Foto: Tomo Marković

INTERNET SENZACIJA

Mali muflon s Psunja osvojio društvene mreže: Snimke pakračkog lugara Tome pogledale tisuće ljudi

Mufloni s Psunja su najstarija populacija u kontinentalnoj Hrvatskoj, uneseni su onamo 1961. godine, zbog lova, i to na inicijativu Josipa Broza Tita

01.04.2026. u 20:02

Piše: Slavica Trgovac Martan

Preko 18 tisuća pregleda na TikToku i preko sedam tisuća lajkova na Facebooku u posljednja dva dana ''zaradile'' su snimke i fotografije mladunčeta muflona koje je u psunjskim šumama kod Šumetlice ovih dana snimio pakrački lugar Tomo Marković. Slučajan susret oduševio je autora fotografija i snimke, ali i brojne korisnike društvenih mreža koji rijetko imaju priliku svjedočiti ovakvim prizorima.

- Na janje muflona naišao sam slučajno. Ono mi je prišlo sasvim blizu pa sam iskoristio priliku i snimio ga. Na udaljenosti od otprilike 30 metara vidio sam i njegovu majku, a kad sam se udaljio vidio sam da je došla po mladunče te su zajedno nastavili svoj put – priča nam lugar Tomo koji i inače voli kamerom mobitela zabilježiti jedinstvene prizore u svom zelenom uredu – psunjskim šumama koje obiluju prekrasnom florom i faunom.

Janje je samo prišlo lugaru Tomi/Foto: Tomo Marković

Sudeći prema pupčanoj vrpci, mladunče je tek stiglo na svijet/Foto: Tomo Marković

Galerija njegova telefona prepuna je fotografija kukaca, ptica, divljači i raznih biljaka koje krase taj dio Slavonije.

TikTok kanal

- Nedavno sam na TikToku pokrenuo kanal pod nazivom ''Šumar bez filtera'' na kojem sam obavio nekoliko videa, a reakcije su odlične – kaže Tomo.

No, interes koji je izazvao maleni muflon je, kaže, nadmašio sva očekivanja.

Zimska idila na Psunju/Foto: Tomo Marković

Tomin mobitel pun je čudesnih prizora iz prirode/Foto: Tomo Marković

Foto: Tomo Marković

- I prije sam znao nailaziti na muflone jer ih na tom dijelu Psunja ima dosta, no nikada im nisam prišao tako blizu. Bio sam vrlo oprezan pa mladunče nisam dirao jer nisam siguran kako bi na moj miris reagirala njegova majka. Nisam želio riskirati – kaže Tomo.

@umar.bez.filtera #fyp #foryoupage #šuma #životinje ♬ izvorni zvuk - Šumar bez filtera

Otkriva nam kako je njegove fotografije i snimku na Facebook stranici Hrvatskog lovačkog saveza objavio kolega lovac, a nakon toga su maleno janje i Tomo postali prave zvijezde.

Tomina odluka da janje, bez obzira na to koliko je bilo slatko, ne dira, bila je dobra, potvrđuje njegova kolegica, magistra inženjerka šumarstva Ana Paragi koja je diplomirala na temu o muflonima radom ''Gospodarenje Muflonom (Ovis aries musimon PALL.) na području Psunja''.

- Životinje su jako osjetljive na mirise i često znaju napustiti mlade ako na njima osjete nepoznat miris. Zbog toga je jako važno da se divlje životinje koje susretnemo u prirodi ne maze i ne diraju, ma koliko im teško ponekad bilo odoljeti – kaže Ana, dodajući kako joj je drago što se po janje koje je njezin kolega snimio u Šumetlici majka vratila, samim time što je riječ o mladunčetu koje je je tek stiglo na svijet.

Uvezeni mufloni

Ana je zaposlena u Šumariji Garešnica, na Garjevici, gdje također ima jedinki muflona odnosno divlje ovce. U naše krajeve, kaže, došli su početkom šezdesetih godina prošloga stoljeća, na inicijativu prvog čovjeka tadašnje Jugoslavije, Josipa Broza Tita.

Ana sa ženkom muflona tijekom istraživanja ove fascinantne životinjske vrste/Foto: Privatni album

- Mufloni s Psunja su najstarija populacija u kontinentalnoj Hrvatskoj, uneseni su onamo 1961. godine, zbog lova. Preci današnjih slavonskih muflona stigli su s Brijuna i smješteni su u gater odnosno posebno ograđeno područje, gdje su bili do velikog nevremena 1999. godine – tumači Ana.

Te je godine ograda na gateru popustila te su mufloni počeli naseljavati druge dijelove Psunja. Slavonska klima im se očito odgovara jer ih je danas moguće vidjeti na više lokacija u toj regiji.

