Legendarni garešnički vatrogasac Deda: "Ne mogu zaboraviti dječaka stradalog u pekarnici"
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
Vatrogasac Željko Anđal zvan Deda u srijedu 12. siječnja odradio je svoju zadnju smjenu u Javnoj vatrogasnoj postrojbi Garešnica i nakon 35 godina rada otišao u zasluženu mirovinu.
Zadnji radni dan bio je sve samo ne običan za Željka. U društvu mlađih kolega, samozatajno i tiho, prisjetio se svojih ranijih godina u postrojbi i podijelio svoju priču s nama. U večernjim satima, za kraj smjene i radnog vijeka, izvezao je navalno vozilo i odradio svoje simbolično zadnje gašenje.
Postrojba mu je pripremila ispraćaj za pamćenje uz zvuk sirena, nakon čega su mu dodijeljene zahvalnice i darovi.
- Željko je u postrojbi upravo od godine osnutka JVP Garešnica 1986. godine i jedan je od njezinih utemeljitelja. Svjedok je velikih promjena u ustrojstvu, ljudstvu, tehnici i opremi tijekom tri i pol desetljeća. Radio je kao vatrogasac vozač i serviser vatrogasnih aparata, koji iza sebe ima na stotine različitih akcija gašenja i spašavanja. Svojim radom i zalaganjem dao je velik doprinos u zaštiti od požara i zaštiti građana. Mnogo sam naučio od njega od 1995. godine kad sam prvi put došao na praksu. Puno je akcija i dogodovština iza nas, no uvijek se rado sjetim one kad me je provezao u zavoju na tri kotača; zadnji kraj kamiona dignuo se u zrak kao u filmu - kazao nam je zapovjednik JVP Garešnica Tomislav Kunješić.
Kao odmak od ozbiljnosti i težine posla, u postrojbi se vole zafrkavati. Na prvu se osjeti obiteljsko ozračje s puno razumijevanja i poštovanja. Šala i smijeh uvijek su dobra terapija i to ih drži, a 60-godišnji Željko šalu uvijek prihvaća, ističu kolege. Više se ne sjeća kad je dobio nadimak Deda jer je već dugi niz godina najstariji u postrojbi. Priča nam o svojim početnim godinama, manjku ljudi i lošoj opremi te ističe kako su razlike nekad i sad kao nebo i zemlja.
- Moram priznati da će mi nedostajati ti klinci, njihove priče i šale, ta dinamika. Štošta možeš naučiti od njih; sad više neću biti informiran. Mnogima je nezamislivo, pa i mojim mladim kolegama, da sam od 1986. do 1994. radio sam u smjeni. Ne mogu vam opisati kakav je osjećaj ići sam na intervenciju, s katastrofalnom opremom. Moraš moliti nekoga u blizini za pomoć jer ne možeš sam izvući nezgrapni alat za rezanje iz vozila. Nije bilo drugačije niti na gašenju požara. Nije bilo toliko hidranata kao danas pa se usred požara vraćaš napuniti spremnik s vodom. Za usporedbu, tada je vatrogasno vozilo imalo spremnik od 1800 litara vode, a danas imaju po 7000 litara. Da ne spominjem tadašnju takozvanu zaštitnu odjeću. Nevjerojatno, ali istinito. No prije nije bilo toliko odgovornosti jer nisi imao s čim obaviti zadatak na nivou, danas je potpuno drugačije – veli nam Željko.
Danas JVP Garešnica ima 21 zaposlenika, u prosjeku rade četiri čovjeka u smjeni, a zapovjednik i zamjenik zapovjednika uključeni su u sve veće intervencije. Vozni park im broji osam vozila, imaju i dva čamca te najsuvremeniju opremu za različite vrste spašavanja, uključujući dronove. Na pitanje koji mu je kamion prirastao srcu, sa osmijehom odgovara da su to ovi najnoviji, puni opreme i vozivi poput novih automobila. Zezamo ga da odlazi baš kad je sve na nivou.
