Ribafish: "Pikantne sarme, kobilje mlijeko, mitološka staza i sjajna priroda, sve je to Bilogora"

BJELOVAR - Popularni bloger Domagoj Jakopović Ribafish obišao je nedavno Bilogoru i napisao 10 razloga zašto ju je važno  posjetiti.

-Najbolji teleći rajžlec mog života otkako sam shvatio iznutrice, fenomenalne pikantne sarmice, kobilje mlijeko, janjčići, poučna mitološka staza i nevjerojatno lijepa priroda, sve nas je to dočekalo u Bjelovaru i okolici. A vozili smo i Moto Alku, piše Domagoj Jakopović Ribafish na svom blogu Ribafish.com.

Ispred Bilogorske košare sa Slavenom Klobučarom zduženim za detaljan razgled Bjelovara/Foto: vilicomkrozhrvatsku (Kasandra Draganić)

Vojna utvrda, grad s divnim velikim parkovima, centar starih i novih industrija, a opet bogat poljoprivredom iz okolice, Bjelovar se mijenjao iz stoljeća u stoljeće da bi danas stajao na sat vremena vožnje od Metropole nudeći hrpu zgodnih stvari kad se zaželite odmora, prirode, šetnje, ali i fine klope i kapljice. Upravo su nas iz tog razloga ispred TZ Bilogore – Bjelovar pozvali da im se pridružimo na par dana i svoje eno i gastro foldere popunimo s novim saznanjima.

Zanatska pivovara

Rečeno, učinjeno, doduše ovoga puta ne kao tri, već dva Praščića jer smo Dživu ostavili po putu kod Kasandrinih staraca, a sve je počelo kad smo parkirali Clija (parking je tri kune – prva zona!) upoznavanjem s Anom iz TZ-a koja nam je odmah nakon rukovanja uručila piva dobrodošlice. Naime, iako se bjelovarska craft pivovara Zeppelin odavno etablirala i danas je definitivno u top 10 hrvatskih zanatskih pivovara (da ne spominjem svoje divljenje master breweru Danielu Babiću), njihova pivnica se još uređuje nakon lockdowna, pa smo do boljih dana u fenomenalno uređenom prostoru kasnije nazdravili – u sobi!

Bilo bi mi puno lakše da smo to napravili kao nekada davno u prekrasnom centralnom parku s jednim od zadnjih i najljepših kamenih paviljona u regiji, ali nemamo više trideset i koju, i nismo ponovo došli na Klik patrolu. Kultnom magazinu koji je došao u krive ruke dugujem dosta slave u bjelovarskim kuloarima, jer se tu cijeni kad pijete, pričate i veselite se, a to su upravo bile takve godine. I dan danas je Bjelovar grad s najdostupnijim cijenama vina u lokalima valjda u cijeloj zemlji, ali o tome ćemo nešto kasnije.

Domagoj Jakopović kod Saše šapića u vinskom podrumu/Foto: vilicomkrozhrvatsku (Kasandra Draganić)

Krenuli smo voziti našom cliopsinom kroz gustu šumu do desetak minuta udaljenog izletišta i vinotočja Vinia, koje se već neko vrijeme klasificira kao agroturizam. Kada sam pred dobrih desetak godina zadnji puta bio ovdje sa Štefanom, to je bila samo simpatična vinarija s neumornim gazdom od kojeg je teško otići (trijezan), ali danas je to nešto sasvim drugačije. Dobro, gazda je i dalje neuništiv, podrum je pun nepretencioznih, value for money graševina, chardonnaya i muškata, ali restoran je non stop krcat, miris janjetine je u zraku, a stolovi pod gigantskim orahom jednostavno magnetski privlače na još jedan gemišt.

