Dunjica Karniš: "Preboljela sam rak s 33 godine, a sada pomažem oboljelima s umjetnošću..."
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
Dunjica Karniš energična je i direktna žena koja odaje dojam osobe koja nema vremena za gubljenje, a i ima dobar razlog za to. Životni put ju je od Zagreba preko Daruvara doveo do Lipika gdje posljednje 23 godine radi u tamošnjim toplicama. Riječ je o toploj osobi koju, može se slobodno reći, život nije mazio, a vjerojatno je i zbog svog životnog puta tako snažno posvećena osobama kojima treba pomoć i podrška.
Karniš je, naime, kada je imala tek 33 godine oboljela od karcinoma dojke. Bila je to njezina bitka za život u kojoj je, nakon brojnih terapija, uspjela pobijediti opaku bolest.
Već tada je odlučila kako će se posvetiti osvješćivanju mladih žena da se karcinom može dogoditi i njima, a ne samo starijim osobama, a sve kako bi im ukazala na prevenciju i naučila ih da same sebi redovitim pregledima mogu spasiti život.
Nakon što je pobijedila bolest, odlučila je nastaviti sa školovanjem jer je imala samo srednju stručnu spremu pa je prvo završila Višu školu za medicinske sestre u Bjelovaru, a kasnije i magisterij sestrinstva na Medicinskom fakultetu u Zagrebu.
Istovremeno je, upravo nakon pobjede nad karcinomom, počela tražiti dodatne načine oporavka od bolesti pa se okrenula likovnosti. Ni to nije došlo samo od sebe jer je još u mladosti pohađala tečajeve slikarstva, potom je bila član likovne udruge DA u Daruvaru, sudjelovala u likovnim kolonijama.
- Jako sam zahvalna Gradu Daruvaru koji nam je pomagao jer je na taj način dao podlogu i onome što danas radim.
Kako je Karniš napredovala s dodatnim obrazovanjem, tako je napredovala i u Toplicama Lipik gdje je sad glavna sestra odjela Fontane i voditeljica je sestrinske sekcije za oboljele od multiple skleroze (MS).
I upravo tu se počelo događati nešto čudesno. Oboljelima je počela pomagati ekspresivnom art terapijom.
- Trebala sam održavati sastanke s oboljelima i vidjeti njihove potrebe, problematiku i slično. Osmislila sam više kreativnih radionica pri kojima se ljudi opuste pa se puno lakše dođete do nekakvih rješenja - priča nam Karniš koja je proteklog mjeseca završila i dvogodišnje školovanje za expresivnog art terapeuta što je noviji smjer u Hrvatskoj iako je u inozemstvu već raširen.
- Osobe oboljele od multilpeskleroze suočavaju se s gubitkom kvalitete života, nesigurnošću i promijenjenim životnim ulogama. Brojna istraživanja potvrdila su kako kreativne radionice pomažu osobama s kroničnim oboljenjima, jer kad čovjek uči nešto novo, stvara nešto novo, dobro se osjeća jer rad nudio predah u kojem "nestane" briga o bolesti - kaže Karniš.
Naime, oboljeli uz pomoć kreativnih radionica povećavaju emocionalno blagostanje, vlastitu vrijednost, smanjenje simptoma depresije, povećano samopoštovanje, i bolju socijalnu povezanost, a i bave se nečim novim.
- Jako je važno što se ljudi na tim radionicama upoznaju, razmijenjuju iskustva, stvaraju nova prijateljstva - priča nam.
Dunjica Karniš posebno ističe kako su Toplice Lipik dale veliku podršku radionicama koje je osmislila ili organizirala za pacijente.
- Korisnici Toplica Lipik kažu kako se dobro osjećaju na radionicama, sklapaju nova prijateljstva, nešto novo nauče, a i budu ponosni na svoja djela. Drago mi je da se polaznici druže, zabave, potiču jedni druge, razmjenjuju informacije koje su bitne za njih i da im vidim osmjeh na licu - kaže Karniš.
Možda su i najplastičniji primjer zajedništva i nove energije koja se stvara na radionicama dvije zajedničke slike koje je naslikalo 20-ak ljudi.
- Jedna je trebala prikazivati da smo svi dijelovi svemira, a ispalo je da smo dio mora. Naime, svatko je na njoj nacrtao na slici nešto što je želio, svatko je ostavio dio sebe, a slika kao cjelina jako lijepo izgleda. Druga je naša vaza iz parka sa cvijećem koje su naslikali polaznici radionice - kaže Karniš koja planira organizirati i izložbu radova oboljelih od multipleskleroze.
- Imam sreće što Toplice Lipik imaju sluha za pomaganje pacijentima ekspresivnom art terapijom. A, vjerujte mi, kada odlazim s tih radionica, osjećam se ispunjenom jer tu bude toliko dragih ljudi koji su sretni što ste im nešto pokazali, što su nešto novo naučili, što su se povezali. Moja najveća nagrada je što s takvih radionica odlazim sa srcem velikim kao kuća.
