ne pruža često.

Sve za kupca

- Kupili smo je prije gotovo deset godina i nismo ništa radili s njom dok se nije promijenio način poslovanja trgovina. Naslutili smo da dolaze promjene u poslovanju, u potrebama kupaca i da je vrijeme za novu stranicu - objašnjava.

Tako je nastao potpuno novi objekt, prilagođen današnjim zahtjevima kupaca. Ima podzemnu garažu s četrdeset parkirnih mjesta, iz koje kupci liftom dolaze izravno u prodajni prostor smješten na prizemlju i katu, pa je sve dostupno bez stepenica.

Showroom je posložen po interijerima. Ne prikazuje se samo kuhinja kao takva, nego i kako je uklopiti s namještajem u blagovaonici.

- Naše osoblje je tu da bude na usluzi svakom kupcu i da mu pomogne uklopiti namještaj tako da se, primjerice, namještaj blagovaonice stapa s namještajem dnevnog boravka. U showroomu su cijeli dnevni boravci i spavaće sobe kao gotovi primjeri. Također, povećali smo broj dostupnih artikala i boja, a cijeli prostor osmišljen je kao suvremeni showroom u kojem kupcima želimo pokazati cijelu ideju uređenja doma, a ne samo pojedinačni komad namještaja - objašnjava Tino.

Detaljni savjeti za kupce

Kupci u Centru 3.0 mogu računati na savjetovanje u pravom smislu riječi.

- Naše prodajno osoblje dostupno je za svakog kupca. Tu smo za sve što treba objasniti i pojasniti, za bilo kakve tehničke informacije - kaže Tino.

Posebno ističe izradu ormara po mjeri, gdje kupac sam bira boje, materijale, izradu i mjere.

- Cijene takvih ormara na tržištu su dosta visoke, a mi ih spuštamo na dostupniju razinu za kupce - kaže Tino.

Jednako je, dodaje, i s tapeciranjem namještaja, krevetima, kutnim garniturama, trosjedima i kaučima, čije su cijene, kaže, na pristupačnijoj razini od tržišne.

Vedrana posebno ističe zonu spavanja.

- Imamo dio za madrace u kojem je detaljno pokazan presjek svakog madraca, pa ćemo ljudima objasniti što bi trebali kupiti prema svojim potrebama, odnosno vole li mekši, tvrđi ili anatomski madrac. Jednako je i s jastucima. Sve je klasificirano po rangu, razinama tvrdoće i sastavu, a dostupne su sve vrste madraca i sve tehnologije kojima se danas izrađuju - objašnjava Vedrana.

Potpuna usluga

Novost su i detalji za uređenje doma: biljke, figurice, podmetači za stol i ukrasni materijali.

- I tu smo opet na usluzi ljudima da im ponudimo najbolja rješenja za njih i njihov dom - kaže Vedrana.

Centar 3.0 tako okuplja cijelu ponudu obitelji Černi, a posao se, kako objašnjava Tino, danas dijeli na tri grane.

- Prva je maloprodaja, koja se odvija u našim salonima i putem web shopa. Druga je veleprodaja, gdje su nam klijenti tvrtke koje opremamo prema njihovim zahtjevima i potrebama, bilo da je riječ o uredskom namještaju, spavaćim sobama, opremanju hotela i slično. A treća grana je opremanje, u koju svrstavamo sve što je izvan standarda - priča nam Tino.

Opremanje je, pojašnjava, usluga za sve koji žele prostor funkcionalno osmisliti i urediti, bez obzira na to radi li se o praznom stanu, jednom apartmanu, više njih, kući ili manjem hotelu.

"Ključ u ruke"

- Tu radimo sve od početka do kraja, od ideje do izvedbe i po mjeri. Naravno, nije isto raditi apartman od dvadesetak kvadrata, cijelu kuću ili manji hotel jer zahtijevaju drugačiju količinu planiranja. No, radimo personalizaciju prema svakom klijentu - kaže Tino.

