"Genijalac iz Lipika napravio jedinstvenu pasivnu ventilaciju koja grije kuću, štedi novac i čuva zdravlje"
kolumnist
komunalije
Osim što živimo u vremenu u kojem se na sve načine pokušava visoko osvijestiti važnost brige o osobnoj higijeni, čistoći i dezinfekciji, kontinuirano smo izloženi i porukama o važnosti provjetravanja životnih prostora u kojima živimo.
Kada ste se posljednji put stvarno zapitali kakve je kvalitete zrak u vašoj kući ili stanu?
Oni koji su prije ove epidemije vodili računa o kvaliteti zraka u svom životnom prostoru sada zadovoljno trljaju ruke, a među njima je i Marko Kozić, 46-godišnji elektromehaničar iz Lipika. On je u svoj obiteljskoj kući u Ulici Ivana Mažuranića, popularnom Dakićevom sokaku, integrirao dva visokoučinkovita kontrolirana mehanička sustava; pasivnu ventilaciju i sustav zračnih kolektora, takozvanu zimsku terasu.
Tim dvjema metodama kontinuiranog dovođenja svježeg zraka u životni prostor zadovoljio je zdravstveno higijenske zahtjeve. U kući ima svjež i kvalitetan zrak koji je djelomično i ioniziran što pridonosi zdravlju cijele obitelji, supruge Ela i 14-godišnje kćerke Nike.
“Otkad smo u ovoj kući, bitno nam se popravio imunitet, nismo toliko boležljivi, otporniji smo na prehlade”, primjećuje Marko.
Ništa manje važna nije ni ušteda koju ostvaruje jer kod prozračivanja klasičnim otvaranjem prozora nepovratno se gubi veliki dio topline pa zrak treba ponovno dogrijavati što stvara dodatne troškove.
Čovjek sa “zlatnim rukama“
Marko je poseban zato što je kompletnu pasivnu ventilaciju kao i sustav zračnih kolektora napravio potpuno sam, koristeći dostupne materijale, ali i prilagođavajući način izgradnje sustava potrebama u svojoj kući.
Prije nego pojasnimo kako je uopće došao na ovu ideju, treba naglasiti kako Marko pripada kategoriji ljudi za koje volimo reći da imaju “zlatne ruke”. Godinama je bio vrlo cijenjeni majstor za postavljanje i brušenje parketa, idejni je tvorac i bio je glavni majstor na izgradnji krčme “Kod veprove glave“, drvenog objekta povijesne vrijednosti koji je rađen na starinski način, a koju su lani izgradili članovi Povijesnog društva Pakrac - Lipik.
Marko je u dvorištu obiteljske kuće sam napravio veliku sjenicu, krušnu peć s roštiljem i pečenjarom, a veliku većinu radova na potpunoj rekonstrukciji kuće koju je kupio 2015. godine, Marko je također napravio sam.
Ističe kako su ga oduvijek, od malih nogu zanimali tehnika, tehnologija i znanost, a za ove sustave dovođenja svježeg zraka čuo je prije 15-ak godina. Sve se otvorilo pojavom interneta jer su informacije i znanja postali dostupni pa je tada Marko odlučio da će u svojoj budućoj kući napraviti sličan sustav.
Pojasnio nam je kako radi sustav pasivne ventilacije.
“Svježi zrak se u sustav usisava kroz cijev širine 160 milimetara koja je od kuće udaljena 65 metara. Zrak se usisava uključivanjem motora koji se aktivira pomoću vremenske sklopke, a sustav je toliko automatiziran da ga mogu aktivirati i kontrolirati pomoću aplikacije na mobilnom telefonu. Na mjestu gdje zrak ulazi u sustav, cijev je na dubini od 140 centimetara i na putu prema kući spušta se sve do 250 centimerata čime se zrak djelomično i ionizira što dodatno povećava njegovu kvalitetu. Zrak potom cijevima ulazi u kuću i penje se prema rekuperatoru. Rekuperator je izmjenjivač topline koji se sastoji od velikog broja limova koji razdvajaju dvije struje zraka, s jedne strane struji topli, istrošeni zrak koji svojom toplinom zagrijava limove koji tu toplinu predaju svježem, hladnijem zraku koji struji s druge strane limova. Taj svježi, a zagrijani zrak potom ulazi u prostorije i to na četiri mjesta na svakoj etaži”, pojašnjava Marko i dodaje da, na isti način kako u zimi grije zrak, pasivna ventilacija u ljetnim mjesecima zrak može i hladiti iako kaže kako je puno veća učinkovitost kod zagrijavanja.
Grijanje zraka suncem
Drugi aktivan sustav u Markovoj kući je sustav zračnih kolektora ili takozvana zimska terasa.
“Ona je hermetički zatvorena, a osnova sustava je konstrukcija polukružnog oblika napravljana od prozirnih polikarbonatnih ploča, dimenzije 4x4 metra, postavljena na mjesto koje je izloženo suncu. U takvom prostoru sunce zagrijava zrak na temperature između 30 i 35 stupnjeva Celzijusa, potom se pomoću motora usisava u kolektor kojeg sam napravio od starih prozorskih stakala i aluminijske žice protiv komaraca obojene u crno. Zatim zrak ide u ventilacijski sustav i na kraju u prostorije u kući”, kaže Marko.
