Fotografija: Krešo Marić, voditelj proizvodnje-majstor pivar Pivovare Daruvar/Foto: Danijel Soldo/CROPIX
 
Krešo Marić, voditelj proizvodnje-majstor pivar Pivovare Daruvar/Foto: Danijel Soldo/CROPIX  

"Apsurd. Ispada da je u Daruvar jeftinije dovesti pivo iz Poljske, nego iz obližnje Pivovare Daruvar"

U prvih devet mjeseci u odnosu na isto razdoblje 2019. godine porastao je uvoz piva u Hrvatsku, a smanjio se izvoz. Tržište u pandemiji osvaja jeftino poljsko pivo njemačkog imena



Dugotrajna zabrana rada kafića i restorana kao mjera obuzdavanja zaraze sve se više odražava na poslovanje hrvatskih pivara, posebno onih manjih. Umjesto u ugostiteljskim objektima, građani pivo sada kupuju isključivo u trgovinama, a tamo ih čeka prilično drukčija paleta proizvoda.

Na policama se tako nude i piva u limenkama, hrvatskim kupcima dosad uglavnom nepoznatih brendova, čija je cijena dvaput niža od dobro poznatih domaćih piva. Na skladno dizajniranim limenkama njemački su nazivi koji sugeriraju da proizvod potječe iz te zemlje u kojoj je gotovo nemoguće nabasati na loše pivo. No, sitnijim slovima pisani podaci o porijeklu proizvoda otkrivaju da je njemačko samo ime, a pivo je uvezeno iz Poljske, piše tjednik Globus.

Made in Poland

Mnoga od tih piva koja se pod različitim imenima prodaju u trgovačkim lancima u Hrvatskoj proizvode se u pogonima jedne te iste poljske pivovare Van Pur. Gotovo svaki trgovački lanac ima svoju pivsku robnu marku “made in Poland”, njemačkog imena i povoljne cijene. Oni koji su ih kušali tvrde da se ni po okusu ne razlikuju.

Iskusni pivski majstor Daruvarske pivovare Krešo Marić voditelj je Grupacije malih nezavisnih pivovara koja djeluje unutar Udruženja proizvođača piva, slada i hmelja Hrvatske gospodarske komore. Prema njegovim riječima, pivo iz Poljske se kod nas prvenstveno prodaje u limenkama dok se pivo u bocama uvozi iz drugih zemalja Europske unije, ali ne može se znati iz kojih. Naime, prema EU propisima, dovoljno je navesti “proizvedeno u EU” pa je vrlo teško sa sigurnošću znati odakle dolazi proizvod. A je li doista riječ o jednom te istom poljskom pivu istog proizvođača koje se prodaje pod raznim brendovima?

“Razumno je pretpostaviti da je uvijek u pitanju isto pivo jer bi u protivnom cijena proizvodnje bila veća, odnosno maloprodajna cijena ne bi bila toliko niska. Što se tiče imena, prema mojem saznanju, istina je da su većinom njemačka ili vuku na njemačka, što je povezano s percepcijom potrošača o njemačkim pivima kao vrlo kvalitetnima. Sumnjam da bi poljsko ime privuklo naše potrošače. O kvaliteti je vrlo teško govoriti kada promatrate segment jeftinih proizvoda. Sigurno je da sva piva ispunjavaju zadane parametre kvalitete propisane Pravilnikom o pivu. Govorim li, međutim, o kvaliteti iz pozicije pivopije, radi se o proizvodima niže kvalitete, prije svega u odnosu na okus i miris piva jer se tako niska proizvodna cijena ne može postići sirovinama višeg aromatskog ranga kao što su specijalni aromatski hmeljevi i sladovi. Ima jedan vic koji govori o razlici piva i kanua gdje se za ova piva može reći da razlike nema jer su oba vrlo blizu vode”, kaže nam Marić.

Trgovački apsurd

Doživljavaju li, po njegovu mišljenju, hrvatske pivovare poljska piva kao nelojalnu konkurenciju?

“Teško je to reći na taj način jer ovdje se radi prvenstveno o trgovačkim lancima koji prodaju ta piva, ali istovremeno prodaju i naša piva. Situacija je ista u cijelom svijetu jer proizvođač nije u poziciji utjecati na odluku trgovačkog lanca što će prodavati. Mi, recimo, imamo situaciju u Daruvaru da naših piva nema u tri od četiri trgovačka lanca, što je apsurd jer ispada da je skuplje dovesti pivo s udaljenosti od 300 metara nego iz Poljske. Da je sustav postavljen drugačije, možda tih piva ne bi ni bilo na policama”, napominje Marić.

