Najposjećenije predavanje održali gimnazijalci: "Sretni smo i zahvalni zbog ovacija publike"
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
Daruvarski gimnazijalci Jan Sacher (17) i Filip Ileš (17) zaljubljenici su u svemir. Članovi su Astronomskog društva »Kumova slama« i na ovogodišnjih »10 Dana astronomije« prvi put su bili predavači u Hrvatskom domu, centralnom mjestu ove cijenjene manifestacije. Ono što se događalo uoči njihova predavanja iznenadilo je i same organizatore. Naime, došlo Filipa i Jana došlo je vidjeti i poslušati mnoštvo ljudi tako da su se doslovno morale tražiti dodatne stolice kako bi svi mogli pratiti predavanje.
Za one koji možda nisu toliko upućeni u ovu manifestaciju, treba reći da su predavači na »10 Dana astronomije« redom dolaze iz samog vrha hrvatskog znanstvenog svijeta poput astronoma Ante Radonića i Korada Korlevića, fizičara s Ruđera Saše Cecija, fizičara Ivice Puljka...
No, »veliki prasak« su napravili Jan Sacher i Filip Ileš, 17-godišnji daruvarski gimnazijalci s predavanjem »Kako smo stvorili centar svemira«
Filip i Jan su odrasli zajedno igrajući se dječjih igara u ulici, a pohađaju i isti razred daruvarske Gimnazije pa je nekako bio red i da zajedno održe predavanje.
No, svakako su zaslužili da se njihov uspjeh, koji je plod osobnog interesa te podrške koju su dobili od profesora i svojih vršnjaka, malo detaljnije obradi.
Od kad ste članovi daruvarskog Astronomskog društva »Kumova slama«?
JAN SACHER: Član sam od 2015. godine, tada sam ima 11. Prijavio sam se na astronomsku radionicu i zavolio tajne svemira. Bio sam na nekoliko natjecanja, uključujući i državno.
FILIP ILEŠ: Od 2019. godine sam član AD »Kumova slama«. Zvali su me i prije, ali, iskreno, nije mi se dalo jer sam pohađao osnovnu glazbenu školu i nisam tada imao baš vremena pa sam se priključio nešto kasnije.
Ovo vam je bilo prvo ovakvo predavanje?
FILIP ILEŠ: Održavali smo i prije predavanja. I prošle godine smo bili na »10 Dana astronomije, ali nikada nismo imali predavanje u Hrvatskom domu i pred toliko mnogo ljudi. I prije su nam nudili predavanje u Hrvatskom domu, ali to nam se činilo nekako preveliko za nas pa smo predavanja držali u Gimnaziji i Ekonomskoj školi, po razredima, ha, ha!
JAN SACHER: Imali smo jedno predavanje koje smo, čini mi se, prezentirali svim razredima u Gimnaziji i Ekonomskoj školi.
Kako se zvalo vaše predavanje u školama?
FILIP ILEŠ: Kratka povijest budućnosti.
JAN SACHER: Moj prijatelj i ja smo počeli s tim predavanjem još u osnovnoj školi, prezentirali smo to predavanje i na »10 Dana astronomije« još 2019. godine. U srednjoj školi smo to predavanje Filip i ja nadogradili. Radili smo ga samo za sat Geografije. A budući da se profesorici predavanje jako svidjelo, predložila je da ga održimo i u drugim razredima.
FILIP ILEŠ: Janovu prezentaciju iz 8. razreda osnovne škole smo reciklirali i nadogradili. A uzor nam je bio fizičar elementarnih čestica Ivica Puljak. Dobro smo položili predavanje i na kraju smo ga održali u svim prvim razredima.
JAN SACHER: A onda je došla 2020. i pandemija...
Dobro, to razdoblje ćemo preskočiti i skočiti na 2022. godinu. Prvi put ste održali predavanje u Hrvatskom domu, dvorana je bila rijeko kad tako popunjena, doslovno su se tražile stolice viška za predavanje o svemiru dvojice učenika starih 17 godina... Kako je došlo do toga da ove godine nastupite u Hrvatskom domu?
JAN SACHER: Prije neka dva mjeseca pitali su nas želimo li na ovogodišnjih »10 Dana astronomije« održati predavanje u Hrvatskom domu...
FILIP ILEŠ: ...A mi smo odmah rekli: »Može!«
JAN SACHER: U tom trenutku pojma nismo imali o čemu će biti naše predavanje, ha, ha! Ali moramo se vratiti malo unatrag. Naime, profesor Josip Prević nas je na kraju 2. razreda, negdje u svibnju 2021. godine pozvao da premještamo nekakav namještaj...
Zapravo vas je više zvao kao fizikalce nego intelektualce?
FILIP ILEŠ: Da, ha, ha! Prenosili smo neke kutije, teleskope, knjige... Tada smo stupili u kontakt s Aleksandrom Borojevićem, članom AD »Kumova slama«, zbližili smo se s njim, a kasnije i s drugim članovima društva. Počeli smo ići na sastanke i u jednom trenutku smo Jan i ja predložili da održimo naše predavanje »Kratka povijest budućnosti«. Ideja se svima svidjela. Na svakom od tih predavanja smo dobili iskreni pljesak.