Željko je gasio gotovo sve veće požare u ovim krajevima zadnjih 35 godina. Najveći od njih bili su požar u tvornici Studenac u Lipiku, požar u Čipsari u Hercegovcu i onaj na garešničkom odlagalištu komunalnog otpada Johovača. Sjetio se Željko i intervencije kad se kamion s gorivom prekrenuo u Zdenčacu kraj Garešnice, ili kad su rezali automobil pod vodom kako bi spasili ženu koja je sletjela u kanal u Uljaniku. No i on i kolege škrti su na riječima kad su velike, teške i opasne akcije u pitanju.
Mnogo toga ružnog i tragičnog vide, zato im je svaki spašeni život nagrada sama za sebe. Željko je u vatrogastvu dočekao i Domovinski rat koji je donio nove opasnosti i nov način rada, a bio je i na intervenciji u ratnom Pakracu pod pratnjom UNPROFOR-a.
- Najteža intervencija mi je bila 2008. godine u pekari u Gupčevoj ulici u Garešnici gdje je smrtno stradao četverogodišnji dječak. Bio sam na puno intervencija nakon prometnih, izvlačio ljude iz vozila, svega se nagledao, no ništa me nije pogodilo kao taj prizor. Dječak je stradao u pekarskoj miješalici za tijesto. Nikad nisam plakao u životu, ali te su se večeri na povratku s intervencije suze same slijevale niz lice, i meni i kolegi. I sad da zazvoni mi ćemo odmah potrčati van, u pripremi smo, nikada ne znaš što je i ne može ti biti svejedno. Svjesni smo da nas svašta može čekati na terenu i s tom neizvjesnosti radimo svaki dan – kazao nam je Željko.
Kunješić ističe kako ljudi danas očekuju od vatrogasaca da su supermeni i da sve riješe u trenu. Ima jako puno kompliciranih spašavanja gdje se reže po sat vremena kako bi se uopće došlo do unesrećenog. Mnogi zaboravljaju da vatrogasci rade u nekontroliranim uvjetima i da niti jedno spašavanje nije isto.
Intervencija sa zmijama
Kroz svoj dugi radni vijek Željko je spasio i mnoge domaće, ali i divlje životinje, po čemu su nadaleko poznati garešnički vatrogasci. Prije dvije godine njegovi su kolege spasili malu sovu koja je ispala iz gnijezda, zbog čega su se našli na popisu Top 10 pozitivaca Prijatelja životinja. Željko je, primjerice, bio u akciji spašavanja rode koja je zapela za gromobran crkve. Tada još nisu imali vozilo s ljestvama pa se penjao po običnim što je izuzetno opasno za tu visinu, ističe zapovjednik Kunješić. Nažalost, roda je bila predugo gore i nije joj bilo spasa.
- Onda vam moram spomenuti i intervenciju u Maloj Bršljanici gdje smo na poziv vlasnika izvadili iz kuće 11 zmija. A ja se bojim zmija više nego vraga. Danima smo tamo dežurali. Držao sam vreću sa zmijama i snažno je stisnuo. Kolega je morao vikati na mene da je otvorim kako bi ubacio sljedeću. Zatim smo dobili upute od društva za zaštitu životinja da ih odvezemo do najbližeg potoka i pustimo ih na slobodu. A dođe ti da odeš pješice, ne vozi ti se baš s njima. No sve se ipak odradi prema proceduri – kazao nam je Željko kroz smijeh.
Željko još nema planova za mirovinu, ali zna da će mu sve ovo pomalo nedostajati. U večernjim satima zadnjeg radnog dana, na svečanom postrojavanju postrojbe i pozdrava njemu u čast, dodijeljena su mu i priznanja za dugogodišnji rad i darovi.
Zahvalnice i darove su mu uručili zapovjednik JVP Garešnica Tomislav Kunješić i glavni zapovjednik Vatrogasne zajednice BBŽ-a Josip Heger. Gradonačelnik Josip Bilandžija zahvalio mu je na predanom radu u zajednici u ime grada Garešnice, uručio mu zahvalnicu i poželio mu da uživa u zasluženoj mirovini.
