Od ždrala do ogledala, odnosno o udovici te dvaput tuženom saborskom zastupniku
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
O Daruvarskom ždralu grakću i vrane oko dvorca, ali o špiglu nigdje ni riječi. U turizmu stalno treba tražiti nove, zanimljive i još ne ispričane priče, a takva je upravo priča o drugoj daruvarskoj vlastelinskoj obitelji. Nakon što sam se napatila tražeći podatke o njima, od milja ih prozvah "Ogledalići" ali mnogo zanimljivija u cijeloj stvari je uloga jedne udovice-pučanke u daruvarskoj povijesti.
Vlastelini Tüköry nekako su ostali u posvemašnjoj medijskoj sjeni Jankovića, iako su u gospodarskom smislu za cijeli kraj napravili zaista punom, možda i više od Jankovića. Ali eto, Jankovići su došli prvi, sredinom 18. stoljeća, osnovali grad, sagradili dvorac i iz njega stolovali u daruvarskom kraju više od 110 godina. Tüköryevi se zadržavaju "samo" četrdesetak godina. O ovoj se obitelji malo zna, još manje se pisalo, a najmanje ima fotografija, što je zapravo neobično, jer u vrijeme kada stižu, prijelaz je to iz 19. u 20. stoljeće, fotografija je (barem za plemenitaše) bila uobičajena stvar.
Neplemeniti rod
No stvar koja je pravi kuriozitet u priči o promjeni vlastelinske obitelji u daruvarskom dvorcu je priča o udovici koja je u tome posredovala, odnosno, od jednog grofa dvorac kupila da bi ga drugom darovala. Da priča bude bolja, ta udovica je usto bila neplemenita roda, obična građanka a svejedno danas počiva u grofovskoj grobnici. Dobro zvuči, zar ne?
Riječ je o onoj Magdaleni Lechner koja je kupila posjed od osiromašenog grofa Julija Jankovića. To spominju svi tekstovi o povijesti Daruvara, no nijedan ne objašnjava zašto je jedna bečka udovica, pa još u 71. godini života, napustila svjetla velegrada i nastanila se u slavonskoj zabiti (kamo do prve željezničke stanice treba šest sati vožnje kočijom). Elektronička dostupnost različitih izvora danas nam pruža mogućnost, da probamo odgovoriti, što ju je tome vodilo i tako (možda) zavirimo u zakulisne obiteljske igre...
Anton Lechner nije bio vlastelin, već obični austrijski poduzetnik koji se tijekom života dobrano obogatio. Tko je i kako upravljao tim bogatstvom nakon njegove smrti ne znamo, ali austrijska Wikipedija pedantno bilježi, da njegova udovica Magdalena "prodaje svoj dio nasljedstva i seli se s kćeri u veće selo i vlastelinstvo u hrvatskoj Slavoniji u južnoj Mađarskoj“ gdje 1878. kupuje "imanje Daruvar uključujući dvorac".
Predaja posjeda
Hrvatski povijesni izvori kao godinu kupnje spominju 1879. godinu, ali to je lako objašnjivo, ugovor je vjerojatno potpisan ranije, nego što su novi vlasnici došli u Daruvar i "šli u posjed“. Hrvatski izvori nadalje pišu, da je obitelj Tüköry naslijedila Daruvar nakon Magdalenine smrti, no austrijski izvori navode da "već godinu dana kasnije udovica predaje posjed u ruke zetu Alexandru Tüköryju de Algyest i svoje kćeri Antonije“. I to je ta godina 1879, zapamćena u Hrvatskoj, dakle sve sugerira, da Magdalena nije kupila imanja Daruvar i Sirač za sebe, već ih je odmah namijenila Tüköryima, obitelji svoje kćeri Antonije. Zašto, teško je reći.
Je li joj Antonija bila najmilije od troje djece ili je Magdaleni naprosto imponiralo što se kći udajom popela za stepenicu više i nije bila samo obična kapitalistička bogatunka, već grofica Tüköry? Ili je bila u dobrim odnosima sa zetom, koji ju je zamolio da uloži u najnoviji obiteljski biznis, jer Tüköryevi su zaista ekonomski razdrmali kraj, što je naravno, najviše njima samima išlo na ruku. Podatak, da je Magdalena nadživjela muža skoro dvadeset godina prije nego se odlučila prodati bečke nekretnine, a umrla je samo godinu dana nakon što je Daruvar i Sirač poklonila Tüköryjima govori također, da je slutila kraj. Pa je obitelj možda izmislila dobar način na izbjegne ostavinsku raspravu po majci ili kakav porez na nasljedstvo? Kako god bilo, jasno je, da je Magdalena vlastelinstvo samo formalno posjedovala, da njime nije upravljala i da je njena uloga u smjeni grofovskih obitelji u Daruvaru bila samo sponzorska.
