Jato bijelih roda u potpunoj tišini krenulo prema jugu

Ovih dana smo dočekali jesen onakvu kakvu uvijek zamišljamo. Hladna jutra, suncem obasjan krajolik, cijela paleta žutih, crvenih i smeđih boja u krošnjama drveća, šuštanje opalog lišća na tlu. Mogli smo se počastiti kavom na nekoj od osunčanih terasa gradskih kafića, ili možda pozavršavati zadnje radove u vrtu ili okućnici.

Slučajan pogled

Tako je prošla subota bila prelijepa i suncem obasjana. Na daruvarskom Slaviku smo u našem malom vrtu vjetrili glave i misli od napetih tjedana i mjeseci iza nas. Neposredno iza podneva začula se čudna udaljena graja. Prva misao koja mi je pala na pamet je kako netko od stanara u kvartu ima skriven kokošinjac ili nešto tome slično. A onda slučajan pogled u modro nebo.

Čudni nesklad

Jedva vidljivo jato roda kružilo je u čudnom neskladu, doslovce kao u svađi. Za nekoliko trenutaka formirala se "fronta" od sedamdesetak jedinki  u obliku "duplog V" i u tišini krenula prema jugu. Nanjušile su naše rode hladna jutra i prije nas, i prije Vakule..

Nadam se da se vidimo ponovo, u neka bolja vremena..