Agroturizam na periferiji

No, iako bi čovjek očekivao lokalnu ekipu, oko vas su poslovnjaci, kao i Nizozemci, Nijemci i drugi ljudi koji su ovdje na odmoru sa svojim – kamperima. Naime, kampova u području od Zagreba do Osijeka gotovo da i nema, pa je krcat parking definitivno dobra obiteljska odluka s fantastičnim pogledom na kuruzu, šumu i vinograde. Tu je još i kuća za proslave, rođendaonica, apartmani, vinogradi i jedan cijeli – konjički klub, logično, Vinia. Obitelj Šapić stvarno ide u svim smjerovima agroturizma i na tome im skidamo kapu. Toplo preporučujemo doručak u vidu domaćih kobasa i špeka (nažicajte gazdaricu njen ajvar, čudo!!!) jutarnju šetnju po poljima i kukuruzištima u kojoj će vam se jamačno pridružiti par pasa polulutalica, divota!

Vino koje je Ribafish nahvalio kao fino i povoljno /Foto: vilicomkrozhrvatsku (Kasandra Draganić)

Vinia je nekako, onako, više narodsko izletište, a ako želite fensi šmek, odnosno pripaziti što ćete obući na večeru, već sljedeći dan možete otići do Vinarije, apartmana i restorana Coner. Ovo imanje okruženo šumama, livadama, i uskoro novim vinogradima koji su nedavno stradali, ima svoju vinariju i nudi tradicionalna jela bilogorskog kraja pripremljena na ekskluzivan i suvremen način, piše Ribafish.com.

Tu su također i smještajni kapaciteti (5 soba, 3 apartmana 4 i 5 zvjezdica), dječja i sportska igrališta, šetnice, piknik livade, vidikovci, biciklističke staze i dvije dvorane s opremom za održavanje sastanaka, radionica i predavanja. Nakon sjajnog vođenja po imanju gospodina Ivice, večera napravljena od namirnica proizvedenih na izletištu ili seoskim gospodarstvima u okolici ostavila je sjajan dojam. Ogromna suhomesnata plata s naglaskom na šunku, mekani špek, čvarci i hit predjelo – sir i vrhnje! Briljantno!

Povoljna vina

Nastavilo se s juhom od vrganja, lungićem u bučinom umaku, buncekom sa zeljem i patkom s mlincima. Patku se za razliku od drugih nabrojanih jela mora naručiti prije, i patku se mora definitivno naručiti prije nego što dolazite jer je naprosto sjajna, tamna, slana, masna i slasna. Što se tiče vina, kupaža Iskra (obje kupaže su dobile imena po kćerima vlasnika) je definitivno vino koje želite piti dugo i polako nakon ozbiljnog i jakog obroka.

Slatka, bez viškova, po totalno podcijenjenih 70 kuna. Dakle, ako želite piti vina po najboljim cijenama u Hrvatskoj, Bjelovar je vaš grad. Litra stolnog bijelog je 18 kuna. U lokalu. Nema dalje! „Probali smo dići cijenu na 20 kuna po litri, ali onda nitko ne pije.“ Dotukao nas je simpatičan konobar…

U ovoj Županiji je u biti sve jako blizu, pa tako i Veliko Trojstvo, selo u kojem se nalazi i Etno Park, u kojem smo doživjeli prezentaciju zavičajne zbirke ispred etno kuće s okućnicom. Ali stvarno – doživjeli. Naime, ono što vam prenese, kaže i da predivna gospođa Gordana Marta Matunci je nešto čega ćete se uvijek sjećati.

Gordana Matunci pohvalile se Bilogorskim kovrtnjom/Foto: vilicomkrozhrvatsku (Kasandra Draganić)

U tradicionalnoj nošnji, bistra, visprena, duhovita i s tisuću i jednom anegdotom, oduševit će vas pričom o tradicijskom načinu graditeljstva u njenom kraju, uporabnim predmetima, geografiji i povijesti, hrani i piću te svemu što vam može pomoći za bolje razumijevanje života u bilogorskim selima i vremenima kada su na ovoj plodnoj zemlji ljudi marljivim radom živjeli u povezanosti s prirodom, osluškujući bilo svoje Bilogore.

