Foto: Fotoman
Bjelovarski trgovci na okupu: ''Maturirali smo prije pola stoljeća, a veselimo se kao da nam je 20''
''Bili smo jedan za sve, svi za jednog. Profesori nisu znali što bi s nama, stalno su se žalili razredniku Milenku Mrkobradu, a on nas je uvijek branio i nikad nije dao na nas'', otkriva ''maturantica'' Vesna Hećimović
Pedeset godina prošlo je od njihove mature, ali čim se okupe, kažu, sve ponovno izgleda kao nekad. Bivši učenici Trgovačke škole u Bjelovaru, generacija koja je maturirala 1975. godine, obilježili su ovih dana u gradu svoga školovanja veliki jubilej, pola stoljeća od završetka srednje škole.
Najbolji razrednik
Organizatorica okupljanja Vesna Hećimović prisjeća se kako je njihov razred od početka bio poseban. U školu ih je krenulo 38, a sebe i danas opisuju kao razred koji je uvijek držao zajedno, bez obzira na nestašluke zbog kojih su profesori često imali pune ruke posla.
- Bili smo jedan za sve, svi za jednog. Profesori nisu znali što bi s nama, stalno su se žalili razredniku, a on nas je uvijek branio i nikad nije dao na nas – prisjeća se Hećimović.
Upravo je razrednik, profesor Milenko Mrkobrad, ostao jedna od najvažnijih figura njihove srednjoškolske priče. Znao ih je, kaže, uhvatiti i kada bi pobjegli sa sata, ali umjesto stroge kazne često bi im pomagao smisliti opravdanje kako bi ih izvukao iz nevolje.
Sjećanja na školske dane puna su upravo takvih zgoda – bježanja sa sati, odlazaka na Korzo, Gradske kavane, slastica 'Kod Šabana' i zajedničkih izlazaka, ali i osjećaja pripadnosti koji se, čini se, nije izgubio ni nakon pola stoljeća. Hećimović se s osmijehom prisjeća kako su nerijetko cijeli razredi kolektivno bježali s nastave, pa čak i oni najbolji učenici, samo da ne bi ispali ''izdajice''. Upravo u tim sitnim nepodopštinama, kaže, stvaralo se prijateljstvo koje je preživjelo desetljeća.
Uvijek za akciju
Posljednjih deset godina sastaju se svake godine, a prije toga redovito su obilježavali okrugle godišnjice mature. Vesna kaže kako organizacija nikad nije problem. Dovoljno je poslati jednu poruku s datumom i mjestom, a odgovori počnu stizati gotovo odmah: ''Dolazim, dolazim, dolazim...''
Život ih je u međuvremenu odveo na različite strane. Neki su otišli iz Hrvatske, nekoliko kolega je preminulo, a s dijelom bivših učenika izgubio se kontakt. Unatoč tome, jezgra razreda ostala je povezana, a prijateljstva su u nekim slučajevima prerasla i u kumstva.
Posebno ih vežu i uspomene na nekadašnji Bjelovar, na Korzo, kavane i zajednička druženja koja su znala potrajati do jutra. Kada bi na godišnjice mature pak netko od njih putovao autobusom ili vlakom, pratili bi ga na kolodvor, a druženje bi se nastavilo u legendarnom lokalu ''Gumenjak'' sve dok i posljednji ne bi otišao kući. Hećimović kaže da se upravo taj osjećaj zajedništva zadržao do danas.
Bake i djedovi
Ovogodišnja obljetnica imala je i tužniju notu jer su nedavno izgubili jednu bivšu kolegicu, no druženje je ipak proteklo upravo onako kako bi ona, kažu, vjerojatno željela, uz pjesmu, ples i puno smijeha.
- Svi smo već bake i djedovi, imamo unuke, neki i po osam ili devet, ali smo ostali mladi u duši. Plešemo kao da nam je dvadeset – kaže Hećimović.
Pedeset godina nakon posljednjeg školskog zvona, ova bjelovarska generacija još uvijek dokazuje da pravo prijateljstvo iz školskih klupa može trajati cijeli život.
Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!