Najpoznatiji bjelovarski ribolovac: "Lovim ribu od malih nogu, ali je skoro nikada ne jedem"
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
Rijetko tko je u tolikoj mjeri posvećen svome hobiju kao Siniša Slavinić svom. U ribolov se zaljubio još kao klinac, kada ga je otac prvi put odveo na pecanje na rječice Plavničku i Bjelovacku, i od tada su ribički štap i uživanje na vodi njegova strast kojoj je posvetio sate i sati na rijekama i ribnjacima diljem svijeta. Tu je strast opisao u desetak knjiga i stotinama članaka koje je objavljivao u stručnim časopisima, od kojih je nekoliko i sam uređivao.
- Kao dijete, najviše sam vremena provodio na Bjelovackoj i Plavničkoj. U to vrijeme, to su bile prave rijeke, u kojima je bilo puno više vode, ali i riba nego danas. Samo na Bjelovarckoj nekada je bilo pet mlinova! Kad sam bio malo veći, krenuo sam s ocem na Česmu. Vikendom bismo obavezno odlazili u Nartu na njegovom motoru, a ponekad je s nama na izlete išla i majka. Kako je na motoru bilo mjesta samo za dvije, otac se više puta vozikao amo-tamo. Prvo bi na rijeku odvezao mene pa se vratio po majku, a tako i kad bismo se navečer vraćali kući – prisjeća se Slavinić, dodajući kako su mu to najljepše uspomene iz djetinjstva.
Prva natjecanja
Bilo mu je tek šest ili sedam godina kad je krenuo na ribolovna natjecanja, na kojima je brzo počeo osvajati pehare i medalje. Prva je 'pala' dok mu je bilo samo devet godina, kada je postao viceprvak svog matičnog društva ŠRD „Česma“ te s kolegama sudjelovao na prvenstvu Centra u Rovišću. Ondje je sjajna bjelovarska ekipa postala prvak te su se plasirali na Slet pionira ribolovaca Hrvatske. To je u Slaviniću probudilo strast prema natjecanjima u kojima je ostao do danas, a jedno je vrijeme čak vodio i hrvatsku ribolovnu reprezentaciju.
- Natjecao sam se u lovu ribe udicom na plovak, jedno sam vrijeme sudjelovao u šaranaškim natjecanjima, a u posljednje vrijeme uživam u lovu na pastrvu. Imam svoju ekipu, u Hrvatskoj lovimo na Bednji, Sutli, Rudi, dok sam s reprezentacijom lovio na rijekama diljem Europe, u Andori, Portugalu, Španjolskoj, Bugarskoj – priča nam Slavinić.
A to je tek djelić putovanja na koja je naš sugovornik krenuo zbog ljubavi prema ribolovu. Što zbog natjecanja, što zbog edukacija, testiranja opreme i drugih „ribičkih poslova“, obišao je tridesetak zemalja u Europi i dijelu Azije. Među najdražim izletima mu je onaj u Finsku 1999. godine.
Najdraže putovanje
- S drugim kolegama ribolovcima iz Hrvatske bio sam gost jedne tvrtke koja se bavi proizvodnjom opreme za ribolov. Tijekom deset dana, koliko smo proveli ondje, vodili su nas u ribolov na različita mjesta kako bismo testirali njihove novitete, tako da smo prošli rutu od Helsinkija pa sve do polarnog kruga. Bilo je to zaista prekrasno iskustvo – priča nam Slavinić.
Jako mu se sviđaju i Andora i Portugal, a posebno iskustvo bio je i posjet dalekoj Kini koja se pokazala drugačijom od njegovih očekivanja.
- Kad se govori o Kini, kod nas većina još uvijek pomisli na neku pomalo zaostalu zemlju sa socijalističkom infrastrukturom i mračnom atmosferom. No, Kina je danas moderna i napredna zemlja, na ulicama gradova niknule su velike moderne zgrade, po cestama voze skupocjeni automobili, sve je digitalizirano – kaže Slavinić koji je, osim velikih gradova, imao priliku posjetiti i ruralna područja koja osvajaju ljepotom, a prošetao je i čuvenim Kineskim zidom.
Za života je lovio uglavnom na rijekama i ribnjacima, more ga, kaže nikada nije previše privlačilo.
- To je drugačija vrsta lova na ribu, pokušao sam, ali više volim rijeke – kaže naš sugovornik koji je zanimljiv i po tome što, iako je lovi, ribu gotovo nikada ne jede.
- Više je volim pripremati nego jesti. Neću odbiti fini fiš paprikaš, no zadovoljit ću se samo juhom, a meso ću prepustiti drugima – smije se ovaj poznati ribolovac.
Skupa oprema
Otkriva nam i kako je oprema za ribolov vrlo skupa, posebno profesionalna oprema koju koriste ribolovci koji sudjeluju na natjecanjima.
-Ribolov je sport u koji je potrebno stalno ulagati i poprilično je skup. Primjerice, ovisno o vrsti, marki i drugim detaljima, ribički štapovi mogu stajati između tisuću i pet tisuća eura, a skupi su i mamci i druga oprema. No, tko voli ovaj sport, mora biti spreman i uložiti u njega – kaže Slavinić.