Grofovska titula
A tko su bili grofovi Tüköry? "Ogledni primjer uspješne židovske asimilacije u Madžarskoj", čitamo u radu bjelovarskog povjesničara Željka Karaule u zborniku Janković. Otac Alexandra Tükörya bio je građevinski poduzetnik i zvao se Jozef Spiegel. Obogatio se dobavljanjem željeznih elemenata za gradnju lančanih mostova te je 1831. godine dobio grofovsku titulu. Tom prilikom doslovce je preveo na mađarski svoje prezime Ogledalo (Spiegel) i postao Tüköry s dodatkom Algyest (vjerojatno prema prezimenu žene mu Barbare Kardetter Álgyay).
Njihovo najstarije dijete bio je Sándor Tomás Antal, odnosno u našoj verziji Alexandar (Skender) Tüköry de Algyest. U vrijeme kada Alexandar sa ženom Antonijom i punicom Magdalenom Lechner stiže u Daruvar njihova kći Margit ima samo 17 godina, ali zato sinovi Freiherr Antal (Antun), Alajoš (Vjekoslav, Alojz) te Eugen-Jeno imaju između 20 i 30 godina pa upravljanje vlastelinstvom Daruvar i Sirač (koje su dobili na poklon) i Uljanik koje su (pri)kupili, postaje pravi obiteljski biznis.
Parne pilane
Vremenom postaju najveća zemljoposjednička obitelj u županiji a u okviru Slavonije raspolažu s jednako zemlje kao Pejačevići - oko 38 tisuća jutara (grofovi Eltz sa "samo" 33 tisuće). Slijede ovdje vladajuću mađarsku ekonomsku politiku te se prvenstveno bave eksploatacijom šume. Sijeku je, izvoze trupce, otvaraju parne pilane a da bi sve to mogli dovode željeznicu u Daruvar. Osnivaju drvnu industriju u Siraču, ribnjake kod Končanice, podupiru regulaciju Ilove, gradnju cesta i mostova, staklana. U Daruvaru uvode uličnu rasvjetu, popločavaju ulice, grade nove zgrade te veliku pažnju posvećuju kupalištu. Kako pišu novine 1897. "obitelj se trudi da se kupalište u dobrom redu drži a prema zahtjevom napredujućeg vremena uljepšava i svim potrebitim providjuje".
Svi Tüköryevi su aktivni u društvenom životu, otac Aleksandar i sin Vjekoslav alfa su i omega dobrovoljnog vatrogasnog društva koje su osnovali 1880, znači gotovo odmah po dolasku obitelji u Daruvar. Vjekoslavova žena Antonija (Paola) daruje zemlju nasuprot crkve za izgradnju škole. Valerija, žena Antuna Tüköryja, pak daje priloge za siromašne. Nakon vjenčanja Eugena u Pešti 1890., Narodne novine pišu: "Sretne vjerenike je u Daruvaru dočekala čarobna razsvjeta kupališnog i vlastelinskog perivoja. Impozantni prizor izmamio je iz kućah dosta občinstva daruvarskog".
Župnikova tužba
Vjekoslav se uključuje u hrvatsku političku scenu već 1881. godine, kada kao član Khuenove Narodne stranke pobjeđuje u izbornom kotaru Daruvar za Sabor, što mu je odmah oporba osporila "jer izborne liste nisu bile pravilno izložene". I ponovni izbor za saborskog zastupnika 1884. godine donosi sukob, tada ga je tužio daruvarski župnik Stjepan Tadić i to za "prekršaj uvrede poštenje", što je opet Sabor odbacio. Ne treba to čuditi, jer za Vjekoslava pl. Tükörya, tadašnji povjesničar Rudolf Horvat piše da je "pravi rođeni Mađar", odnosno, da spada u one zastupnike "koji nijesu po srcu i uvjerenju Hrvati". No, tu nije bilo pomoći, do svoje smrti Vjekoslav je uz pomoć Khuenovog izbornog aparata i režimskog nasilja dobivao većinu u kotaru, piše povjesničar Karaula.
Nakon smrti oca Alexandra 1895. godine u obitelji Tüköry faktički se ništa ne mijenja, vlastelinstvo je ravnopravno raspodijeljeno na sinove, dok Uljanik dobiva kći Margita, udana Biderman. Prijelomni trenutak je 1903. godina, kada u 46 godini umire Vjekoslav. O tuzi njegove žene pisat ćemo idući puta kao i o postupnom povlačenju obitelji Tüköry iz ovih krajeva, koje počinje već 1904. godine a traje do 1920. prodajom dvorca, posljednje nekretnine, koju su u Daruvaru posjedovali.
Još dugo - do polovice dvadesetog stoljeća, su potomci Tüköryevih slali upravi daruvarskog groblja novac, da za Dan mrtvih ukrasi cvijećem obiteljsku grobnicu. Nije to ništa pompozno, tek mala građevina sa željeznim vratima u kojem u jednom odjeljku zajedno leže prvi vlastelini Daruvara, Sirača i Uljanika, grof i grofica Tüköry te obična građanka, Bečanka, majka i punica Magdalena Lechner. Nije pokopana na Bečkom groblju do svoga muža nego u grofovskoj grobnici u Daruvaru. Je-li joj to hvala, što im je kupila i poklonila Daruvar? Možda. A nama preostaje da razmišljamo, kako bi se, da su bila druga vremena daruvarski Tüköryevi zvali Ogledalići. Ili vam se više sviđa Špiglići?
