Antun uz Đulovca nakon 3 moždana i srčanog udara pješačio do Kosova: ''Bog me spasio i vodio''

Prije tri godine bio je nepokretan i prikovan za krevet, u potpunosti je ovisio o pomoći drugih. A prošli tjedan završio je putovanje života, propješačivši put dug od gotovo 1000 kilometara. Put koji ga je doveo u na rodno Kosovo.

Priključio se naknadno

On je Antun Jozić, glavna zvijezda ovogodišnjeg hodočašća od Đulovca do Letnice, na koje su se na početku korizme otputili Kristo Matić (34), Nikola Đurin (52), Ivan Marković (52) i najstariji Antun koji se na putovanje života otputio u 69. godini života.

- Morao sam to učiniti, jednostavno sam znao da moram. Ostali hodočasnici su već krenuli iz Đulovca prema Bosni, a ja sam u jednom trenutku shvatio da moram krenuti za njima. I učinio sam to – priča nam Antun.

Antun se hodočasnicima pridružio u Bosni/Foto: Kristo Matić

Dovezao se do Bosne, kamo je nakon dva dana pješačenja stigao ostatak ekipe, a nakon toga je nastavio s njima pješice, preko juga Hrvatske, Crne Gore i Albanije, sve do Kosova. Točnije, Letnice, mjesta iz kojeg je početkom devedesetih godina prošloga stoljeća stigla većina đulovačkih Hrvata. Krajnji cilj hodočašća, o kojem smo opširno pisali OVDJE, bio je stići do crkve Majke Božje Letničke, čudesnog mjesta u kojem je, prema tamošnjoj predaji, i pokojna Majka Tereza osjetila poziv da služi Bogu.

Antun nam priznaje kako njegova obitelj nije bila oduševljena kad je s njima podijelio želju da se pridruži ostalim hodočasnicima.

Zabrinuta obitelj

- Bili su zabrinuti, naravno, i pokušali su me odgovoriti. Brinuli su se zbog mojih godina, ali i ranijih zdravstvenih tegoba. No, ja sam znao da moram krenuti i na kraju su se složili s tim – kaže Antun.

Briga njegove obitelji ne čudi jer je Antun prije tri godine za dlaku izbjegao smrt. Doživio je tri snažna moždana udara, jedan za drugim, a kao da to nije dovoljno, stigao je i srčani. Preko noći, dotad snažni Đulovčanin završio je u krevetu.

Kod Gospe u Međugorju/Foto: Kristo Matić

Antun je preživio nekoliko moždanih udara/Foto: Kristo Matić

- Nisam mogao ustati iz kreveta, o hodanju nije bilo govora, a otežano sam i govorio. Imao sam glavobolje i česte vrtoglavice. Loše sam se osjećao, bilo je to teško razdoblje. No, unatoč svim tim problemima, nisam sumnjao u to da ću se, uz Božju pomoć, s vremenom oporaviti – priča nam Antun.

Dugotrajna rehabilitacija

Uz pomoć obitelji započeo je rehabilitaciju. Vježbao je doma, jedno vrijeme proveo je u toplicama u Lipiku, slušao je liječnike i terapeute i stvari su se polako počele kretati na bolje.

- Nakon nekoga vremena ponovno sam stao na noge, prvo sam hodao uz pomoć štake, a onda i samostalno. S vremenom mi se i govor mi se popravio. Nimalo ne sumnjam da je sve to bila Božja volja, tako je trebalo biti – kaže naš sugovornik.

Na tome daru, kaže, Bogu zahvaljuje svakodnevno, a i hodočašće u Letnicu bila je zahvala za ozdravljenje i za sve druge blagoslove koje je doživio. A njih nije nedostajalo u životu ovog đulovačkog vjernika.

Hodočašće je inicirao mladi Đulovčanin Kristo Matić/Foto: Kristo Matić

- Imam veliku obitelj. Supruga i ja imamo četvoricu sinova i dvije kćeri. Oni su danas odrasli ljudi koji imaju vlastite obitelji i živote. Posebno smo ponosni na naše unuke, kojih je 12. Oni su nam najveća radost – ponosno ističe djed Antun.

Iako im u početku nije bilo drago što u korizmi kreće na dug put prema Letnici, Antun kaže kako mu je upravo obitelj kasnije bila velika podrška.

- Brinuli su se, no čuli smo se svaki dan telefonski i na kraju je sve prošlo u redu – kaže Antun.

Za njega je ovo hodočašće, dodaje, bilo ispunjenje sna. Dojmova je jako puno i pitanje je hoće li se ikada slegnuti.

Jedinstveno putovanje

- Putovanje je bilo prekrasno. Gdje god bismo došli, ljudi su nas dočekivali otvorenih ruku, kao da nas poznaju čitav život. Od običnih ljudi, do svećenika i časnih sestara u župama u kojima bismo se zaustavljali i noćili. To je stvarno prekrasan osjećaj – kaže Antun.

Čitavim putem hodočasnici su molili.

- Svaki dan odredili bismo neku nakanu. Jedan dan smo molili za kumove, drugi dan za vozače, treći dan za bolesne i tako redom. Nismo željeli da se sve svede na naše molitve nego da tu, na tom putu s nama budu i mnogi drugi ljudi – kaže.

Posebno emotivan bio je dolazak na cilj, u samu Letnicu.

Hodočasnici su prešli nekoliko granica/Foto: Kristo Matić

Posvuda su ih dočekivali raširenih ruku/Foto: Kristo Matić

- Kad smo stigli na Kosovo, napravili smo jedan dan odmora, a dan prije kraja puta stigli smo u mjesto Vitina koje je desetak kilometara udaljeno od Letnice. Onamo su autobusom zadnji dan hodočašća stigli brojni Đulovčani, ali i vjernici iz drugih mjesta u Hrvatskoj, a tu posljednju dionicu puta od Vitine do Letnice smo propješačili svi zajedno. Bio je to stvarno lijep prizor i prekrasan osjećaj – ispričao nam je Antun.

Posebno emotivan bio je ulazak u crkvu Majke Bože Letničke, i to za sve hodočasnike. Svatko je to doživio na svoj način, a Antun kaže kako su svi bili dirnuti.

- Što da vam kažem. To je crkva u kojoj sam kršten, u kojoj sam primio druge sakramente. Ondje sam se oženio. Pa kako onda ne bi bilo emotivno doći opet onamo – priznaje.

Preporuka svima

Emotivan je svaki odlazak đulovačkih Hrvata na rodno Kosovo. Iako je od njihova preseljenja u Hrvatsku prošlo više od 30 godina, srce još uvijek vuče u rodni kraj.

Foto: Kristo Matić

U crkvi Majke Božje Letničke/Foto: Kristo Matić

N svakom koraku su nailazili na gostoljubive ljude/Foto: Kristo Matić

- Otkako smo doselili u Đulovac, bio sam ondje tri puta i uvijek je posebno – kaže Antun.

Uz Božju pomoć, kaže, otići će još koji put. Ali, ne više pješice.

- Ove godine sam ispunio svoju veliku želju, presretan sam zbog toga. No, neću više pješačiti na Kosovo, prepustit ću to mladima. Svakome bih preporučio da se odvaži na ovu avanturu. Siguran sam da neće požaliti – zaključuje Antun.

Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!