Ističe i da je posebnost ovih dvaju sustava pasivne ventilacije i zračnog kolektora što rade koordinirano, odnosno nikada nisu u funkciji u isto vrijeme.
Marko kaže kako su ovakvi kontrolirani mehanički sustavi dovođenja svježeg zraka u kuće i stanove u Hrvatskoj još uvijek nisu prepoznati, vjerojatno jer su skupi.
“Sustav pasive ventilacije se inače usko veže uz pasivne kuće i to je uglavnom rezervirno za imućne obzirom da su troškovi izgradnje vrlo veliki. Zato ja ljudima uglavnom savjetujem da se baziraju na sustave zračnih kolektora i zimskih terasa jer je to nešto što je vrlo efikasno, a puno je jednostavnije i može se izgraditi za puno manje novaca”, kaže Marko, inače dugogodišnji zaposlenik Hrvatskih šuma Lipik.
"Nitko nema ovakav sustav"
Pitali smo ga koliko često izmjenjuje zrak u kući?
“Svaka dva sata po 45 minuta”, odgovorio je.
Vrijednost ovih sustava koje Marko ima u svojoj obiteljskoj kući teško je procijeniti. Prije svega jer je Marko sve radio sam, ali i zbog materijala koje je koristio te preinaka koje je radio da bi sve prilagodio svojim potrebama.
“Mogu reći da ovakav sustav kakav sam izradio ja vjerojatno nema nitko. Ono što znam je i da jako malo ljudi uopće radi i zna raditi ovakve slične stvari. Naravno da postoje oni koji to rade visoko profesionalno i po svim standardima gdje je na primjer učinkovitost iznad 80 posto dok je moj sustav na oko 60 posto učinkovitosti što je opet i više nego dovoljno za moje potrebe. Prema nekim grubim procjenama mene je izgradna oba ova sustava koštala oko 15 tisuća kuna, ali to je u biti samo materijal. Koliko bi stvarno to koštalo teško je reći, ali imam informaciju da je nedavno netko na području Požege radio pasivnu ventilaciju i za to je navodno platio 200 tisuća kuna”, kaže Marko.
Zovu ga iz Poljske, Češke, Slovačke, s Balkana...
Sva svoja znanja, ideje i vještine besplatno je podijelio i na svome YouTube kanalu gdje je do u detalje prikazao kako se što može izgraditi, a dao je čak i grafičke strujne sheme u nekoliko varijanti, ljudima na izbor. Upravo zbog tih video materijala sve više mu se javljaju ljudi s područja bivše države, ali i iz Poljske, Češke, Slovačke. Traže savjete, pomoć, ali nude i poslove.
“Imamo sam poziv iz Sjeverne Makedonije gdje čovjek nije pitao koliko košta, samo je htio da dođem i napravim mu taj sustav na njegovoj ogromnoj kući. Jako puno poziva imam iz cijele Hrvatske, ali i iz Bosne, Srbije. Zbog prirode svog posla ipak nemam vremena posvetiti se tome iako sam siguran da bih na tom poslu mogao stvarno dobro zaraditi”.
Zdravi i čist zrak uz značajne uštede
Uz element zdravlja, ovakvi sustavi vjerojatno su najprivlačniji zbog značajnih ušteda. No, najveće uštede ipak nisu za vrijeme najžešćih i najhladnijih zima nego tijekom cijele godine, posebno u prijelaznim periodima, odnosno u kasnu jesen i rano proljeće.
“Kod nas zime znaju biti dosta blage, a u ovo jesensko vrijeme mnogi koji se griju na klasičan način ipak moraju ložiti i grijati jer je vanjska temperatura na granici. Ja ne moram jer mi je dovoljna toplina zraka koju imam u sustavima da zagrije prostor kako bi nam unutra bilo ugodno”, kaže Marko, ali dodaje da su i vrijeme velikih hladnoća uštede značajne.
“U prvoj godini nakon što sam postavio pasivnu ventilaciju, dakle zemlja se još nije bila dodatno ugrijala, imao sam slučaj da je temperatura zraka koji je bio usisan u sustav bila minus 10 Celzijusa, a do rekuperatora je taj isti zrak već bio na plus 12 Celzijusa. Nakon rekuperatora zrak je bio na plus 19,5 Celzijusa. A da sam taj zrak u kuću puštao kroz prozor, ulazio bi pri temperaturi od minus 10 stupnjeva. Dakle uštede su značajne. Lani kada je bio najhladniji mjesec, najveći račun za plin mi je bio 550 kuna, a grijem oko 120 četvornih metara površine na dvije etaže. Usporedbe radi, račun za plin u maminoj kući koja na klasičan način grije samo dnevni boravak i povremeno spavaću sobu i kupatilo je dva do dva i pol puta veći”, Markova je računica.
Plastenik koji se ne grije zimi
Na kraju najavljuje kako u skoroj budućnosti planira dodatno proširiti sustav i izgraditi nešto veći rekuperator jer mu je želja da u kući može imati još svježeg zraka. Međutim planova ima i u vrtu.
“Želja mi je uskoro napraviti plastenik za osobne potrebe u kojem bi uzgajali povrće, a iskoristit ću znanja i iskustva rada na dosadašnjim sustavima i pokušati napraviti plastenik koji po zimi neće biti potrebno grijati, zaključuje Marko Kozić.