- U praksi to izgleda tako da nam klijent otprilike opiše svoje želje, ideju, stil kakav bi htio i efekt koji želi postići. Mi zatim sve osmislimo, dakle uređenje cijelog prostora što uključuje i tepihe i zavjese i namještaj. Sve možemo napraviti po mjeri - objašnjava.

Najvažnija karakteristika te usluge, naglašava, jest to što Centar može ponuditi cijeli paket, od početka do kraja.

- Od dizajnera, arhitekta, komunikacije, planiranja i vizualizacije do toga da napravimo namještaj i ugradimo ga u prostor. Baš smo nedavno tako opremili dva velika apartmana u Makarskoj. Vlasnicima se svidjela ta priča ključ u ruke, svidjele su im se i naše cijene i naš asortiman. Dobili su potpuno opremljen i funkcionalan prostor po svojim željama, a to uključuje namještaj, zavjese, tepihe, elektroniku, bijelu tehniku i sav unutarnji drveni dio. A da se nisu morali mučiti oko svega što je potrebno ako to radiš, uvjetno rečeno, sam. Mislim da smo tu cjenovno jako prihvatljivi, što ljudi prepoznaju i zato nas i angažiraju - kaže Tino.

Edukacije i napredak

Vedrana naglašava da je u svemu tome najvažnije jedno: svaki kupac.

- Nama je doista svaki kupac bitan. Nije nam važno kupuje li netko samo krevet ili želi opremiti cijelu kuću po sistemu ključ u ruke, odnosno da mu mi sve osmislimo i opremimo po mjeri. Svaki kupac dobiva jednaku pažnju, a uz to nudimo uslugu dostave, unosa i montaže. I sve po vrlo prihvatljivim cijenama - kaže Vedrana.

Čak i za najobičniju stolicu nude unos i montažu.

- Želimo našim kupcima dati punu uslugu i osloboditi ih suvišnih briga. Također, neprestano želimo napredovati pa idemo na edukacije, pratimo nove trendove i nove tehnologije, sve kako bismo mogli ponuditi što bolju uslugu - dodaje Vedrana.

Završnica nije bila nimalo lagana. Istodobno su obnavljali obiteljsku kuću, gradili novi prostor i postavljali fotonaponsku elektranu i uz to podizali svoje dvoje male djece, Nou i Evu, koje dijeli tek dvanaest mjeseci razlike.

- Do prije nekoliko mjeseci nisam to uopće mogla zamisliti, a sada sjedimo u novom prodajnom prostoru i pripremamo se za otvorenje - kaže Vedrana.

Pitamo ih kakav je to osjećaj, dok se kao relativno mala tvrtka bore s bitno većim konkurentima, a posao im se širi na treći salon.

- Naporno je. Nema osjećaja da smo sad kao nešto napravili, to je izazov koji ide s nama iz dana u dan. Katkad zastaneš i pomisliš jesmo li mi to stvarno sve napravili sa svojim zaposlenicima, ali za razmišljanje zapravo nema puno vremena - smije se Tino.

Uvijek vrijedi pokušati

Vedrana u tome vidi i najveću razliku. Velike tvrtke, kaže, imaju cijele odjele za marketing, zapošljavanje i projektiranje, a u Centru su to Tino, njegov otac i majka, zaposlenici i ona.

- Iskreno, to mi je jako impresivno. Nema kod nas fancy odjela u kojem nekoliko desetaka ljudi radi na jednoj stvari. To smo mi i naši zaposlenici - kaže.

A Tino, upitan što bi poručio onima koji tek kreću u privatni posao ili razmišljaju o njemu, kaže da vrsta posla nije presudna.

- Ako si uporan i discipliniran i imaš jasnu ideju koju guraš, možeš uspjeti bez obzira na sve ono što ti ne ide na ruku, a toga uvijek ima ha, ha! Mi smo milijun puta pali i milijun puta ustali. Ali ideš dalje, to je poanta. Svaki biznis je rizik, ali rizik mora biti odmjeren, ne smije biti takav da te može uništiti. A sve dok je riječ o projektu koji te ne može uništiti, uvijek vrijedi pokušati - zaključuje.

(Sadržaj napravljen u suradnji sa Salonima centar Daruvar)

Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!