Izabrali ste naslovnicu romana čija se radnja odvija u Daruvaru. Evo ekskluzivno i prvog ulomka...
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
Poštovani čitatelji, dragi prijatelji, demokratskim glasanjem na Facebook stranici našeg portala izabrana je naslovnica romana "Kupelj boga Silvana" (Jesenski i Turk, 2022.) Dejana Šorka.
Predstavljanje romana, uz prisustvo autora, održat će se u utorak, 3. 5. od 19 h ispred dvorca grofa Jankovića, a u slučaju lošeg vremena - u dvorcu.
Premijerno i ekskluzivno vam donosimo početni ulomak detektivskog romana čija se radnja odvija u Daruvaru.
=================================
Dejan Šorak: Kupelj boga Silvana
1937.
Daruvarska željeznička postaja isijavala je vrelinom koja je treperila ponad tračnica, iz secesijskih željeznih stupova, iz crno−žutih pločica peronskoga poda. Nije bilo nikog i ničeg osim nje u 13 sati i 50 minuta toga 10. kolovoza 1937. godine.
Iz daljine začuo se otegnut, gotovo umirući hropac parnjače. Disala je tromo i teško i posljednjim se snagama dovukla na peron, ispuštajući s olakšanjem oblake bijele pare iz svih svojih otvora. S vlaka nije sišao, niti se popeo, nitko. S crvenom kapom, otirući znoj, prometnik zadrijemao u hladu khuenhedervarijevskog ureda, uzimajući dah za zviždaljku, ugledao je kako iz predzadnjeg vagona silazi čovjek. U protusvjetlu od treperava zraka činilo se da uopće ne dodiruje tlo. Vlak je
krenuo uz dug umorni zvižduk. Prometnik je otišao i putnik se našao sam. Doimao se potpunim strancem koji možda zna kamo je stigao, ali ne zna kako prispjeti odredištu. U taj čas, tihim šumom Mercedes−Benz motora, pored perona je parkirao veliki auto spuštenoga krova, moćan, lijep i blještav, a u njemu vozač u livreji od žute i crne svile.
− Kako mogu doći do Daruvarskih toplica, do Badehotela? − upitao je putnik.
Vozač je ustao, otvorio stražnja vrata i ljubaznom mu gestom pokazao neka uđe. Putnik je oklijevao trenutak, nije mu bilo jasno…
− Gospođica Seifert me poslala po vas.
− Kako je znala da dolazim? − začudio se mladi čovjek, mršava lica, plavih očiju, koji je hramao na desnu nogu.
− Gospodine Brodski − ljubazno će vozač, načinivši stanku dovoljnu za iznenađenje zbog toga što zna došljakovo ime − gospođica Seifert je znala da dolazite i prije nego li ste to doznali vi sami.
Putnik se suzdržao od pitanja, sjeo na ponuđeno mjesto i stavio kožnati kovčeg pokraj sebe.
− Ja sam Havranek. Šimun Havranek, službeni vozač gospođice Seifert − predstavio se, ali putnik nije predstavio sebe. −
Hoćete li da vam usput pokažem naše znamenitosti? Dvorac grofa Jankovića, drevnu Ginko bilobu, Julijev park s Antunovom kupkom...
− Ostavimo to za kasnije. Ali volio bih što prije vidjeti Kupelj boga Silvana.
− Nažalost to nije moguće. Ta Kupelj je u zabačenom dijelu parka i potrebno je do nje pješačiti, a čini mi se da tome ovaj čas niste skloni.
− Imate pravo − složio se putnik. − Jedino što me zanima jest kupelj. Obična građanska kupelj. Kuhao sam se osam sati u vlaku.
− I nema se tamo što vidjeti.
− Gdje? − putnik kao da je zaboravio na svoju prvu želju.
− U Kupelji boga Silvana. Mala, davno napuštena i zapuštena kupka. I njegova je skulptura jedina laž među mnoštvom rimskih originala u ovom prostoru. Amaterski kipar, vjerojatno s početka devetnaestog stoljeća.