A mogu li hrvatske pivovare uopće proizvesti pivo po tako niskim cijenama kao poljske?

“Pivovara Daruvar je na početku pozicioniranja trgovačkih lanaca u Hrvatskoj pokušavala zadržati razinu vlastite proizvodnje proizvodnjom piva za robne marke, ali nas je to odvelo u stečaj jer prodajna cijena nije bila dovoljna da pokrije troškove proizvodnje. Da bi se proizvodilo pivo po toj cijeni, pivovara mora biti vrlo automatizirana i proizvoditi više od 500.000 ili čak milijun hektolitara godišnje isključivo takvog piva. Kako je cijelo hrvatsko tržište oko 3,500.000 hektolitara godišnje, jasno je da bi se takva proizvodnja morala u većoj mjeri izvoziti”, govori Marić te dodaje kako tri najveće hrvatske pivovare mogu proizvesti pivo po toj cijeni.

Lokalno tržište

“Međutim, one nisu ugrožene poljskim pivima jer imaju dovoljno marketinške snage uvjeriti potrošače da kupuju njihove proizvode. Mislim da jedna velika hrvatska pivovara i proizvodi nešto robnih marki u PET-u. Pivo iz jedne ili maksimalno dvije pivovare u EU prodaje se na policama svih većih trgovačkih lanaca širom siromašnijih zemalja EU. Da nema potražnje, ne bi bilo ni prodaje takvih jeftinih piva. Takva su piva nastala kao rezultat konsolidacije lokalnih tržišta na kojim dominira jedna ili dvije velike korporacijske pivovare koje ostvaruju 95 posto tržišnog udjela. U takvoj situaciji pivo je kao kategorija svedeno na neki generički proizvod koji se pije hladan i u kojem je važniji brend nego aroma, okus i miris. Potrošači su, jednostavno, uvjeravani da je kod piva najvažniji brend dok sadržaj nije previše bitan, pa ako ne možete kupiti brend, kupujete sličan sadržaj po niskoj cijeni”, objašnjava Marić.

Prema HKG-ovim statistikama u prvih devet mjeseci 2020. godine u odnosu na isto razdoblje 2019. porastao je uvoz piva u Hrvatsku, a smanjio se izvoz. Jasminka Dukić iz Sektora za poljoprivredu i turizam HGK objašnjava kako uvoz piva nije značajnije porastao, tek za oko dva posto. S obzirom na to da su nam najznačajnija izvozna tržišta zemlje u okruženju – Slovenija i BiH - na pad su uvelike utjecale izvanredne okolnosti uzrokovane pandemijom, prije svega usporavanje trgovine zbog postroženih graničnih režima i smanjene potražnje.

“U odnosu na isto razdoblje prošle godine, u prvih deset mjeseci 2020. godine proizvodnja piva u Hrvatskoj manja je za oko 26 posto. Najveći pad zabilježen je u travnju, i to za više od 50 posto, što je posljedica proljetnog zatvaranja. Što se ljetne proizvodnje tiče, ona je u skladu s 30-postotnim padom turizma. Pozitivno je da je u svibnju proizvodnja piva u Hrvatskoj dosegla gotovo istu razinu kao i prošle godine, dakle odmah nakon otvaranja i optimističnih procjena turističke sezone”, kaže Jasminka Dukić. Od ukupnog uvoza koji je u prvih deset mjeseci iznosio 842 tisuće hektolitara, više od 83 posto dolazi iz zemalja EU, najviše iz Slovenije, Mađarske i Njemačke.

Punionica limenki

Na pitanje je li uvoz piva iz Poljske u porastu ona tvrdi kako je, naprotiv, poljskog piva 2020. uvezeno 20 posto manje nego prethodne godine. U prvih devet mjeseci 2020. iz Poljske je uvezeno 24.354 hektolitara piva u vrijednosti milijun eura, za razliku od istog perioda 2019. kada je uvoz bio 30.295 hektolitara u vrijednosti 1,1 milijuna eura. U ukupnom uvozu, pivo koje se uvozi iz Poljske sudjeluje s tek 2,9 posto.

