Kakvi su odrasli, naučio sam još dok sam bio dijete
kolumnist
komunalije
Čast nam je što je ugledni književnik i novinar Pero Kvesić pristao biti dijelom projekta MojPortal.hr. U skoroj budućnosti, Pero Kvesić darovat će vam još četiri priče o njemu i Daruvaru. Priča koja je pred vama, "Navodno moj vlak", objavljena je u njegovoj knjizi "Čovjek-vadičep sreće ženu-ribu". Uživajte...
-------------------------------------------------------------
U mom djetinjstvu igračke su bile grube i rogobatne, uglavnom od drveta i krpa. Drveni avion s kojim sam se igrao bio je istesan iz klade i jednako težak i opasan kao maorska bojna toljaga. Bolje igračke bile su rijetke i skupe. Moj je otac bio sudac u Daruvaru, imao je jednu od pristojnijih plaća, ali su se igračke poklanjale samo za rođendan, Božić i Novu godinu. Tim više sam se iznenadio kada je jednog dana, usred ljeta i daleko od mog rođendana, donio kući novu igračku.
Bio je to mali "Merklinov" električni vlak. Šarena kutija sadržavala je tračnice koje je trebalo sastaviti da bi se dobila pruga, lokomotivu, dva vagona i kutiju s prekidačem u koju se ulagala baterija. Lokomotiva i vagoni bili su od bakelita, veličine kutije za cigarete, savršeno izrađeni, uključujući najsitnije pojedinosti. Sastavljena pruga davala je krug promjera malo većega od metra. Netko je to donio iz Njemačke i moj otac se raspomamio. Danas bi to koštalo manje od sto kuna, ali on je dao cijelu mjesečnu sudačku plaću. Bila je to preskupa igračka da bih se ja smio s njom igrati, a kada ju je sastavio na tepihu usred sobe, smio sam samo gledati. Kad sam zaželio uzeti lokomotivu u ruku ili dodirnuti vagone, nadnio se nada mnom kao orlušina.
Jednom tjedno otac je pozivao predsjednika općine, predsjednika suda, predsjednike, sekretare i tajnike društveno-političkih organizacija, ravnatelja lječilišta i upravitelja bolnice, dva gradska advokata i – pazi sada! – šefa željezničke stanice, u ono vrijeme značajnu ličnost, pripadnika gradske vrhuške. Elita je polijegala po tepihu oko kružne željezničke pruge, naslonili su se bradama ili obrazima na pod i kako je mali vlak prolazio tako su vikali "Tu! Tu! Tu!" i "Ču! - Ču! - Ču!" Tko zna kamo je njih taj vlak sve vozio? Na kraju bi se svi ponapijali i trebalo ih je izbacivati da ne ostanu do ponoći.
Kakvi su odrasli, naučio sam još dok sam bio dijete.
Pero Kvesić: ugledni književnik i novinar koji je odrastao u Daruvaru i Bjelovaru
Pero Kvesić rodio se u Zagrebu 1950. godine. Od 1952. do 1955. živio je u Daruvaru da bi se potom s obitelji preselio u Bjelovar, grad njegova djetinjstva. Za vrijeme studija bio je urednik u "Omladinskom tjedniku", "Studentskom listu" i "Tjednom listu omladine", a bio je i u ekipi koja je pokrenula omladinski klub Jabuka.
Nakon dužeg boravka u SAD-u postao je glavni urednik omladinskog lista "Polet" i časopisa "Pitanja". Redakcija je veći broj stranica "Poleta" posvetila temama koje su onda zanimale mlade: stripu, rocku, fotografiji, filmu i raznim oblicima supkulture. Recept je upalio i list se počeo prodavati u ozbiljnim tiražama, i postao od dosadnoga suhoparnoga političkog glasila rado čitana novinā.
Objavio je velik broj proznih djela među kojima su najpoznatije zbirke pripovjedaka "Uvod u Peru K." (1975.), "Mladi K." (1983.), "Uspomene urednika erotskog magazina" (2003.) i "Vrijeme rata i razonode" (2014.) , te romane "Što mi rade i što im radim" (1984.), "Rent-a-car express" (2000.) i "Stjecaj okolnosti" (2002.). Objavio je i nekoliko zbirki pjesama te nekoliko romana za djecu i slikovnica.
Autor je, začetnik i kreator likova i crtane serije "Mali leteći medvjedići" zajedno s Dušanom Vukotićem i Nevenom Petričićem.
