Daruvarska kroničarka Mira Zettl Slavujević: ''Nemam ja mira, sve važno snimam i objavljujem"

Ne stigne li koja od novinarskih redakcija na neko događanje u Daruvaru i okolici pa vijest o istome izostane na medijskim portalima, Daruvarčani već jako dobro znaju gdje će pronaći mnoštvo informacija i fotografija vezanih baš uz tu prigodu: na Facebook profilu svoje sugrađanke Mire Zettl Slavujević. Gđa Mira pravi je kroničar zbivanja u Daruvaru, ali i šire, a iz kuće ne izlazi bez svojeg mobitela kojim snima sve što joj se učini važnim, zanimljivim i zgodnim. I kad smo dogovarali intervju, bila je ''u poslu''.

- Baš sam se vratila iz daruvarske knjižnice s predavanja Kornelije Benyovsky Šoštarić, poznate televizijske vrtlarice. Bilo je odlično, vrlo poučno i inspirativno. Naravno da sam sve fotografirala, napravila i video, i nekoliko minuta nakon susreta sve objavila na Facebooku - smije se naša sugovornica čiji Facebook profil ima skoro 8000 pratitelja.

Ratna vremena

Priča nam kako je imala veliku želju otići i na predavanje Zorane Jagodić koje je u knjižnici bilo dan ranije, ali nije stigla jer je taj dan bila na obilježavanju početka Domovinskog rata u Pakracu. I to je, dakako snimila. No, o tome ne priča sa smiješkom na licu. Rat je za Miru bolna tema jer njoj i njezinoj obitelji nije donio ništa dobro.

- Moja obitelj je porijeklom iz Badljevine, no rođena sam u Pakracu. Kad je počeo Domovinski rat, s mužem i dvije malene kćeri još sam živjela ondje. Proživjeli smo najgore ratne strahote, slušali kako projektili padaju posvuda oko nas dok smo se skrivali u podrumu i strahovali za život. To je nešto što čovjek nikada ne može zaboraviti - priča nam Mira.

U ratu je izgubila i brata Zdravka. Imao je samo 25 godina kada je u ruke uzeo pušku kako bi branio svoj grad od neprijatelja. Na žalost, u jednoj je akciji zarobljen te je završio u zloglasnom logoru Bučje.

Mirin brat Zdravko skončao je u logoru Bučje, imao je samo 25 godina/Foto: Privatni album

- Ondje su ga mučili i na koncu ubili, umro je jednom čovjeku na rukama. Sve to čuli smo od drugih zarobljenika koji su kasnije razmijenjeni. Na žalost, Zdravka nikad nismo pronašli niti ga dostojno sahranili. Nadam se da će se njegovi i posmrtni ostatci ostalih hrvatskih branitelja iz Bučja pronaći za moga života, kako bih mu mogla zapaliti svijeću na grobu - kaže naša sugovornica.

Upravo za vrijeme rata Mira je s obitelji doselila u Daruvar gdje se također ratovalo, no manje nego u Pakracu.

Dolazak u Daruvar

- Moj pokojni suprug je bio poštar i obavljao je taj posao u Prekopakri u sklopu vojne obveze. Kada je stigla naredba o njegovom prebacivanju u Daruvar, odlučili smo da i djeca i ja napustimo Pakrac. Bježali smo iz grada noći, u automobilu ugašenih svjetala, cestom prema Kutini jer su i na Krndiji i prema Lipiku bile barikade - prisjeća se.

S djevojčicama se prvo smjestila kod rodbine u Zagrebu, no ubrzo ona i suprug donose sudbonosnu odluku.

- Razgovarali smo i odlučili da s djecom dođem u Daruvar, gdje je bio i suprug. Ni tu nije bilo sasvim sigurno, osjetio se rat, ali ne kao u Pakracu. Pakrac je toliko propatio, bio je to mali Vukovar, isto kao i Lipik. Kad smo odlučivali o dolasku u Daruvar, suprug i ja smo bili svjesni rizika, no bilo nam je draže da poginemo zajedno nego da smo odvojeni - kaže Mira.

Naša sugovornica kaže da obožava život u Daruvaru/Foto: Privatni album

U Daruvar se, kaže, nije bilo teško zaljubiti i brzo je bilo jasno kako će to biti njihov dom zauvijek. Kada je rat konačno završio tome su se mogli iskreno veseliti.

