Dirljiv oproštaj od Miška koji je osvajao srca u Grginom konaku: "Sve bi dali za još jednu utrku..."

„Znali smo da će jednom doći taj dan, ali odbijali smo razmišljati o tome”, napisali su iz Grgina konaka opraštajući se od 35-godišnjeg Miška

10.10.2026. u 11:34

Piše: MojPortal.hr

Tužna vijest stigla je iz Utočišta za životinje Grgin konak, gdje su se oprostili od svog voljenog ponija Miška, koji je u 35. godini života zauvijek zaspao. Bio je ondje od samih početaka, jedan od najstarijih stanovnika Konaka i životinja koja je svojim karakterom, nestašlucima i nježnošću osvojila srca svojih skrbnika i djece koja su ga upoznala.

Iza njega su ostale brojne uspomene, od pletenica koje su mu djevojčice strpljivo plele do njegovih omiljenih popodnevnih dremki i utrka po pašnjaku kojima je znao umoriti i one koji su ga najviše voljeli. No, oproštaj koji su podijelili iz Konaka posebno je dirljiv zbog želje da je Miškov život potrajao barem još malo. „Za još jednu pletenicu. Za još jednu dremku. Za još jedno lovice po pašnjaku. Ma nikad se više ne bih požalila na trčanje”, napisali su u emotivnoj poruci koja najbolje pokazuje koliko je ovaj posebni poni značio ljudima koji su s njim dijelili godine života.

Izazivao srčane

Dirljiv oproštaj od omiljenog ponija prenosimo u cijelosti:

"Znali smo da će jednom doći taj dan, ali odbijali smo uopće razmišljati o tome.

Često nas je plašio sa svojim spavanjem po pašnjaku i izazivao srčane udare i svaki put bi vikali njegovo ime, a on bi tada podigao svoju glavu i pogledao nas kao da hoće reći "zašto mi kvarite popodnevnu dremku?! ".

Ovaj put na poziv nije reagirao, nije ustao.

Foto: Grgin konak

Naš Miško, naš divni poni, zauvijek je zaspao.

Miško je naš starješina, jedna od životinja koje su ovdje od samih početaka, jedan od onih koji je s nama prošao zaista sve. I premda je imao dijabetes i 35 godina, odlazak nije nešto na što se možemo pripremiti, tim više što je on svoje godine jako dobro skrivao. I kroz ovu bol i tugu želimo da znate više o njemu. Želim da ga zapamtite.

On nije bio običan poni, bio je jako pametan, dobro je znao kada ga zovemo jer mu trebamo dati vitamine, a kada jer se samo hoćemo maziti i dati mu koju poslasticu. A kako je tek znao pročitati da je čišćenje kopita došlo na red. Tada nitko brži i mlađi od njega. I uopće ne preuveličavam. Znali smo ga satima naganjati po pašnjaku, onako zadihani i umorni često smo i prebacivali taj zadatak za neki drugi put i samo mu rekli, "dobro, pobijedio si."

Jednostavno je nekada bio uporniji i tvrdoglaviji od nas. Međutim nakon svakog čišćenja kopita shvatio bi da mu je lakše pa bi nas samo gurkao glavom kao da se želi umiliti i iskupiti za sav trening koji nam je priuštio.

Stajao pod nebom

Nisu to jedine brige koje nam je zadavao. Miško je k nama došao nakon što je dvije godine bio zatvoren u maloj štali. Jedva su ga oslobodili van. Bez obzira na to, Miško nikada nije imao problema s povjerenjem u ljude, ali ostala mu je trauma od zatvorenog prostora. I kakvi god vremenski uvjeti bili, Miško se jednostavno nije usudio stati pod krov. Gledali smo ga i po snijegu i po kiši kako stoji pod nebom. Plašili se svake sljedeće upale pluća i psovali ljudsku okrutnost i zanemarivanje koje ga je dovelo do te fobije. Miška se tek unazad godinu dvije moglo vidjeti da ipak staje pod krov, ali to je bila zaista rijetka pojava.

Ali ne želim sad o njegovoj tužnoj prošlosti, želim ga pamtiti sretnog.

Foto: Grgin konak

Miško je bio jako smiren i strpljiv. Djeca su ga obožavala, a i on njih. Još uvijek imamo te prizore u glavi kako mu djevojčice na danima otvorenih vrata rade frizuru i pletu pletenice. A on bi strpljivo čekao da završe, kao da si je sam dogovorio termin kod frizera.

Ne znam što još reći da vam prikažem koliko je on nama značio, koliko nam je poseban bio.

Dane je provodio sa svojom ekipom, nekad s magom Filipom, a nekad s našim ponijem Sultanom i zaista uvijek se sa svima slagao. Životinjama ili ljudima, nije mu bilo bitno. Obožavao je te svoje dremke nakon jela. Obožavao je lizati sol. I mislim da je obožavao svoj život ovdje.

Ostavio traga

I samo bih voljela da je taj život potrajao još mrvu duže.

Za još jednu pletenicu.

Za još jednu dremku.

Za još jedno lovice po pašnjaku.

Ma nikad se više ne bih požalila na trčanje.

Foto: Grgin konak

Vjerujem da je Miško ostavio traga i na vas koji ste ga imali prilike upoznati. Vjerujem da i vi imate lijepe uspomene s njim. Možda čak i uspomene zabilježene fotoaparatom. Slobodno ih podijelite s nama.

Miško nikada neće biti zaboravljen i čast mi je što sam imala priliku biti dio njegovog života. I nadam se da je sada na nekom još ljepšem mjestu, tamo gdje su vječni pašnjaci, beskrajno puno trave i neograničena količina žitarica.

Trči Miško

A kad se umoriš, slobodno odspavaj svoju najdužu popodnevnu dremku.

Ovaj put te nitko neće buditi", stoji u poruci objavljenoj na društevnoj mreži.