"Lud sam za utrkama ubrzanja! Izlazna brzina mi je 220 km/h i sljedeće godine želim biti prvak Hrvatske"
kolumnist
komunalije
Buka motora, miris oktana i spaljenih guma, more adrenalina, uzbuđenja i zabave... Sve je to sastavni dio streetracea, oktanskog spektakla kojeg je posebno popularizirala hollywoodska filmska industrija serijom filmova "Brzi i žestoki". Iz godine u godinu streetrace scena je sve jača i brojnija i u Hrvatskoj u kojoj postoji i službeno natjecanje, a od ove godine nova zvijezda ovog oktanskog sporta je Filip Komljenović, 27-godišnji zaljubljenik u motocikle iz Dobrovca pored Lipika. On je ove sezone osvojio 3. mjesto u ukupnom poretku za prvenstvo Hrvatske na utrkama ubrzanja koje su vožene u Osijeku.
Opasan sport
Utrke ubrzanja voze se na ravnim stazama-pistama dugima četvrt milje ili 402 metra, a vozači su raspoređeni u 6 klasa. Zbog epidemiološke situacije ove sezone voženo je manje utrka, a Filip se utrkivao u klasi "Serija 600". U konkurenciji 12 vozača, na svom Kawasakiju 636 tri puta je završio na postolju osvojivši dva druga i jedno treće mjesto što je sveukupno bilo dovoljno za treću stepenicu pobjedničkog postolja.
Inače, Filip je u ovom brzom, atraktivnom, ali i opasnom sportu debitirao lani i to pobjedom također na utrci koja je vožena u Osijeku što je bilo veliko iznenađenje i najava da se stvarno radi o brzom i žestokom momku.
Filip Komljenović motore vozi od svoje 6. godine, prvi motor mu je bio Malaguti 50 ccm koji tjerao po dobrovačkim livadama, a potom se okušao u motocrossu. Kaže da je to za njega i obitelj bio preskup sport i uz nekoliko padova i lomova, to je glavni razlog što s motocrossom nije nastavio. Upravo su ozlijede na neki način i usmjerile Filipa prema utrkama ubrzanja.
- Još lani sam vozio jako zahtjevnu moto disciplinu Extreme enduro, utrke moto izdržljivosti i u toj, kao što joj ime kaže ekstremnoj disciplini, natjecao sam se tri sezone. Na treningu u ožujku sam imao gadan pad, slomio sam ruku i ključnu kost i završio na operaciji. Poslije toga uslijedio je oporavak i zbog stanja u kojem mi je bilo tijelo nisam mogao voziti ništa drugo osim utrka ubrzanja. A morao sam nešto voziti jer ne mogu bez tog moto adrenalina o kojem sam ovisan. Zato sam se odlučio okušati u ovom sportu koji mi je oduvijek bio privlačan i fascinantan - kaže Filip.
10 sekundi adrenalina
Na pitanje što ga najviše privlači ovom sportu, bez razmišljanja odgovara – adrenalin!
"Ne mogu ja tebi sad riječima opisati taj start, to ispucavanje motora iz nule i tu silu koju moraš upotrijebiti da ukrotiš i iskontroliraš motor. Pazi, izlazna brzina nakon tih 400 metara je oko 220 km/h i više, a sve to u samo 10,7 sekundi. To mi je za sad najbolje vrijeme. Ludilo je to i čovjeka stvarno muški opere taj šus, prođu te trnci, posebno kad se zapitaš: "Je l' ovo bilo na rubu?" A često se to zapitaš - kroz smijeh priznaje Filip.
Uz već spomenuti Kawasaki 636 koji ima 122 konjske snage na kotaču, u moto ergeli Filip ima još dva Supermoto motocikla, KTM 660 ccm i Husaberg 650 ccm. A ovoj obitelji uskoro stiže i „prinova“ koju slaže u novouređenoj radioni.
- To bi trebala biti poslastica za sljedeću sezonu 2021. Isto se radi o Kawasakiju 636 na kojem radim neke preinake, ovaj put ozbiljnije i profesionalnije.
Zabrinuti roditelji
- Očekujem dobiti oko 127 konjskih snaga na kotaču, a inače imam malo ekstremniji start što znači da imam najbolje i najbrže reakcije na semafor. Zato bi s ovim napretkom bio među favoritima u Seriji I, ako sve bude u redu, sljedeće sezone pucam na prvo mjesto i naslov prvaka Hrvatske“.
Ovo je skup sport, a ukupnu vrijednost motocikala procjenjuje na 15.000 eura. Potvrda tome je podatak da set guma košta 1800 kuna i to po sponzorskoj cijeni, redovna se penje i do 2800 kn, a uvijek na raspolaganju mora imati minimalno dva seta guma po motoru. Glavni sponzor za ovaj njegov skup sport je njegova obitelj Komljenović, otac Pero i majka Ljubica i njihova vlastita ulaganja.
Pitao sam ih i kako doživljavaju ovu Filipovu strast.
- Ne mogu ni izreći koliko sam živaca do sad izgubila i nikada se na to neću naviknuti i prihvatiti. Valjda je to nemoguće. Ništa mi nije lakše ni danas poslije toliko godina - kaže mama Ljubica. Tata Pero je Filipa donedavno podržavao. Donedavno!
- A gle, po meni to je već postala ludost. Znam mu nekad reći: "Dao Boga pa da ti žena rodi Filipa" - kaže Pero kroz smijeh.
Sponzora je u ovom sportu malo, ali Filip sa zahvalnošću kaže kako su mu u prebrođivanju ove teške sezone pomogli tvrtka Stragatrans, vlasnici ugostiteljskih objekata Tržnica u Lipiku i Enigma u Pakracu, te Paint workshop Bili koji je odradio sponzorsko lakiranje motora, ali i ostalim sponzorima.
Nedostaje mu pista za trening
Za motor na kojem se utrkuje Filip kaže da ga sluša iako ga još nije u potpunosti ukroti, a najveći problem je što nema gdje trenirati.
- Na ovom području ne postoji adekvatna pista na kojoj bi mogao trenirati pa su meni najbolji treninzi utrke. Dođem malo ranije, prije kvalifikacija odvezem nekoliko trening vožnji da osjetim stazu, snimimo start, malo analiziramo i popravimo što se da popraviti i to je to. Zato sam siguran da bi rezultati bili još bolji da imam gdje češće trenirati - kaže Filip koji je član kluba Moto sport Grip iz Slavonskog Broda.
I na cesti i u radioni Filip je sam svoj majstor, a u slaganju i preslagivanju motora najčešće mu pomaže bratić Andro Komljenović.
- Mogu reći da sam sretan čovjek, bavim se onim što me stvarno čini sretnim, u čemu uživam i zato mi nije teško uz posao i druge obaveze provoditi vrijeme u garaži i raditi na motorima. Nadam se prije svega da ću ostati zdrav, da će me izbjeći ozlijede i nezgode i da ću se ovime baviti dok me bude ispunjavalo - zaključuje Filip kojem je najveća podrška njegova djevojka Sabina koja je s njim na svim utrkama.
