Blagdan sv. Stjepana Prvomučenika ili slavlje novog početka

Na blagdan svetog Stjepana Prvomučenika slavi se novi početak te je običaj da se Božić čestita rodbini, prijateljima i susjedima. No, čak i kada nam je, uslijed pandemije, oduzeta prisnost i mogućnost zagrljaja i dodira, tijekom adventa oslanjamo se na ljubav kao sponu koja svaku osobu spaja s najmilijima. 

Svetog Stjepana štuje se kao zaštitnika đakona, zidara, klesara, izrađivača lijesova i onih koji boluju od glavobolje. Njegovo ime grčkog je porijekla te znači kruna, stoga 26. prosinca, osim Stjepana, imendan također slave Krunoslave i Krunoslavi. Sveti Stjepan se u ikonografiji najčešće prikazuje u đakonskoj dalmatici, s mučeničkom palmom u jednoj ruci i kamenom ili knjigom u drugoj ruci. 

Muka Svetog Stjepana

Nažalost, o ranome životu Svetog Stjepana ne zna se gotovo ništa, no poznato je da je bio jedan od sedmorice đakona prve Crkve, službe koja je nastala na temelju tadašnjih poteškoća i potreba jeruzalemskih kršćana. Sveti Stjepan spominje se tek nakon Isusove smrti, a zbog otvorenog izjašnjavanja o kršćanskoj pripadnosti i propovijedanju Isusova nauka bio je osuđen za bogohuljenje.

Sveti Stjepan, zaštitnik đakona, zidara, klesara, izrađivača lijesova i onih koji boluju od glavobolje/Foto: javno vlasništvo

U apostolskim djelima piše kako je Sveti Stjepan bio pun vjere, milosti i Duha Svetoga. Nažalost, lažno su ga optuživali da je govorio pogrdno protiv Mojsija i Boga, a pred Velikim vijećem narod mu je sudio na temelju podmetnutih lažnih svjedočanstava. Sveti Stjepan je tada održao govor koji je dodatno uznemirio jeruzalemske starješine, pa su ga izbacili iz grada i izvan gradskih zidina kamenovali do smrti. Dok su ga kamenovali, Stjepan ih nije proklinjao, naprotiv, molio je Gospodina da primi njegov duh, a starješinama da ubojstvo ne uzme za grijeh. 

Smrt Svetog Stjepana 

Nakon Stjepanove smrti došlo je do velikog progona zbog kojeg su se svi stanovnici osim apostola raspršili po judejskim i samarijskim krajevima. To je na jedan način obilježilo novi početak kršćanstva jer su svi koji su se razbježali širili evanđelje propovijedajući najprije Židovima, a kasnije i ostalima. Na taj je način Crkva rasla i širio se kršćanski nauk. Na primjeru Stjepanove smrti potvrdila se čuvena izreka Tertulijana, ranokršćanskog pisca i mislioca: 'Krv mučenika sjeme je novih kršćana.'

Sveti Stjepan i danas može biti veliki uzor, kako po svom životu, tako i po smrti. On je simbol oprosta i borbe protiv nepravde zbog čega je njegov značaj u božićnom vremenu izrazito velik i podsjeća na to da je važno poznavati svoju vjeru i po njoj živjeti. Čarobna moć Božića može sve nedaće ostaviti po strani i učini svijet mjestom zajedništva i razumijevanja kao što je to nastojao za života učiniti sveti Stjepan, piše Dalmatinski portal.