- Suprug je radio kao poštar, a ja sam pronalazila povremene poslove. Radila sam tako u trgovini, u frizerskom salonu, čak i pečenjari. Naime, tamo negdje devedesetih, još rat nije ni završio, u sklopu ugostiteljskog objekt ''Kino'' nekad je bila i zalogajnica, a posebno su bili popularni ćepavi koje sam ja pekla - smije se Mira.

Članstvo u Ligi

Voli kuhati pa i danas prijateljici Jasni koja na svim gradskim manifestacijama ima svoj štand s fritulicama i langošima pomaže u pripremi tih delicija.

- Ona je zadužena za langoše, ja za fritulice, a pomaže nam i prijateljica Marina. Uvijek sve prodamo - ponosno ističe Mira.

Naša sugovornica je i velika humanitarka, kad god je nekome potrebna pomoć, ona je tu.

- Dugogodišnja sam članica Lige protiv raka Daruvar. Hvala Bogu, nikad nisam bila onkološki pacijent i nisam trebala pomoć Lige, no kao i mnogi drugi Daruvarčani, tu sam da pomognem kada je potrebno. A kod nas u Ligi nikada nije dosadno, stalno nešto radimo. Evo sad baš spremamo Dan narcisa kako bismo skupili još koji novčić za prijevoz bolesnika u Zagreb - kaže.

Majstorica je za pečenje fritula/Foto: Privatni album

S prijateljicama iz Lige protiv raka Daruvar/Foto: Privatni album

K tome, već je godinama dobrovoljna darivateljica krv. U darivateljski stolac Hrvatskog crvenog križa sjela je do sada 38 puta.

- Mogla sam i više, ali bilo je tih razdoblja u životu kada zbog drugih obveza nisam darivala krv. Recimo, kad sam se brinula za bolesnu majku. No, sada sam redovita i dok god budem mogla darivat ću krv. Mislim da bi svi ljudi trebali pomoći u takvim situacijama, ja se uvijek vodim mišlju kako je dobro što sam ja ta koja može pomoći, umjesto da sama trebam pomoć - kaže.

Aktivan život

Suprug joj je preminuo prije 9 godina, kćeri su se udale i odselile. No, iako živi sama, Mira kaže kako njoj nikada nije dosadno.

- Zovem se Mira, ali nisam nimalo mirna. Ja sam stalno u pokretu. Evo, ovaj vikend idem s prijateljicom u Viroviticu na koncert Hari Mata Harija, da se malo počastimo za Dan žena. Inače, obožavam putovati. Bila sam u Češkoj, na Azurnoj obali, posvuda po Hrvatskoj. Ove godine putujem u Poljsku, a velika mi je želja avionom otputovati u London. Baš bih voljela vidjeti sve te kraljevske palače i druge znamenitosti. Nadam se da će mi se za života za želja ostvariti - kaže naša sugovornica.

U slobodno vrijeme voli vrtlariti ili šetati sa svojim psom Medom.

- Imala sam još dva psa, udomila sam ih skloništa, nedavno su uginuli tako da mi je ostao samo moj Medo. I on je već u godinama 14. travnja će napuniti deset godina - kaže Mira.

I Medu, i sve ostalo što nam je Mira otkrila, naći ćete na njezinom Facebook profilu koji je ispunjen fotografijama.

Redovna je darivateljica krvi/Foto: Privatni album

- Ja volim sve zabilježiti. Ljudima se to uglavnom sviđa. Eto, baš neki dan sam u jednom kafiću susrela dvojicu naših starijih sugrađana. Kad su me vidjeli sami su rekli: Miro, daj nas slikaj da nam supruge vide gdje smo - smije se Mira.

Najveća sreća

Ova svestrana žena najsretnija je ipak kad joj u goste stignu kćeri s obiteljima i kada može ispunjavati želje unuku i unučici. Otkriva nam kako oni Daruvar obožavaju. Baš kao i njihova baka.

- Nakon toliko godina provedenih ovdje, zaista mogu reći da je ovo moj grad i da se osjećam Daruvarčankom. Ovo je zaista odlično mjesto za život. Imamo sve što nam je potrebno, od kupališta, preko parkova, prekrasne prirode. A i gradonačelnik nam je baš zgodan i vrijedan - smije se Mira.

Susret s izbornikom Zlatkom Dalićem nije mogao ostati nezabilježen/Foto: Privatni album

Dodaje kako bi svakome preporučila da sreću pokuša pronaći tu, u malom raju podno Papuka, baš kao što je učinila ona. I nije, kaže, zbog toga nikada požalila.

Humanitarni rad je ispunjava/Foto: Privatni album

Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!