Poljska megapivovara Van Pur, prema podacima s njezinih stranica, osnovana je 1989. godine, a tri godine kasnije u mjestu Rakszawa pokreće jednu od prvih punionica limenki u Poljskoj. Do 1993. proizvode pivo isključivo za druge brendove, a onda kreću i s vlastitima. Od 2000. do 2003. pivovara je u vlasništvu austrijske tvrtke Brau Union te se vratila u poljske ruke i do danas je neovisna od velikih stranih pivovara. U narednim godinama otvaraju nove pogone u različitim mjestima da bi danas u pet punionica imali kapacitet da proizvedu četiri milijuna hektolitra godišnje što je daleko više nego što se proizvede piva u cijeloj Hrvatskoj. U prvih deset mjeseci prošle godine u Hrvatskoj je, za usporedbu, proizvedeno nešto više od dva milijuna hektolitara piva. Polovina Van Purove proizvodnje ide u izvoz u više od 70 zemalja.

Pivarska industrija u Hrvatskoj izravno zapošljava oko 24.000 ljudi, što je 1,8 posto ukupnog broja zaposlenih, a njezin udio u BDP-u veći je od dva posto. Hrvatska po proizvodnji piva zauzima tek 22. mjesto u EU, ali smo zato po potrošnji na visokom osmom mjestu, i to zbog turizma. U Hrvatskoj uz sedam velikih posluje više od 90 malih pivovara od kojih većina prodaje pivo izravno restoranima i kafićima, pa im zatvaranje ugostiteljskih objekata zbog epidemije nikako ne ide na ruku. Većina se u vrlo kratkom roku preorijentirala na online prodaju piva jer su i prije epidemije imali ograničen pristup policama trgovačkih lanaca.

Male pivovare

“Vjerujem da će većina pivovara preživjeti ovaj teški period jer su njihovi vlasnici u taj posao ušli isključivo zbog strasti za pivom koju nisu mogli utažiti na tadašnjem tržištu, pa su počeli kuhati svoje. Nažalost, to ne mogu reći i za broj zaposlenih u malim pivovarama jer je u takvoj proizvodnji cijena rada u proizvodnoj cijeni vrlo velika pa će smanjeni prihodi i pad količina neminovno utjecati na potreban broj radnika. Naime, otvaranjem malih nezavisnih pivovara od 2013. do 2019. kreirano je najmanje 400 novih radnih mjesta u proizvodnji.

Male nezavisne pivovare su u proteklih sedam godina uspjele ostvariti tržišni udio craft piva od tri posto i vjerujem da će potrošači koji redovno konzumiraju to pivo podržati pivovare i omogućiti im da nastave sa svojom socijalno važnom proizvodnjom. Zbog toga smatram da će se proces otvaranja pivovara nastaviti unatoč teškoj tržišnoj situaciji jer će nam socijalni kontakt nakon ovoga zatvaranja biti vrlo bitan, a craft pivo je definitivno dobar način socijalnog povezivanja proizvođača i potrošača”, naglašava Krešo Marić.

Vedran Škugor suvlasnik je pivovare 022 iz Šibenika koja od 2017. proizvodi nekoliko vrsta craft piva. Planirali su, kaže, u 2020. napraviti veliki iskorak, povećati promet za 50 posto u odnosu na 2019., zaposliti još dvoje uz sadašnjih dvoje radnika. Preselili su se u novi prostor, povećali kapacitet, planirali urediti kušaonicu… Umjesto rasta dogodio se pad proizvodnje, ali ne i troškova.

Ciljana publika

“Nadamo se da će uskoro proraditi ugostiteljski objekti i da je pred nam uspješna turistička sezona te da ćemo u 2021. ostvariti planove koje smo imali za 2020. Jeftina uvozna piva nas ne zanima. To nije naša ciljana publika. Naši kupci su ljudi koji znaju cijeniti kvalitetu i koji su spremni platiti koju kunu više da bi pili izvrsno pivo.

U craft pivarstvu nema konkurencije, jer smo mi mali pivari međusobno, prije svega, prijatelji i kolege. Ne možemo konkurirati količinama, ali smo zato kvalitetom debelo ispred industrijskih piva. Nadam se da će se situacija na tržištu uskoro normalizirati i da će potražnja na krilima turizma značajno porasti te da će se u narednim godinama u Hrvatskoj i dalje otvarati nove male pivovare i da će ponuda kvalitetnih piva biti sve bogatija”, zaključuje Škugor za Globus.