Rekreacijsko jahanje

Ova prekrasna dama u najboljim godinama nam je dala da probamo kvargl, stožac sira s češnjakom i paprikom (sličan prgici), lokalne šunkice i kobase i svoja peciva, od kojih posebno treba naglasiti kovrtanj – tradicionalno sfrčkano pleteničasto pecivo koje ima i svoju specijalnu košaru! Kasandra je besramno nažicala recepte, pa ćete uskoro na Vilicom kroz Hrvatsku čitati i o ovim izvrsnim pecivima bilogorskog kraja. Muzej malen i lijep, gospođa Gordana unikatna, jedan prekrasan povratak u prošlost…

Prgice su neizostavni dio autohtone bilogorske gastroponude/Foto: vilicomkrozhrvatsku (Kasandra Draganić)

Kada smo pomislili da su u ergeli kod Šapića koncentrirani svi konji Županije, zaboravljamo činjenicu koliko ovdje ima potencijala, prirode, i ljudi koji ulažu u rad na zemlji. Upravo je to priča bračnog para Rebić, koji su se upoznali na jahanju, i uskoro zasnovali obitelj i odlučili se baviti upravo konjima. Odnosno, bolje reći, kobilama, njihovome mlijeku i kozmetičkim proizvodima koje od njih sami spravljaju. OPG Rebić, uza sve to nudi i rekreacijsko i trenersko jahanje, ruralnu kuću za odmor i prekrasno imanje na kojem poželite biti rendžer iz stripova svoje mladosti, stoji na Ribafish.com.

Na ranču kod obitelji Rebić/Foto: vilicomkrozhrvatsku (Kasandra Draganić)

Prekrasni konji, mlijeko koje koliko god zvuči nerealno, ali ima okus slatkih badema, kremice i pomadice koje je Kasandra nemilosrdno prisvojila (uz riječi, tebi ne treba, ti si kao Dorian Grey), i u biti – savršen odabir za bijeg iz grada. O zdravstvenim učincima kobiljeg mlijeka na astmu i alergije više pročitajte na njihovoj stranici, ali mislim da je u tome budućnost i da ćemo se svi uskoro vratiti prirodnim lijekovima. Dok smo odlazili, počeo sam pjevušiti onu odjavnu pjesmu Taličnog Toma (Lucky Luke za rođene iza devedesetih) – Kauboj jaše ljut, pred njim je dalek put. Idila…

Autohtona jela

No, bilo je vrijeme i za nešto što će se baš jako urezati u naša velika, putničko hedonistička, uvijek gladna i žedna srca. Romska kuća je prva takve kuće u Hrvatskoj, ali i Europi, i u ovoj bajkovitoj crveno-crnoj drvenoj prizemnici vas očekuje prezentacija povijesti i tradicijske kulture te obiteljskih običaja Roma Lovara uz degustaciju tradicionalne romske pogače i sarme.

Slađana Đurđević Romsku je kuću predstavila sa neizostavnom sarmom i punjenom paprikom/Foto: vilicomkrozhrvatsku (Kasandra Draganić)

Na vratima vas čekaju bračni par Goran i Slađana Đurđević, Goran (isti mladi Zvonko Bogdan) kao da jedva čeka da vas dotuče s desetak rakija, a u crveno i šareno odjevena Slađana kao glas razuma da prije toga ispriča povijest Roma ovoga kraja i cijeloga svijeta. Srećom, toliko su usklađeni da na kraju kroz finu maglu slušate prekrasno predavanje i naučite da su Romi u biti porijeklom iz Nepala i da su na ovim prostorima zvanično još od 14. stoljeća.

