Nagradu Mato Lovrak za najbolji roman dobili "Vrtovi duginih boja"
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
VELIKI GRĐEVAC - Dobitnicom godišnje Nagrade Mato Lovrak za najbolji dječji roman objavljen u 2020., proglašena je književnica Slavica Sarkotić, za roman "Vrtovi duginih boja" u izdanju Alfe d.d.
Podsjetimo, jučer je, u četvrtak 4. studenoga održana tiskovna konferencija i svečana dodjela Nagrade „Mato Lovrak“ za najbolji dječji roman. Dobitnica Nagrade je Slavica Sarkotić za roman Vrtovi duginih boja u izdanju Alfe d.d. Nagradu su uručili Andrea Prugovečki Klepac, pročelnica Upravnog odjela za društvene djelatnosti i obrazovanje BBŽ i Tomislav Pavlečić, načelnik Općine Veliki Grđevac.
Prof. emer. Stjepan Hranjec obrazložio je odluku o dodjeli Nagrade nakon čega je uslijedila svečanost dodjele nagrađenoj književnici te predstavnicima izdavačke kuće. Za književnu nagradu “Mato Lovrak” 2021. godine, koja se dodjeljuje za najbolji dječji roman objavljen 2020. godine dostavljeno je ukupno 20 naslova. Zbog epidemioloških preporuka i situacije uzrokovane pandemijom koronavirusa, dodjela je održana u manjem krugu uzvanika.
Uži izbor
Povjerenstvo u sastavu uč. Lovorka Pralas, prof.dr.sc. Diana Zalar i prof.emer. Stjepan Hranjec (predsjednik) izdvojilo je u uži izbor tri naslova: Vrtovi duginih boja Slavice Sarkotić, Zmajevi koji ne lete Ivane Šojat i Gdje je Beata? Jasminke Tihi-Stepanić.
Sva tri naslova ravnopravno su konkurirala za nagradu. Povjerenstvo je stoga odlučilo da se nagrada dodijeli romanu Vrtovi duginih boja Slavice Sarkotić, a profesorica Diana Zalar predstavila je vrijednosti romana Ivane Šojat i Jasminke Tihi Stepanić.
- Pripovjedač je dječak Tihomir iz šestoga razreda. Živi u obitelji, koju pored majke i oca čini sestra Anđela, osmašica s posebnim potrebama, ali i djed i baka, u zasebnoj kući u dvorištu. Iz grada su k baki i djedi preselili u prigradsko naselje, na samo poradi mira nego i blizine s prirodom. Prednost je života na selu što je priroda blizu, nema u ovom tekstu samo lokalizacijsku semantičnost nego znatno više, kao dohvaćanje izvorne egzistencije, suživljenja s prirodom. Zato i dječakovo pitanje u brojnim solilokvijima. Kad će ljudi već jednom naučiti živjeti s biljnim i životinjskim svijetom izražava upravo to: ljubav i poštovanje prema prirodnom svijetu čija smo svi djeca, spontani, istinski život. Autorica se odlučila za dječje motrište ponajprije zato da bi mogla otvoreno, naivnoiskreno otvarati ili barem signalizirati neka pitanja koja zaokupljaju dječakova razmišljanja i osjećaje. Pa mu nije posve jasno završavaju li životinje u raju (Imaju li one svoj raj?), zašto kćer susjede koja radi na blagajni u trgovini mora raditi „petkom i svetkom“, a sin pak te susjede morao je „trbuhom za kruhom“ u Njemačku, mora li se događati „šoping groznica“ prije važnijih blagdana i slično. Jasno, S. Sarkotić liku ne namjenjuje samoodgovore nego, po mjeri dječjega iskustva, kroz njegova zapažanja postavlja neka za njega važna pitanja.
Tradicija nasuprot modernom
Preko dječakovih monologa upoznajemo i članove njegove obitelji. U prvom je planu – to je jasno signalizirano podnaslovom – njegova sestra Anđela, djevojčica koja s naporom udovoljava školskim obvezama ali je najviše zaljubljena u slikanje (pa crta vrtove duginih boja). Njime se potvrđuje, napokon i doživljava priznanje na kraju, sve dakle zahvaljujući tajni koja se zove ljubav. Roditelji, majka zubarica i otac, općinski službenik, manje-više statiraju na karakterološkom planu, no pozornost zaslužuju djed i baka. Već na toj razini očita je autoričina ljubav: u situaciji kad danas, u ovoj pandemiji, u nekim „naprednim“ zemljama starijima umjesto kisika daju morfij (!), u ovom djelu ne samo da dvoje nisu staraca pasivni, potisnuti sudionici nego djeluju kao su protagonisti. No, oni nisu važni samo s gledišta strukture djela nego i posve određenoga svjetonazora. Baka predstavlja tradiciju: ne samo što je osnivala folklorno mjesno društvo nego živi narodni život, kao predana vjernica jedina u kući posti na Badnjak, pripravlja jelo za blagoslov već dan-dva prije, živi blisko s prirodom, poznaje gljive i razno bilje koje pripravlja za kućne napitke, majstorica je domaćih kolača, uporno gaji materinski kaj no ponajprije je svjesna unučinog stanja pa joj daruje svu pažnju i ljubav. Živeći tradiciju, suprotstavlja se i kćeri kad joj ona, primjerice, predbacuje da djecu kvari džeparcem, a baka odgovara: A vi ne kvarite kad učite djecu kupovati na kredit?