Svoje, ali i ribičke putešestvije svojih kolega te brojne stručne teme naš je sugovornik opisao u brojnim člancima koje je objavljivao u novinama s kojima je surađivao i koje je sam uređivao. Jer, osim što je ribolovac, Siniša Slavinić je i diplomirani novinar koji piše o svemu, no ribolovne teme su mu ipak najdraže.
- Moj prvi novinarski članak bio je upravo o ribolovu, a napisao sam ga još u osnovnoj školi. Već sam krenuo po ribolovnim natjecanjima i primijetio sam kako u novinama uopće nema članaka o tom sportu pa sam si dao truda i nakon jednog natjecanja napisao izvješće za Bjelovarski list. Objavili su mi ga pa sam nastavio pisati – prisjeća se naš sugovornik.
A nastavilo se to do danas. Osim što čitavog života piše priče o ribolovu, Slavinić je uređivao nekoliko stručnih časopisa iz tog područja, a napisao je i desetak knjiga. Posljednja je objavljena upravo ovih dana – „SRD Česma – 95 godina sportskog ribolova u Bjelovaru“. U opsežnom, skupocjeno opremljenom djelu na skoro 250 stranica Slavinić je „ogolio“ društvo u kojem je proveo veći dio života. Priča o „Česmi“, jednoj od najstarijih ribolovnih zajednica u Hrvatskoj, posebna je po mnogočemu.
Priča o „Česmi“
-„Česma“ je osnovana 1929. godine, prije toga su slična društva imali samo veliki gradovi, poput Zagreba, Osijeka i Karlovca. Društvo su osnovali dobrostojeći, ugledni Bjelovarčani, po uzoru na slična društva u Engleskoj, gdje je u to vrijeme sportski ribolov već bio poprilično razvijen – priča nam naš sugovornik.
Glavni cilj bio im je, kaže, očuvati riblji fond u Bjelovackoj, Česmi i ostalih rječicama na bjelovarskom području u kojima se tada lovilo bez ikakvog reda, mrežama, pa čak i bombama. No, osim što su brinuli za lokalne vode, bjelovarski ribolovci započeli su s organizacijom različitih društvenih događanja koja su vrlo brzo stekla veliku popularnost u narodu.
- Organizirali su izlete, a popularno je bilo i natjecanje u ljepoti Izbor za Miss Česme. Koliko popularno, najbolje svjedoči činjenica da je na jedan takav skup u Narti, umjesto očekivanih 50 ljudi, došlo njih 800, što je zabilježeno u službenoj dokumentaciji društva – priča nam Slavinić.
Iako su imali svoj mali ribnjak na Bjelovackoj u Mlinovcu, ovdašnje ribolovce u to su vrijeme privlačile veće vode pa su tako jedno vrijeme lovili i na Dravi. Na prostoru današnjeg Čingi Lingija imali su vlastiti ribički dom, a na pecanje u Podravinu odlazili su biciklima, na kamionima, traktorima… No, dom na Dravi je prodan te su se preselili bliže Bjelovaru. Prvotni plan je bio da izgrade ribnjak i dom uz Bjelovacku u Jelincu, na prostoru današnje šume u Zvijercima, prema sjevernoj obilaznici.
Raj u Tomašu
- Dom se na tom mjestu već počeo graditi, o čemu i danas svjedoče temelji i kameni blokovi u jednom dijelu šume. Međutim, od te se ideje se na koncu odustalo te se bjelovarski ribolovci sele u Tomaš gdje su iskopali nekoliko ribnjaka na kojima i danas pecaju, održavaju domaća i međunarodna natjecanja, ali i razna druženja i zabave, baš kao nekad osnivači „Česme“ – kaže Slabinić.
Uz ribnjake su izgradili i uredili moderan ribičkim dom i imaju sve što im je potrebno. Pa čak i kad nije neka posebna prigoda, rado odlaze onamo zabaciti udicu u vodu te uživati u miru i tišini prekrasne prirode.
I naš sugovornik je među takvima, a posebno je sretan kad mu se na takvim izletima pridruže supruga i dvije kćeri ili obiteljska ljubimica, njemačka ovčarka Abi.
- Ja sve češće odlazim na ribnjak samo zbog toga, kako bih se opustio i kako bih guštao. Teško je nekome tko se ne bavi ribolovom objasniti užitak koji čovjeku pričinja sjedenje uz vodu i gledanje u plovak, dok oko njega sve miruje. To je nešto što bih uvijek odabrao prije nego, recimo, gledanje nogometne utakmice – kaže naš sugovornik.
Pa iako će nekome biti teško shvatiti kako netko ispred nogometa može staviti sjedenje uz rijeku i gledanje u plovak, možda je baš jedino u takvim trenucima mira moguće shvatiti kako je svijet prekrasno mjesto upravo zbog bogatstva različitosti od kojeg je satkan.
Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!