Slađana priča tečno i lijepo kao nekad Ivana Prohić na vijestima, priča ide, ali oči su ugledale kamin, vatricu i dva topla jela koja su nas čekala te vrlo brzo kreće i finale: Sarme, punjene paprike i teleći rajžlec. Romska se kuhinja bazira na ljutim papričicama, odnosno njihovom prirodnom sastojku kapsaicinu, koji djeluje kao prirodni antibiotik i redovito je sastojak u njihovim jelima. Tako smo prelomili ljutu pogaču i bacili se na ljutu sarmu. Dakle, Slađana je vrhunski kuhar i sarmice su naprosto fenomenalne, ljutkaste, sočne, mesne, taman žilavog i kiselog kupusa.

Slađana i Goran Đurđević goste su dočekali u tradicionalnim Romskim nošnjama/Foto: vilicomkrozhrvatsku (Kasandra Draganić)

Na žalost, slavu im je oteo teleći predželudac iliti rajžlec, kojeg je pripremila a la fileke, na saft, toliko dobar da sam potpuno ostao bez teksta. Za piće smo dobili vino namijenjeno sutrašnjoj svadbi koje se ovdje stalno organiziraju, hvala mladoženji Bojanu Deliću, kao i Đurđevićima, uskoro dolazi moja sekta ljubitelja fileka s autobusom kako bismo se uvjerili da ovo nije bilo slučajno! Uredno, čisto, imanje s pričom i puno, puno ljubavi. Morate posjetiti Romsku kuću!

Začudna bića Bilogore

Oduševljenje se nije ni stišalo, kad eto potpunog zaokreta! Na agroturizmu Na Malenom Brijegu naletjeli smo na domaći gemišt, janjetinu s ražnja i opak tulum umirovljenika koji su satima đuskali u kolu dok smo mi uživali u pogledu s brijega na nepreglednu prekrasnu šumu i stada životinja u dolini. Nastavlja se priča o konjima jer je vlasnik izbornik i višestruki prvak hrvatske u daljinskom jahanju pa ima svoju mini ergelu, kao i stado ovaca (iste su Shaun The Sheep!), vinograd, voćnjak, ali i nešto što nigdje nisam doživio.

Vladimir Vlajinić poveo je Ribafisha i njegovu družinu stazom začudnih bića/Foto: vilicomkrozhrvatsku (Kasandra Draganić)

Naime, umjesto da u ponudi imaju klasične ture, ovdje su to podigli na viši nivo i smislili poučnu stazu mitoloških (začudnih) bića Bilogore. Ovo je toliko dobra, maštovita, kreativna i sjajna priča kako uz puno šetnje, priče i prirode maknuti klince od ekrana, da sam se duboko poklonio vlasniku i od sada na dalje širim divnu priču o malenom brijegu. A i janjeće pljeskavice i štrudl od sira su zakon, piše Ribafish.com.

Vlajinić je u razgledavanje prirode i popularne staze ponio piknik košaru/Foto: vilicomkrozhrvatsku (Kasandra Draganić)

Umjesto da večer provedemo gledajući zalazak sunca s pogledom na ravnicu i gorja sve do Julijskih Alpa, samo smo popili kavicu na izletištu Vrata Bilogore, i odjurili dalje. Kad su me sutra legendarna bjelovarska braća Kokoruš zvala da upravo tu naletim na gemišt, bio sam svjestan da propuštam nešto jako dobro, ali morali smo na nove lokacije, svejedno, zapisano za sljedeći put.

Općinu Veliko Trojstvo svakako popularnom čini i domaćinstvo Vrata Bilogore/Foto: vilicomkrozhrvatsku (Kasandra Draganić)

Bistro Franz na glavnom bjelovarskom Trgu, u jako ugodnom interijeru i svježijoj terasi nudi bogatu ponudu rižota, tjestenina, salata i burgera. Uz društvo lokalnih umjetnika, glazbenika Tvrtka Hopeka Lesa i njegove djevojke, glumice Erne Rudnički, pokušali smo pojesti još nešto toga dana, što je graničilo s ludilom, ali na kraju nam je i to pošlo za rukom, pa smo uz puno Zeppelin piva probali njihove burgere s domaćom recepturom iz mesnice Šiki i bili sasvim zadovoljni.

Moto alka

Dapače, Ranch burger prolazi u svakom fensi burgeraju u Zagrebu. Šteta što smo propustili neku od tematskih večeri kojima obiluje ovaj lokal, pa ako ste blizu, dođite na njihovu tajnu večeru!

Ribafish je bio očaran burgerom iz Franza/Foto: vilicomkrozhrvatsku (Kasandra Draganić)

Za kraj, ostao nam je i sam razgled Bjelovara, a da to bude na najvišem nivou, potrudio se osebujan, duhovit i jednostavno fenomenalan novinar, urednik, i za ovu priliku specijalno kostimiran vodič Slaven Klobučar, koji nam je pojasnio sve o gradu od stoljeća sedmog s naglaskom na pikanterijama pa do današnjih dana.

Želite li upoznati Bjelovar, dopustite da to učini Slaven, čisti impresionizam! Razgledali smo i prekrasnu, modernu dvoranu i pojeli sladoled i kolače (by Amelie) u modernoj i elegaantnoj slastičarnici i kavani Piaf. Malina je zakon!

Slastice iz Piafa također su zapele za oko i nepce popularnom Domagoju Jakopoviću/Foto: vilicomkrozhrvatsku (Kasandra Draganić)

Prije nego što nas je dočekao ručak u hvaljenom restoranu Roko, koji je otišao najdalje u gradu što se tiče mašte i kreacije (iako svi znaju da su najbolje lignje u Hrvatskoj u Feralu, što ćemo ipak istražiti sljedeći put), morali smo odvesti i tradicionalnu Glumačku Moto Alku MTK White City Ridersa.

Pri kraju posjeta Ribafish se okušao i u Moto alki, a zaradio je i lovorov vijenac s kobasicama/Foto: vilicomkrozhrvatsku (Kasandra Draganić)

Posjetili smo i Bilogorsku košaru, projekt Grada i branitelja, u kojoj nas je dočekao zamjenik gradonačelnika Igor Brajdić. Riječ je o malenoj trgovini isključivo lokalnih poljoprivrednih proizvoda, od već spomenutog kobiljeg mlijeka OPG Radić, jaja, povrća, voća i nezaboravnih Majburgera, detalja koji me trenutno vratio u osamdeset i neku kad smo ih bezuspješno pokušavali odmrznuti i kad su prskali jače od vatrometa. Danas ih rade po novoj tehnologiji, javimo kakvi su čim ih probamo!

Predavanje u Boho parku

U Roku smo probali fantastičan umak od špeka, sočnog smuđa, lungiće, finu juhu od gljiva i uz ispriku vlasniku da su nas stvarno prejeli u ova tri dana pa da nismo ni za što (iako je Kasandra teško kukajući pojela i moj desert, kremu sa stotinu čuda), krenuli na zadnju točku gostovanja, predavanje u Boho parku uz moderatoricu Lanu Horak Pajić.

Kod Roka Ribafish je dočekan s najfinijim receptima/Foto: vilicomkrozhrvatsku (Kasandra Draganić)

Pričao sam o RokOtoku, ekologiji, putovanjima, sportu i ljubavi prema prirodi i Planetu, nadam se da su i djeca i roditelji bili zadovoljni, a mi smo s rukama punih poklona o kojima ćemo vam ovih dana pisati recepte, puni dojmova polako krenuli u sat vremena udaljen Zagreb, stoji na Ribafish.com.

Veliko hvala TZ Bilogora – Bjelovar, sjajnoj Ani Kelek na organizaciji, Slavenu na tome što postoji, kreativnom i maštovitom Tvrtku s kojim bih mogao danima mljeti o stotinu tema, Erni na osmijehu, svim Bjelovarcima i Bjelovarkama s kojima sam studirao, putovao, pio po Havani, Zagrebu, Tarkanu i starom disku, i samo jedna poruka – svi prvo na gemišt, a onda u razgledavanje ovog prekrasnog grada i još ljepše okolice.