- Ima ih na području Velike Poljane, Šumetlice, Oštrnjaka i Begovače, kod repetitora… Danas ih ima i na području Garjevice, gdje ja radim, onamo su također uvezeni u drugoj polovici prošlog stoljeća. Konkretno, prvi put 1980., a zatim je u nekoliko navrata bilo ''obnove krvi''. Inače, u Hrvatskoj ih ima na obali, najviše oko Senja, Šibenika i otocima Cresu, Pelješcu, Dugom Otoku i Rab. Izvorno autohtono stanište su im područje Korzike i Sardinije dok je unos novih muflona na područje Hrvatske iz Češke i Slovačke – pojašnjava ova mlada stručnjakinja.

Rijetka pojava

Iako su se tijekom posljednjih desetljeća poprilično razmnožili, Ana kaže kako ih ljudi rijetko susreću zbog njihove jedinstvene naravi.

- Jako su plahi i oprezni te traže mir i baš zbog toga su na neki način egzotični. Uglavnom, prije će izabrati bijeg nego sukob. Međutim, u specifičnim uvjetima, primjerice za vrijeme parenja odnosno mrkanja, mužjaci postaju agresivni zbog borbe za prevlast i tada mogu biti opasni ako im se previše približite. K tome, gladni mufloni mogu napadati janjad ili domaće ovce kako bi došli do pašnjaka. Isto tako, ako se osjete stjeranima u kut, mogu nasrnuti na izvor prijetnje – kaže Ana.

Ana Parag diplomirala je temi o muflonima/Foto: Privatni album

Mufloni su se s godinama u Slavoniji i Moslavini posve udomaćili, a ovdašnji uvjeti im itekako odgovaraju.

- Ovdje imaju gotovo sve što im je potrebno. U prirodnom staništu nedostaje im tek soli koja sadrži minerale ključne za razvoj njihovih rogova koji rastu cijeli život i, za razliku od primjerice jelena, nikad ne opadaju. Srećom, ovdašnja lovačka društva o tome vode računa pa u solištima uvijek ima dovoljno soli – kaže Ana.

Inače, rast rogova u muflona prestaje zimi zbog loših životnih uvjeta. Pojavljuje se godišnji prsten, nakon čega je moguće odrediti starost uhvaćenih muflona. Koliko prstena imaju, toliko im je i godina.

Pomoć lovaca

Za razliku od muflona koji obitavaju na mediteranskim prostorima i koji su i tijekom zime okruženi brojnim zimzelenim delicijama, slavonski i moslavački nisu te sreće pa i kad je riječ o zimskoj prehrani moraju računati na ljude.

- Zimi im je u našim krajevima u prirodi na raspolaganju samo divlja kupina, često se znaju ''počastiti'' i izdancima bukve, no lovci vode računa o prihrani sijenom tako da bez problema prežive zimu na kontinentu. Inače se hrane travom i zeljastim biljkama, koje čine najveći dio njihove prehrane, osobito tijekom proljeća i ljeta. Zatim, tu su lišće i izbojci, a u jesen i zimi hrane se žirevima, bukvicom i drugim plodovima koje pronađu na tlu. Vole i koru drveta i lišajeve. Kada vlada oskudica hrane ili je tlo prekriveno snijegom, muflon može guliti koru s mlađeg drveća te jesti mahovinu – otkriva naša sugovornica.

Mlada stručnjakinja za muflone zaposlena je u Šumariji Garešnica/Foto: Privatni album

Ana smatra kako je razmnožavanje ovih prekrasnih životinja u divljini puno bolja opcija od uzgoja o ograđenim prostorima, u kakve su stavljeni prilikom unosa u kopnene krajeve.

- Postoje slučajevi albino muflona, ali i drugih divljih životinja, primjerice jelena lopatara, a takve jedinke najčešće dolaze na svijet zbog parenja srodnika. Kad se životinje razmnožavaju u divljini, takvi su slučajevi rjeđi, tu su različiti ekolološki čimbenici koji mijenjaju genetiku – tumači Ana.

Rijetki susreti

A kako ćete u prirodi prepoznati muflona? Te jedinstvene divlje ovce iz porodice šupljorožaca dosegnu visinu od 70 do 90 centimetara. Mužjaci su veći, a karakteristični su po posebnim, svinutim rogovima. Ženke odnosno ovce, nešto su manje, nemaju rogove ili su oni sasvim maleni, a jednako kao i njihove ''snažnije polovice'', imaju sjajnu crvenkasto smeđu dlaku.

- Osim po rogovima, mužjake muflona prepoznat ćete i po tzv. bijelom sedlu. Naime, oni na leđima imaju bijelu dlaku koja nalikuje na sedlo pa ih iz daljine, između ostalog, možete prepoznati po tom detalju – kaže Ana.

A upravo tako, iz daljine, najčešće ćete i vidjeti muflone. Susreti oči u oči, kakav je s nestašnim mališanom na Psunju doživio lugar Tomo s početka priče, zaista su prava rijetkost. Baš zbog toga njegove fotografije i snimke dodatno dobivaju na važnosti i odličan su podsjetnik na činjenicu kako je priroda koja nas okružuje zaista pravo čudo.