"Kako da plešemo kolo kada se ne smijemo držati za ruke?"
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
Višemjesečna kriza uzrokovana globalnom pandemijom virusa COVID-19 na mnoge sfere naših života ostavit će trajne i neizbrisive posljedice.
Nevjerojatno je koliko je stvari u našem životu doslovno (ne)stalo. Nekih "do jučer" normalnih aktivnosti nema i odgođene su za bolja vremena, a nekih u "novom normalnom" vjerojatno više neće biti nikada. Ili barem neće biti iste kao što su bile.
Neizvjesna sudbina
Tu i takvu neizvjesnu sudbinu zasigurno ima folklor i broja folklorna društva koja su zbog epidemioloških mjera osuđena na hibernaciju. Kulturno umjetničko društvo "Seljačka sloga" iz Prekopakre koje je osnovano 1929. godine najstarije je i s 308 članova najbrojnije folklorno društvo na području Pakraca i Lipika.
Predsjednica Dubravka Arland je potvrdila kako su sva događanja, nastupe i planove za 2020. godinu morali otkazati ili odgoditi.
- Otkazana je Smotra folklora koju u svibnju tradicionalno organiziramo u sklopu "Pakračkog ljeta", također nismo bili u mogućnosti u listopadu organizirati tradicionalnu manifestaciju "Šokačko sijelo" koju održavamo u Prekopakri. Planirano je i dogovoreno bilo da u kolovozu gostujemo u Metkoviću na Maratonu lađa. Na kraju maraton je održan, ali je otkazan prateći program, samim time i naš nastup. Otkazano je i "Slavonsko sijelo" u Lipiku kao i sve smotre folklora u našoj županiji i mi u 2020. godini nismo imali niti jedan nastup. Jedino što smo odradili je sudjelovanje u online adventu u Pakracu gdje smo snimili dio našeg nastupa koji je kasnije emitiran na gradskim stranicama. Čak smo i redovnu godišnju skupštinu odgađali tri puta i na kraju smo je održali uz prisustvo samo članova Upravnog i Nadzornog odbora - kaže nam Dubravka Arnald.
Folklor trenutno uopće ne funkcionira ni u jednom segmentu i sve aktivnosti praktički su "zamrznute". Dubravka Arland kaže kako su u ljeto 2020. barem djelomično funkcionirali jer su održavali probe na otvorenom, na središnjem trgu u Prekopakri. Ali...
- Bilo je to totalno neobično jer smo se morali držati preporuka, epidemioloških mjera i držati distancu. Zato se nismo mogli držati za ruke ili plesati uz kontakt nego smo praktički samo mogli vježbati korake. Znači, to nije bio ples nego vježbanje jer ples i folklor su nezamislivi bez kola. A kako ćeš u kolo ako se ne možeš držati za ruke - nastavlja Dubravka Arnald.
Uz KUD "Seljačka sloga" iz Prekopakre, na području Pakraca i Lipika aktivna su još i društva "Zeleni gaj" iz Gaja i "Lipik", te "Češka beseda" Prekopakra i srpsko kulturno društvo "Prosvjeta", Pododbor Pakrac, a zbog aktualne situacije u svima njima je već mjesecima zamrznuta svaka aktivnost. Bez obzira na to što u ovim okolnostima ne mogu ništa planirati jer ne znaju kako će se situacija razvijati, u KUD-u "Seljačka sloga" ipak planiraju aktivnosti za ovu godinu. Tako u 2021. planiraju održati Smotru folklora i "Šokačko sijelo", a nadaju se da će u kolovozu ipak otići u Metković na Maraton lađa. Ove godine trebaju održati i izbornu skupštinu.
Strah od gubitka interesa
- Koliko ćemo od toga uspjeti realizirati, stvarno ne znam“, kaže Arland i podsjeća da je KUD "Seljačka sloga" imao prekid u radu samo 1991. i 1992., za vrijeme Domovinskog rata. Strah od nezainteresiranosti Dubravka Arland tvrdi da bi ova za njih nepovoljna situacija mogla imati puno teže posljedice i KUD-u donijeti još veće probleme.
- Bojim se hoćemo li i u kojoj mjeri moći nakon što sve ovo prođe, ponovno aktivirati ljude, posebno one mlade koje smo jedva uspjeli skupiti i aktivirati u KUD-u? Sve je ovo skupa jako tužno, jako, jako mi fali folklor i ne znam što ćemo i kako ćemo. Ali jedva čekam da dođe vrijeme da se, umjesto držanja distance, držimo za ruke i plešemo i pjevamo u kolu - poručuje Dubravka Arland.
Istom se nada i Martina Svjetličić Brtan, voditeljica plesnih sekcija djece i odraslih u "Seljačkoj slogi". Kaže da je prije korone bilo aktivno dvadesetak djece i tridesetak odraslih članova u plesnim, pjevačkim i tamburaškim skupinama KUD-a.
- Naš plan je da, čim popuste mjere i čim bude bilo uvjeta da se smijemo okupljati i plesati, nastavimo s našim radom i probama. Svi su jako željni plesa, a nastupi posebno fale djeci. Imamo prelijepo iskustvo iz 2019. kada su nas u povodu svetog Nikole zvali iz "Češke besede", djeca su imala nastup, dobila poklone, nastupali su i na Božićnom sajmu, sudjelovali u paljenju adventskih svijeća. Baš im je bilo lijepo. I onda je sve odjednom prekinuto. Kada smo prošlo ljeto ponovno počeli s probama na otvorenom, u početku sam imala malo problema s djecom. Stroge mjere su propisivale da djeca ne smiju imati fizički kontakt, a osim toga djeca pred kraj školske godine nisu išla ni u školu i bila su zatvorena u svojim kućama. I onda organiziram prvu probu i pokušam im objasniti da se ne smiju dodirivati i da moraju držati razmak. A oni došli i počeli se grliti koliko su bili željni jedni drugih - kaže voditeljica Martina koja se isto tako nada da će sve ovo brzo završiti ali i da se prije svega djeca, ali i ostali članovi u međuvremenu neće "ohladiti" od folklora.