* * *
Havranek je vozio nekim makadam prečacem, a usput nije bilo ni Julijeva parka ni Antunove kupke. Prispjeli su pred secesijsku vilu obraslu raslinjem. To bi se teško moglo nazvati engleskim parkom, prije nemarom.
− Gospođica Seifert vas očekuje − rekao je Havranek otvarajući gostu vrata, noseći njegov kovčeg.
Bila je toliko mlada, da je Brodski dvojio o njezinoj punoljetnosti. Hladnoća kojom ga je dočekala pomogla je dotući vrelinu sunca i znoja.
− Beatrisa Seifert − predstavila se i nije pružila ruku.
− Brodski. Eugen Brodski − predstavio se on. − Vlasnica ovih Toplica?
− Ne. Ja sam upraviteljica. Moja je obitelj od vlasnika zakupila koncesiju. Čudi me da to vaša policija ne zna, gospodine Brodski.
− Htio bih se prije svega smjestiti.
− Gore na katu − pokazala je stube − čeka vas apartman. – To je samo za moje osobne i privatne goste.
− Ne želim biti vaš osobni i privatni gost. Hoću običnu sobu u Badehotelu.
− Ne možete dobiti sobu u Badehotelu − bila je odlučna. −
Ako vam je to draže, mogu vas smjestiti u gradu kod neke od boljih obitelji.
− Moj posao zahtijeva da budem baš tu. Na poprištu.
− „Poprištu?” Zar je ovdje izbio neki ratni sukob, ili što?
− Nisam to tako mislio, ali moj posao... − uhvatio se te riječi kao neprijepornog argumenta.
− Znate što je vaš posao? − gledala ga je u oči. − Vaš posao se sastoji u tome da upropastite sve što su ove kupke strpljivo gradile gotovo dvjesto godina.
− A to je?
− Ugled. Pouzdanost, besprijekornost. Mondenu sigurnost. Nije riječ samo o Toplicama, nego i o gradu. Grad i ove terme jedno su tijelo i duša. Daruvar je mali skriveni urbani dragulj srednje Europe, pristojan, skladan, dobro odgojen. Rijetko ćete i u metropolama naći toliko vjera, nacija, kultura na tako malome prostoru, koje žive u dobru i skladu. Prošećite ovim gradićem, pa prebrojite sve crkve i crkvice, pogledajte groblja, upoznajte ljude. Vaš posao može od Daruvara i od naših, mojih Daruvarskih toplica načiniti kakav trivijalni, jeftini kriminalistički roman za europsku srednju nižu klasu. I ja vam jamčim da vam to neću dopustiti. Hoćete li nešto popiti? (…)
=============================
Dejan Šorak - biografija
Dejan Šorak je filmski, televizijski, kazališni i radijski scenarist i redatelj, te romanopisac. Encyclopedia Britannica navodi ga među nekolicinom hrvatskih umjetnika svih vremena.
Scenarist je i redatelj cjelovečernjih igranih filmova: Mala pljačka vlaka (1984.), Oficir s ružom (1987.), Krvopijci (1989.), Vrijeme ratnika (1992.), Garcia (1999.), Dva igrača s klupe (2005.) i U zemlji čudesa (2009.)
Objavio je romane: Kontrolna projekcija (2000.), Ja i Kalisto (2002.), Američko-hrvatski u boji – saga o filmu u tri dijela (Marija i zvijer, Venecija smrti, Dezdemona i vrag, 2008.), Čovjek bez dna (2011.) i zbirku pripovijetki Gdje je nestala haljina Blažene Djevice Marije Snježne (2009.).
Najpoznatiji kazališni komadi su mu Svećenikova smrt i Pauk i Pepeljuga.
Dobitnik je brojnih hrvatskih i međunarodnih nagrada i priznanja.
Za zasluge u hrvatskoj kulturi Dejan Šorak je odlikovan Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića.