Ikona Bjelovarskog kazališta Margareta Fabičević: "Kod nas nema zvijezda, ovdje su svi zvijezde"
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
BJELOVAR – Svaki Bjelovarčanin, ali i pridošlica koja barem ponešto zna o ovom bilogorskom gradu zna tko je Maja iz kazališta. Njezino je ime zapravo Margareta Fabičević, no za male i velika ona je samo Maja. A ta „samo Maja“ krije u sebi neizrecivu ljubav prema kazalištu, ali prvenstveno prema djeci.
Prepoznati u cijelom svijetu
I upravo je „samo Maja“ jedna od osnivačica Bjelovarskog kazališta kakvog ga mi danas znamo. Zahvaljujući upornosti i radu, Maja je svoj hobi i ljubav uspjela pretvoriti u posao, no ono što je za javnost možda bitnije – ona je uspjela od jednog amaterskog kazališta stvoriti ustanovu koja je prepoznata diljem Lijepe naše, ali i izvan nje. Uspjela je, naravno uz svoje kolege koje uvijek spominje, izboriti prostor za rad, uvjete kakve ima malo koje profesionalno kazalište, te naposljetku – uspjela je i još uvijek uspijeva animirati djecu i mlade da im kazalište postane stil života. E, pa „samo Maja“ zaslužila je da njezinu priču čuju svi.
Ljubav iz djetinjstva
-Kazalište je moja ljubav od samoga djetinjstva. Još od dramske skupine u školi zahvaljujući kojoj smo dvaput bili na Dječjim danima u Šibeniku, odnosno Šibenskom festivalu. Zatim, kao djevojčica bila sam dio Bjelovarskog omladinskog kazališta. Simpatično je da se tada zvao BOK, kao sadašnji kazališni festival Bjelovarski odjeci kazališta. Nakon tog početnog zanosa život me odveo drugim putem, živjela sam na otoku Lopudu pored Dubrovnika niz godina. Onda sam se vratila u Bjelovar, udala u Paljevine pored Ivanske i tada sve kreće – započinje svoju priču Maja i dodaje kako je već druge godine postojanja Terezijane ona imala čast glumiti caricu Mariju Tereziju.
-Počelo se polako razmišljati o tome da se osnuje Bjelovarsko kazalište, a to je bilo 1997. godine. Ja sam dakle, jedna od osnivačica kazališta kakvo je ono danas. Tu su bili još i Ante Rade, te Mirko Benkus koji je od prvog dana do danas tajnik Bjelovarskog kazališta. Naša prva predstava zvala se „Žurim, dolazi mi moja maserka“, a ona je premijerno izvedena na Međunarodni dan kazališta, tako se baš poklopilo – prisjeća se Maja i dodaje kako su narednih pet godina bili odrasla skupina ljudi koji su se iz hobija bavili kazalištem. No, tada se polako počela pokazivati potreba za rad s mladima. Samoinicijativno su počeli dolaziti gimnazijalci, a među njima su i današnji voditelji u kazalištu. Jelena Ivezić i Marko Dragičević vode dramske skupine, dok je Anita Malek voditeljica lutkarske skupine. Maja je pak zadužena za mališane, dok je Vladan Ivković iz Daruvara povremeni voditelj koji ujedno piše i divne tekstove, odaje Maja radni tim Bjelovarskog kazališta.
Fenomenalna generacija
-Prva predstava mladih „Putovanje u plavom“ završila je na državnom festivalu, a dogodilo se da su nakon toga mladi u gradu dobili veliku želju uključiti se u kazalište. Javilo nam se više od 40 mladih tada. Mi inače primamo sve koji nam se jave, no potom dolazi do prirodne selekcije. Djeca sama vide zanima li ih to, jesu li spremni raditi ili ih ipak gluma ne zanima – iskrena je Fabičević koja se prisjeća kako su kasnije s tom generacijom napravili predstavu Kukci s kojom su obišli cijelu Hrvatsku, a čak su predstavljali hrvatski amaterizam u Sloveniji i Slovačkoj.
-Tu se potrefila jedna fenomenalna generacija mladih ljudi, a pomagala nam je poznata redateljica Nina Kleflin koja je i s nama odraslima napravila četiri predstave. Zbližile smo se i ona mi je bila mentor, savjetnik, prijatelj… To je bilo ključno, kako za mene, tako i za kazalište. Inače sam vrlo kritična, propitkujem svoje odluke i nisam od onih koja misli da sve znam. Zato mi je njezina pomoć bila kao da mi je skinula mrenu s očiju da bolje vidim – priča nam Maja koja se trebala u to vrijeme vratiti na posao. No, kazalište je nadišlo amaterske korake, pa je Maji postalo nemoguće raditi osmosatno radno vrijeme kao kuharica i istovremeno se baviti s tri ili četiri skupine mladih i osmišljavati predstave. Voditeljica restorana i kuhinje u Zagrebu tada je obišla sve moguće seminare i radionice ne bi li stekla potrebno znanje za rad s mladima.
Stalni posao
-Razmišljala sam na način da djeca nisu krumpiri. Ja nisam bila profesorica niti odgajateljica, a za baviti se pedagoškim poslom bilo mi je potrebno dodatno znanje, morala sam se educirati. No, kasnije sam shvatila, a iskustvo je to potvrdilo, kako je za rad s djecom najbitnija ljubav. U životu sam upoznala ljude koji su istinski znalci u kazališnom poslu, u glumi, no tanka je nit između animacije i manipulacije. Vrlo lako se može dogoditi da počnemo manipulirati s djecom, a ne izvlačiti iz njih ono najbolje – iskrena je Maja kojoj je posljednjih 15 godina kazalište stalni posao. Rado se prisjeća tih prijelomnih trenutaka kada su se borili za plaće i prostor u kojem će raditi. Najprije su išli u borbu za plaće. Jednu su tražili za Maju kao voditeljicu, a drugu za tajnika Mirka Benkusa koji je od početka tehnički voditelj, organizira gostovanja, scenografiju, ton, rasvjetu… No, dobili su jednu koju su bratski podijelili.
-Aplicirali smo na Ministarstvo, tražili pomoć od Bjelovarsko – bilogorske županije, pisali smo projekte i javljali se gdje god smo mogli. Započeli smo i s prodajom predstava za škole, vrtiće, organizirali smo priredbe za Svetog Nikolu i Djeda Božićnjaka, što nimalo nije bilo lako. No, zaradili smo lijep novac i bili smo na to ponosni, a ujedno su i naši klinci bili zadovoljni – priča Maja i prisjeća se kako je ispočetka u kazalištu bilo više srednjoškolaca, a svega dvije godine kasnije su se uključila i djeca. Formirali su grupe po godinama, a do današnjih dana zadržao se velik interes za uključivanjem u Bjelovarsko kazalište. Trenutno postoji šest grupa djece i mladih, jedna skupina lutkara koja postoji unazad pet godina, te jedna skupina odraslih lutkarica koje su „najmlađe“ i postoje tek godinu i pol. Ukupno je to oko stotinjak članova – djece i odraslih, što je zapravo respektabilna brojka za jedno amatersko kazalište.
Poznata glumačka imena
-S najmlađima većinom imamo dramske igre kroz koje ja prepoznajem djecu tko je za što i po tome im dajem težinu zadatka jer po skupini tražim tekst. Iako u ladici imam neke tekstove koje bih htjela oživjeti, ako skupina nije za to, onda to odložim. Kod nas nema zvijezda, svi su zvijezde. Nikad neću dozvoliti da jedno dijete bez obzira na talent opslužuje njih desetero. Kasnije sama grupa profilira nekoga tko je jak i tko to jako želi. Svako dijete ima različite razloge zašto je s nama. Netko je tu zbog prijatelja, netko zbog zabave, netko zbog igre, a netko zbog mame koja ga je natjerala – iskreno priča Maja i spominje nam neka od imena koja su kasnije u životu stasala kao uspješni glumci, kazalištarci i kreativci, a svoje su prve glumačke korake odradili upravo u Bjelovaru, u kultnom Bjelovarskom kazalištu. To su Erna Rudnički, Ivan Ožegović, Igor Pečenjev, Goran Smoljanović, Matija Jakšeković, Mario Petreković, Alan Katić, Antonio Kiselić Ledincky, Kristijan Došen, Antonio Jakupčević, Ana Perković, Antonija Putić, Ognjen Milovanović, ali i brojni drugi.