Folklor i KUD-ovi nezamislivi su bez tamburaša koji zbog epidemiološki mjera trpe jednako, a možda i više od društva.
Vinko Strganac iz Gaja član je Tamburaškog sastava "Lipa" koji su ujedno i tamburaši KUD-a "Zeleni gaj" iz Gaja. Zadnji nastup imali su 5. rujna 2020. u svatovima u Lipiku, a Strganac odmah naglašava razliku između dvije grupe tamburaša.
- Naravno da puno veće štete zbog kompletne ove situacije u kojoj nema svirki, imaju oni tamburaši koji od toga žive, kojima je to glavni posao. Oni pate zbog financija. Nama to nije bio posao nego zadovoljstvo i svirali smo uz svoje redovne poslove tako da nama nije tolika patnja kao njima. To zadovoljstvo za sada ispunjavamo kod kuće, među svoja četiri zida iako, naravno, to nije to - kaže Vinko i dodaje da su u normalnim godinama prosječno znali odsvirati tridesetak svirki.
tamburaši KUD-a Zeleni gaj iz Gaja/ Foto Imago
- Prema evidenciji koju vodim u 2019. smo imali upisanih, dakle rezerviranih 12 pratnji svatova za 2020. godinu i mimo toga znam da bi imali još najmanje 20 svirki, što s KUD-om, što na raznim događanjima, druženjima i zabavama. Na kraju smo lani odsvirali samo devet svirki od čega samo četiri pratnje svatova, a ni jednom lani nismo svirali s KUD-om - kaže Strganac.
Što se tiče cijena svirki, one se razliku od prigode do prigode. Svatovske pratnje se sviraju za oko 1500 kuna, ovisno gdje se i koliko putuje i koliko traje, neki nastupi na događanjima idu za oko 3 tisuće kuna, a za cijele svatove, koje ipak sviraju rjeđe, cijena ide i do tisuću eura. Prema Vinkovoj računici prije epidemije svaki član sastava je od sviranja zarađivao oko tisuću kuna mjesečno. Bez obzira na sve važeće epidemiološke mjere koje su i dalje na snazi, tamburaši iz Gaja i dalje imaju upita za sviranje.
Tamburaši bez proba
- Sad imao dogovorene dvije pratnje svatova za svibanj ove godine, a toga će sigurno biti još jer ih je puno lani odustalo od svatova pa će neki vjerojatno raditi svadbe ove godine. Kada se sretnemo kažu da će mi se javiti čim vide kako će se situacija razvijati iako se ja bojim da se neće moći ozbiljnije svirati sve tamo negdje do rujna. Lani smo imali i zanimljiv slučaj s čovjekom iz Kaštela koji je dva puta odgađao sinove svatove, a mi smo imali dogovoreno da im idemo svirati tri dana za redom - kaže Strganac.
Jasno da u repertoaru ovog šesteročlanog tamburaškog sastava dominira tamburaška glazba, ali sviraju i dalmatinske, klapske pjesme, nešto zabavnih, nešto starogradskih, narodnih pjesama. Probe su održavali redovno do kraja studenog kada su pooštrene mjere i kada su zabranjena bilo kakva okupljanja. Proba još uvijek nema pa, iako su svi iz istog sela i stalno su u kontaktu, Strganac kaže da im probe, ali i općenito sviranje sve više fali.
Život bez druženja
- Nedostaje nam to druženje, ta komunikacija s ljudima, taj kontakt jer smo stalno bili negdje. Sad u ovim okolnostima nekako nas se uvjerava kao da je sve ovo normalno, da se navikavamo na život bez zabava, druženja, ali mislim da se mi na to ne možemo naviknuti. Siguran sam, kada bi Stožer donio odluku da su dozvoljena okupljanja, svadbe, druženja, da bi nastao stampedo i navala. To je jednostavno ljudska priroda, to nam teče u krvi. Zato se svi nadamo da će sve ovo što prije proći i da ćemo ponovno zajedno zasvirati, zapjevati i zaplesati na druženjima, okupljanjima i svadbama - zaključuje Strganac koji na kraju ipak priznaje kako će im trebati nekoliko svirki da se usviraju.
- Folklor je ključan u očuvanju nematerijalne kulturne baštine i tradicije, u očuvanju narodnih običaja, glazbe, pjesme i plesova. Folklorom se oduvijek izražavao kulturni, socijalni i svaki drugi identitet neke zajednice, društva pa čak i cijelih naroda. Narodna poslovica kaže da je "Bolje da propadne selo nego običaji". Dodatnu težinu ta narodna mudrost dobiva danas kada sve jače pušu neki „novi vjetrovi“ koji našu povijest, tradiciju i pripadnost pokušavaju relativizirati i globalizirati i tako joj oduzeti vrijednost i važnost. A davno je otac domovine dr. Ante Starčević rekao: "Narod koji zaboravlja svoju prošlost, slijep ide u budućnost".