Arheolog amater Željko Rek iz Daruvara: "Imam novčić iz vremena Julija Cezara i templarski križ"
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
Stručnjaci, profesionalni arheolozi, Daruvarčaninu Željku Reku rekli su jednom, kada je opet došao kod njih sa svojim pronalaskom - "Daruvar je samo pet posto arheološki istražen, 95 posto tajni tek treba pronaći. Tamo ćeš nešto iskopati gdje god zabiješ lopatu".
Bio je to jasan poticaj da nastavi sa svojim radom. Gospodin Rek tako je još od malena život posvetio proučavanju bogate povijesti Daruvara i okolice, opremio se i alatima, detektorima metala, a rezultat su brojni, vrijedni povijesni artefakti od kojih neke čuva i kod sebe, dok je mnoge predao u Zagreb, Daruvar, u brojne muzeje i zavode. Zbog toga bi s njime mogli razgovarati satima, ako ne i danima, a svaka je priča posebna.
Strast za zaboravljenim trenucima
- Došao sam do vas jer bih volio da ono što znam ne ponesem sa sobom u grob - govori nam 71-godišnji Željko. Za povijest se zainteresirao još kao dijete. Njegova baka Marija Šterman također i sama dio daruvarske povijesti jer je na dvoru grofa Jankovića bila zadužena za češljanje grofove unuke Elle, a Željkov djed Vendel Gelenčir bio je grofov vrtlar. Tako je mladić iz današnje Kupališne ulice razvio trast za istraživanjem zaboravljenih trenutaka i izgubljenih predmeta.
Rimska park-šuma, ali i brojne šume u okolici Daruvara, njemu nisu samo prirodno bogatstvo već i prilika za istraživanje.
Cijeli je radni vijek proveo kao poslovođa na benzinskoj pumpi, no svaki bi slobodni trenutak koristio za "potragu za blagom". Rezultati su itekako vidljivi. Hvali nam se tako srebrnjakom kojeg je našao, a koji potječe još iz vremena Julija Cezara i iskovan je u čast njegove ljubavi, jedne od najvažnijih žena antičkog svijeta, famozne Kleopatre. Tu je i novčić s likom cara Dioklecijana, novčići cara Konstantina, ali u ukrasna igla za turban koja potječe još iz vremena Turaka. Zabavno je otkriće, kaže, otprije pedesetak godina, kada se provodilo čišćenje Ivanovog Vrela u Julijevom parku, poznatom što se tamo bacaju novčići za sreću. Tada je pronađena kolajna sa velikim falusom, simbolom plodnosti.
Sarkofag Aurelija Cordobe
Mnogo je još vrijednih nalaza poput templarskog križa s lubanjom, još novčića koje je Željku davao njegov stric Viktor, a dobro zna i za legendu o pronalasku sarkofaga u Daruvaru.
- Taj je sarkofag na žalost uništen. Unutra je bio kostur s rukama pored sebe. Pored desne ruke bio je bodež, s desne strane posudica za žito, a uokolo razbacani novčići. Pisalo je "Aurelije Cordoba". Očito se radi o nekom visokom časniku u rimskoj vojsci - kaže. Uvjeren je da će se kroz godine još više doznati.
- Sve to što je na ovim prostorima iskopano dokazuje da nisu točne one nekadašnje priče kako je Daruvar bio "konjušnica". Vjerovalo se da su Rimljani tu došli odmoriti i promijeniti konje pa nastaviti dalje s pohodom sve do Egipta. To je samo djelomice točno. Rimljani su, znamo, otkrili termalne izvore. Primijetili su da rane ozlijeđenim vojnicima brže zacjeljuju ako se vojnik stavi u kadu s daruvarskom toplom vodom. Bile su to improvizirane betonske kade, ali i početak "zdravstvenog turizma" u Daruvaru - uvjeren je Rek. No, kaže kako pronalazak toliko novca svjedoči da je Daruvar bio više od odmorišta za ljude i konje, odnosno, da je tu bilo i snažno trgovačko središte. Rek je pronašao i vrijednu, rijetku "Rimljanku", cipelu do koljena s autentičnim kopčama...
Bogatstvo neistraženih žila termalne vode
Osim povijesti, Rek je gotovo opsesivno zainteresiran za izvore u Daruvaru jer, kaže, ni taj dio nije dovoljno istražen. Sjeća se da je izvora ljekovite vode nekada bilo mnogo više, ali su zatrpani ili su na njima danas neke građevine.
- Sjećam se da je na lokaciji današnjeg Lidla bilo igralište. Kada bi napadao snijeg, pola igrališta bilo je zaleđeno, a pola otopljeno. Tamo, naime, prolazi jedna žila, no tko zna gdje dalje ide. Sjećam se da je voda izbijala na površinu i kod Dalita. Koliko znam JNA je tu napravila bazen, ali je i on naknadno zatrpan. Drugi važan kraj te žile bio je kod nekadašnje pilane Beranek. Nogometaši su tu ispirali blato sa sebe nakon utakmica - prisjeća se Željko.
Još mu je jedna anegdota ostala u sjećanju iz rane mladosti. Sjeća se da je 1968. njegovu ulicu i Reljkovićevu zahvatila epidemija tifusa.
- Tada je liječnik u gradu bio jedan Rus, prezime mu je bilo Gubarev. Naložio da da se zapečate svi bunari u tom dijelu Daruvara. Naravno, ljudi su se zabrinuli, pitali su gdje ćemo po vodu. On im je rekao da idu na izvor ispred Antunove kupke. Tako se kući nosila ta topla voda koja bi se onda hladila i pila. Ja sam bio zadužen za nošenje vode. Došao sam jednom prilikom, a tamo su bili nekakvi crni kombiji, pobacali razne sonde u izvor, nešto mjere, a žandar me otjerao. Vidio sam da su to njemački istraživači, tek sam kasnije saznao da su htjeli liječiti krv vodom iz Daruvara - kaže.
Daruvar - vulkansko grotlo?
Ipak, uspio je porazgovarati s jednim njemačkim istraživačem koji je stao u centar grada, pogledao oko sebe i shvatio da su posvuda brda i planine. Zamišljeno je tada, veli Rek, kazao kako bi trebalo istražiti mogućnost da je područje današnjeg grada zapravo prapovijesno vulkansko grotlo, a to bi objasnilo i veliku količinu minerala i željeza te toplinu vode na termalnim izvorima.
Godinama kasnije Željka je nazvao liječnik. Rekao mu je da je pored njega jedan medicinski stručnjak iz Zagreba koji bi htio razgovarati sa njime.
- Uplašio sam se, pitao sam je li sve u redu. Odgovorio mi je da nemam razloga za brigu, neka samo dođem. Taj doktor tada me svašta ispitivao, što jedem, što pijem. Rekao sam mu za vodu iz Antunove kupke, koju i dan danas pijem. Tada mi je objasnio zašto je došao, riječima da imam najbolju krv koju je ikada vidio. Vama, dodao je, rane doslovce zacjeljuju pred očima - govori Željko Rek.
Sjeća se i legendarnog Tošinog bunara, po trgovcu Toši Radosavljeviću.
- Tu je uvijek šikljala vrela voda, svi su znali govoriti da će poplaviti cijeli grad. Susjedi okolnih kuća nikada nisu morali zalijevati vrtove, a repe koje su im rasle bile su veličine malog djeteta, jedva bi tri stale na kolica - smije se zaljubljenik u povijest ovog kraja.
Prastare knjige
Velika ljubav su mu i stare knjige, svi koji ga znaju dolaze mu kada negdje nešto pronađu. Najvrjedniji su mu primjerci Pisma Abelarda i Heloise iz Starog zavjeta, stara više od 300 godina.
- U Daruvaru još uvijek živi profesorica francuskog, prezime joj je Pilat, ne sjećam se imena. Sjećam se da mi je prije dosta godina rekla da se njoj prvoj javim ako ikada namjeravam prodati tu knjigu, jer je pisana posebnim, starim francuskim jezikom. Imam i original njemačke knjige "Poslije poplave", stara je više od 170 godina. Tu su i notni zapisi talijanskih kompozitora iz 1838...- otkriva dio svog blaga.
Bilo je i opasnosti tijekom karijere istraživača.
Poziva mlade da ih nauči tragati
- Otišao sam s detektorom u tursku kulu kod Velikih Bastaja. Jedva se moglo ući, dosta je urušena, no nekako sam se zavukao u uzak hodnik. Došao sam do sredine kada me ulovio grč. Više nisam mogao ni naprijed niti nazad. Pomoglo mi je znanje kiropraktike, micao sam mišiće, razgibavao se, ali sve to trajalo je tri sata. Bio sam zarobljen, nekako sam se uspio izvući - kaže.
Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku!