DV VLADIMIR NAZOR Ovako je počelo 1952., a danas u modernom vrtiću raste 240 djece
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
Te sada već davne 1952. godine Zdravko Drašner saznao je da će morati ići u novootvoreni daruvarski vrtić (tada se zvalo "zabavište") i premda je bio malo dijete, i danas se dobro sjeća da s tom odlukom roditelja uopće nije bio sretan.
- Vrtić je te 1952. bio velika stvar za grad, simbolizirao je razvoj, ali ja u toj dobi, naravno, nisam razmišljao na taj način. U vrtiću smo tada imali doslovno dvije igračke pa smo često morali glumiti leptire mašući rukama kao da imamo krila... - priča nam Drašner i na sekundu dvije zastane jer mu je ta davna muka na trenutak na licu napravila grimasu nezadovoljnika. No, odmah je razvukao lice u osmijeh pa nastavio:
- Čuj, sva djeca su se igrala okolo, po livadama, trčala, zabavljala... Ja sam se zapravo htio igrati s njima na tim livadama, a ne u vrtiću glumiti nekakvog leptira i bezveze mlatarati rukama - smije se Drašner, polaznik prve generacije vrtića Vladimir Nazor još tamo davne 1952. godine.
Sedamdeset je godina prošlo od tada. Kako su godine prolazile, tako se i vrtić mijenjao i razvijao. Prostor i vrtićki sadržaj za odgoj i obrazovanje također je s godinama postajao sve bogatiji (evo, od prošle godine ima i novo, moderno krilo vrtića), ali zapravo je jedna konstanta vrtić gurala prema naprijed.
Prije svega, odgojiteljice. A onda i svi oni ljudi koji su s njima radili u vrtiću. Čistačice, kuharice, domari...
Ljudi čine ustanovu, a ne zidovi, to je nešto što više-manje svi znamo, a ovogodišnja višednevna proslava 70. rođendana daruvarskog Dječjeg vrtića Vladimir Nazor ponovno je ljude izbacila u prvi plan.
Cijeli vrtić je proteklih dana bio okićen zastavicama, desecima crteža djece s rođendanskim motivima, tortama od papira s brojem 70...
Svečani program počeo je u daruvarskoj kino dvorani "30. svibnja" koja je bila ispunjena do posljednjeg mjesta. Program su otvorile male mažoretkinje, nakon čega je uslijedila skraćena 30-minutna verzija dokumentarnog filma "70 godina očima zaposlenika vrtića" u režiji Ivice Ivese.
Igrom slučaja sjedio sam u kino dvorani odmah iza odgojiteljica koje su mirovinu dočekale u vrtiću i koje su se brinule za generacije i generacije djece iz Daruvara i okolice.
Sve su redom, diskretno u polumraku brisale suze s očiju. Držale su se ponosno jer i imaju na što biti ponosne, ali činilo se da ni jedna nije uspjela zadržati suze.
"Uspjehom smatram onaj trenutak kada dijete dođe u vrtić i potrči mi u zagrljaj."
Tako je jedna od njih naizgled jednostavno opisala što ju najviše veseli, ali ta rečenica šalje jednu bitno složeniju poruku. Naime, u njoj je sadržan zapravo cijeli složeni proces upoznavanja (jer djeca u početku jako plaču), građenja odnosa, stjecanja povjerenja i na kraju zadobivanja povjerenja tuđeg djeteta.
Tada dijete potrči u zagrljaj. I tada odgajateljica, ili kako im često tepaju »teta«, zna da je stvorila vezu s djetetom i da od tog trenutka može kvalitetno raditi s njim; učiti ga o životu i radu, pripremati ga postupno za školu i ono što ga čeka u njoj. A to su dobrim dijelom zapravo pripreme za ostatak života. I to je velika odgovornost.
Nakon dokumentarnog filma u kinodvorani je su mališani iz odgojnih skupina Zvončići i Loptice izveli zabavni program s više pjesama i plesova i, naravno, zaradili veliki pljesak publike.