Djed se pomalo umorio od života, ali zato ipak vrlo živo komentira stvarnost sa susjedom, a još više, ima kondiciju za peckanje s bakom, što nije ništa drugo nego pomalo neobično iskazivanje ljubavi.
Posebno su oboje izvrsno predstavljeni na govornom planu.
Međusobno poštivanje
Iznad svega je međutim važno naglasiti da upoznajemo cjelovitu obitelj u kojoj se živi u međusobnom poštivanju i ljubavi (slika podsjeća na Truhelkine Zlatne danke).
No, taj kronikalni prikaz simpatične, prisne i drage obiteljske svakodnevnice, ta pripovjedačka rečenica treba imati svoju – točku. Nju u djelu utjelovljuje fra Rafael, bakin rođak. On je najavljen već na početku djela, kada Tihomiru priopćava sržnu rečenicu: Bolesna djeca spašavaju zdravu, dakle, ova prva izazivaju u drugih pozitivne osjećaje i stavove, spremnost na žrtvu, davanje. No, tek u završnim rečenicama romana, kad je Tihomir očaran činjenicom da je od dijela sestrine nagrade za uspjeli likovni rad dobio bicikl, kad dakle kao dijete svodi ovo davanje na materijalnu gestu, fra Rafael objašnjava smisao gornje rečenice: Ljubav je naše najveće dobro. Zato je želimo i prema njoj težimo. Znamo da postoji, ali nije nam vidljiva. Ona je tajna. A jednako tako je tajna da bolesna djeca spašavaju zdravu. Ja to vjerujem, ali nikad nisam vidio. A ipak je istina.
Ispripovijedan krajnje pitkim diskurzom primjerenim dječjem iskustvu, isto takvom strukturom, ovaj tekst je dojmljiva, topla i iskrena poruka o snazi ljubavi koja prožima sav naš život. Stoga je ovo djelo zaslužilo da se nađe u rukama i srcima malih, mladih čitatelja, ali svakako i njihovih roditelja, baka i djedova zbog temeljne svrhe kojoj književna riječ udovoljava: da otvara srca, da budi ljubav prema bližnjemu, istaknuo je prof. emer. Stjepan Hranjec, predsjednik prosudbenog povjerenstva.
Ponosna i ponizna autorica
- Pogledala sam tko su prijašnji dobitnici Nagrade i mogu vam reći da ću ovu nagradu primiti ponosno, ali prije svega i ponizno jer su to velika imena naše književnosti. Zahvalna sam na providnosti koja je na moj životni put dovela ljude koji su mi poslužili kao inspiracija za likove u ovom romanu. Zahvaljujem se Organizacijskom odboru LDK i članovima povjerenstva na ovako lijepim riječima i što su od ovoliko vrijednih romana pristiglih na natječaj odabrali baš moj roman. Zahvaljujem se izdavačkoj kući Alfa koja je izdala roman, a posebno gosp. Božidaru Prosenjaku čiji je doprinos bio dragocjen i ilustratorici romana Katarini Halužan. Htjela sam da se ovo društvo okrene oko sebe i pokaže empatiju. Imati podršku obitelji i okoline, najvrijednije je od svega. Romanom sam htjela poručiti kako ne postoji na svijetu ništa što ljubav ne bi mogla pobijediti i niti jedna poteškoća koja uz pomoć obitelji i okoline ne bi mogla biti pobijeđena. Meni osobno će ova Nagrada biti poticaj da i u mojim poznim godinama dalje nastavnim pisati, poručila je u Velikom Grđevcu, preuzimajući nagradu Mato Lovrak, Slavica Sarkotić, autorica romana “Vrtovi duginih boja”.
– Posebno smo ponosni što je izdavačka kuća Alfa izdala nagrađeni roman. Zahvaljujem se na ovoj vrijednoj nagraditi i prenosim Vam zahvalu i pozdrave gosp. Božidara Prosenjaka. Čestitam nagrađenoj književnici što je našoj izdavačkoj kući ponudila ovaj vrijedan rukopis i što je povjerenstvo prepoznalo njegovu kvalitetu, poručio je predstavnik izdavačke kuće Alfa d.d. Damir Filipović.
Ponosni organizatori LDK
– Bjelovarsko- bilogorska županija Lovrakove dane kulture prati od početka i ponosni smo na ovu manifestaciju državne razine i pratit ćemo je i dalje, poručila je na današnjoj dodjeli nagrade pročelnica Upravnog odjela za društvene djelatnosti i obrazovanje BBŽ, Andrea Prugovečki Klepac. U svoje osobno ime i u ime župana Bjelovarsko - bilogorske županije gosp. Marka Marušića čestitala je nagrađenoj književnici Slavici Sarkotić.
– Dodjela Nagrade Mato Lovrak dominantan je događaj vezan za Lovrakove dane kulture. Ovom prilikom se zahvaljujem svima koji su prijavili svoje romane, kao i donatorima koji su dali doprinos Lovrakovim danima kulture. To su Ministarstvo znanosti i obrazovanja, Ministarstvo kulture, Bjelovarsko – bilogorska županija i Općina Veliki Grđevac. Želim da se i na sljedeći natječaj prijavi ovako veliki broj naslova, rekao je Drago Trošćan, predsjednik Organizacijskog odbora Lovrakovih dana kulture.
– Dobitnici nagrade čestitam od srca i želim joj još puno uspjeha u budućem radu. Osnovnoj školi Veliki Grđevac se posebno zahvaljujem na velikom angažmanu i doprinosu pri organizaciji Lovrakovih dana kulture, istaknuo je Tomislav Pavlečić, načelnik Općine Veliki Grđevac.