Za one koji nisu bili i nisu vidjeli, možete li ukratko opisati kako izgleda vaše predavanje?
FILIP ILEŠ: Prvo uvodimo publiku u priču koliko smo mi, zapravo, mali u svemiru, gotovo nebitni...
JAN SACHER: ...A onda počinje najvažniji dio prezentacije kojeg smo podijelili u dva dijela, Filipov i moj. Moj dio se većinom fokusira na težak problem svijesti koji govori kako je moguće da se, primjerice, u našem umu stvara percepcija zvuka našeg glasa ili percepcija, recimo, smeđeg stola. Neću lagati, imao sam malu tremu, ali mislim da je na kraju dobro prošlo.
Jeste li osmislili i neke duhovite opaske?
JAN SACHER: Bilo je i duhovito, barem se nadam da jest, ha, ha! Ono što je meni bilo bitno jest to što sam bio spontan. Na ovom predavanju sam rekao neke stvari koje nikad dosad nikad nisam niti sam ih pripremao. Jednostavno je izašlo iz mene.
To je vjerojatno zato što ono što mi govorimo zapravo nije naučeno napamet.
Jasno, to je vaša strast, a strast se ne može naučiti na pamet.
FILIP ILEŠ: Slažem se. Meni uopće to predavanje ne bi bilo zanimljivo da ga naučim napamet. Drugi dio predavanja je moj, a u njemu pričam o tome kako smo mi kao svjesna bića osvojili planet. Na mene je jako utjecao izraelski pisac Yuval Noah Harari, autor knjiga »Sapiens« i »Homo deus«. Kada sam malo promislio, zapitao sam se: »A zašto ne bih to svoje znanje prenio drugim ljudima, onima koji nisu čitali Hararija, koji nisu upućeni u stvari o kojima razgovaramo?«. Tako da sam na predavanju pričao o tome kako smo mi, ljudi, kao jedna nebitna, beznačajna životinja, postali vladari svijeta kao i o tome što je sve trebalo da to postanemo. Primjerice, mi smo vrlo naivna bića, vjerujemo u različite stvari kao što je novac. A novac je zapravo običan papir na kojem piše, recimo, broj 10. I sad ako ja nekome dan taj papir na kojem piše broj 10, taj mi mora dati, ne znam...
JAN SACHER: Pivo?
FILIP ILEŠ: Da, ha, ha! Recimo pivo. Također govorim o tome kako smo postigli veliki tehnološki napredak i kako smo istovremeno sposobni uništiti sami sebe. Janovo i moje predavanje, prvo u Hrvatskom domu i pred toliko puno ljudi, prošlo je stvarno sjajno i jako smo sretni i zahvalni što se ljudima tako jako svidjelo.
JAN SACHER: Da, baš je bilo lijepo. Meni je malo bio problem što sam znao gotovo svakog čovjeka u publici pa sam, kad god bih u nekoga pogledao, pomislio: »Jao, ovaj me gleda, ona me gleda... I on me gleda... Pa gdje da ja gledam?!«. Ali prošlo je dobro i sretni smo zbog toga.
Mladi ste, ulažete u obrazovanje i više od onoga što je propisano, imate razne interese. Kako je vama kao mladim ljudima bilo odrastati u Daruvaru?
JAN SACHER: Mislim da je jako dobro što sam odrastao u Daruvaru. Bolje nego da sam odrastao u Zagrebu. Mi u Daruvaru, u odnosu na veće gradove, imamo puno više slobode. Još dok sam bio klinac mogao sam ići i u park i u kinu i na igralište bez nadzora tako da je Daruvar sjajan za odrastanje. No, kada se mladi približe punoljetnosti, onda možda više nije toliko idealan. Mislim da bi meni za život bilo jako važno da se preselim ili u Zagreb ili u inozemstvo jer Daruvar nakon punoljetnosti više ne može ispuniti moja očekivanja.
A jeste li zadovoljni sa znanjem kojeg ste stekli školujući se u Daruvaru?
JAN SACHER: Jesam, zadovoljan sam.
FILIP ILEŠ: I ja sam zadovoljan. A što se tiče grada, ljudi u Daruvaru su jako topli, uljudni i otvoreni za razgovor. Baš sam zahvalan što sam odrastao u Daruvaru jer smo imali lijep i mirno djetinjstvo, Igrali smo se u toj jednoj uličici Jan, još deset ljudi i ja od jutra do mraka. Gotovo da nismo ulazili u kuću, a i majka nas je često tjerala da se vratimo, ha, ha! Ali, realno, osobe koje žele ići na fakultet nemaju budućnost u Daruvaru. No, kasnije se, u nešto starijoj dobi, možda opet vratim.
Čuo sam neke mlade kako se žale da u Daruvaru nemaju što raditi. Što vi mislite o tome, jeste li i vi imali slična iskustva?
FILIP ILEŠ: Nije to točno! Ima dosta toga!
JAN SACHER: Da, s obzirom na veličinu grada, ima jako puno izbora. Imate Astronomsko društvo, udruge...
FILIP ILEŠ: ...Ima jako puno sportskih klubova; nogomet, odbojka, rukomet, karate, tenis... Meni se čini da se jedan dio mladih boji izaći iz te neke »comfort« zone, a treba se izaći iz »comfort« zone i probati izvući nešto više iz sebe.