Vodstvo vrtića, naravno, nije zaboravilo tvrtke koje su im pomagale i pomažu im, kao ni pojedince koji su bili tu uvijek kada je trebalo, a ni svoje umirovljene djelatnike. Svi su oni dobili zahvalnice za svoj doprinos razvoju Dječjeg vrtića Vladimir Nazor.
Dan kasnije svečano obilježavanje 70. rođendana nastavljeno je s predstavom "Prodavaonica šešira" koju je režirala Sunčana Landripet Matić i glumcima Ivom Matijašić, Ivanom Franom Slivarom, Dubravkom Prević i dječakom Buzdum Adrianom. I djeca i svi prisutni gosti uživali su u sjajnoj predstavi pa na kraju nije izostao ni zasluženi, veliki pljesak.
Višednevna proslava završila je u subotu s Likovnom kolonijom koja se nekada redovito održavala u daruvarskom vrtiću, a ove je godine suradnja obnovljena.
Iz vrtića se također nadaju kako prekida u narednim godinama neće više biti.
- Okupilo se 14 umjetnika, a u naslijeđe su nam ostavili sve slike koje su nastale tijekom predivnog prijepodneva. Djeca su imala organizirane radionice s odgojiteljima i roditeljima, bakama i djedovima. Bilo je to baš lijepo druženje - kazala nam je Brana Šeba iz Dječjeg vrtića Vladimir Nazor.
Isto tako, odala je kako će slikama ukrasiti prostor vrtića, a neke će možda iskoristiti i kao prigodan dar u posebnim prilikama.
- U svakom slučaju, svaki će umjetnik znati gdje će njegova slika završiti. Nagodinu očekujemo 12. po redu Likovnu koloniju. Ovakvu divnu zgodu, opuštenu i edukativnu svakako namjeravamo provoditi i dalje - rekla nam je Šeba.
Dječji vrtić Vladimir Nazor tako je nekoliko dana slavio 70. rođendan. I bilo je važno što je proslava bila ambiciozna, te što ju je podržao i sam Grad Daruvar. Temelji zajednice ovise o odnosu prema djeci, a ovakva proslava pokazuje da je ovoj zajednici do djece i onih koji se o njima brinu dok roditelji rade - jako stalo.
Vrtić koji je osnovan prije 70 godina na inicijativu tadašnjeg Gradskog narodnog odbora te davne 1952. primio je u prvoj godini postojanja 32 djece. Broj je, naravno, s godinama rastao jer su se s razvojem tadašnje države i tehnološkim napretkom sve češće zapošljavale i majke.
Igračaka je u početku manjkalo, ali već 1957. vrtić počinje nabavljati didaktičke igračke, a 1960. godine u adaptiranom podrumskom prostoru otvora se kazalište lutaka. kako su se priredbe i izložbe dječjih radova redovito počele održavati, a roditelji pozivati na njih, mišljenje o vrtiću postajalo je sve pozitivnije pa je narasla i potreba za smještajem još većeg broja djece. Zbog toga se 1972. prostor vrtića dograđuje da bi se 1975. osigurala financijskih sredstava za izgradnju nove zgrade s četiri boravka i priručnom kuhinjom.
Tada je Daruvar zapravo prvi put dobio prostor koji je u potpunosti bio izgrađen po tadašnjim pedagoškim standardima, a s radom počinje 1978. godine.
Stara zgrada vrtića, koja je ujedno i zaštićen spomenik kulture, neko je vrijeme služila svrsi, ali sada u njoj više nema djece. Ona su sada par desetaka metara dalje, u objektu koji je početkom prošle godine dobio novo krilo, prošireni kapacitet, napravljen prema svim najmodernijim standardima.
Dakle, 1952. godine počelo se s 32 djece, a danas Dječji vrtić Vladimir Nazor ima 10 odgojnih skupina, od kojih su dvije jasličke s gotovo 240 djece.
Djeca, napisali smo negdje na početku, uglavnom plaču kada tek počnu dolaziti u vrtić. Odgojiteljice i ostali zaposlenici plaču kada prestanu raditi u njemu...