-Bilo je puno mladih talentiranih ljudi koji kasnije, nakon promišljanja, ipak ne odu glumačkim stazama i to ponajprije zbog nimalo lakog načina života. Nisu spremni tako živjeti jer je to specifičan način života – upozorava Maja i dodaje kako je njima u kazalištu važno apsolutno svako dijete. Uvjerena je kako kazalište svakome nešto daruje što ostaje osobina za cijeli život.
Nema hijerarhije
-Ako ne svjesno onda svakako podsvjesno naši članovi imaju veće samopouzdanje, kvalitetno mogu prezentirati svoja znanja, imaju samouvjereni stav… Mi puno toga učimo, trudimo se da predstave budu edukativne, želimo ih naučiti pravim i istinskim životnim vrijednostima, empatiji, suradnji, međusobnoj toleranciji i uvažavanju, a ponosni smo jer oni kasnije uistinu postanu divni mladi ljudi. Kvalitetni u bilo čemu čime se bave – ističe Maja i priznaje kako svi oni kasnije postanu i kvalitetna kazališna publika. Da bi takvi postali, puno je ulaganja, a svakako je bitno i to, podsjeća Maja, da od prvoga dana djeca znaju kako u kazalištu nema hijerarhije.
-Želimo iz njih izvući najveću kreativnost. Ja im od prvoga dana tupim da ta predstava nije moja već njihova, a ja sam tu samo da im malo pomognem da ju naprave. Cilj nam je probuditi ih da promišljaju, jer oni nisu moje marionete, želim da budu živi organizam koji će stvarati predstave. Jer njihova mašta je zasigurno sto puta bolja, veselija i življa nego moja. Škola primjerice, djecu mora držati u određenim kalupima, ja ovdje u kazalištu nikako – priča nam Maja koja priznaje kako djeca često puta i nju nauče novim stvarima. Osim što stvaraju predstave, oni se igraju, skaču, divljaju, smiju se… Iako pri kraju neke predstave, Maja postaje „privremena vještica“, djeca jako dobro znaju zašto je tako. Povjerenje koje imaju u nju je golemo i upravo zahvaljujući osobnom uvažavanju nastaju divne predstave i divni ljudi o kojima Maja s tolikim ponosom govori.
Brojne nagrade
Probe, odnosno dramske radionice imaju dva puta tjedno po dva školska sata, a Maja je tokom godina stekla zvanje dramska pedagoginja. Iako nema završenu dramsku akademiju, vodi se kao profesionalka. Koliko je njezin rad predan zasigurno dokazuje i priznanje iz struke - nagrada “Zvjezdana Ladika” za najbolji dramsko-pedagoški rad.
-Prošle smo godine isto tako dobili nagradu Hrvatskog centra za dramski odgoj. Naime, Bjelovarsko je kazalište dobilo Nagradu za izniman doprinos promicanju dramskoga i kazališnog odgoja u lokalnoj zajednici te u širim okvirima hrvatskoga kazališnog amaterizma, što je kruna svih nagrada. Posebno sam ponosna jer mi nismo pri nekom od HNK, mi smo amateri, no, zasigurno imamo bolje uvjete za rad od tih nekih velikih kazališnih kuća. Kod nas su djeca najbitnija i ne moraju se nikome povijati ili sklanjati, prostor u kojem radimo samo je naš, iako ga povremeno ustupimo za neke druge aktivnosti. Mi se ovdje družimo prije i nakon predstava, ovo je kazalište njihov drugi dom i oni to jako dobro znaju – ponosna je na to Maja koja se rado prisjeti performansa koji je zasigurno bio ključan korak za dobivanje prostora za rad.
Performans na Korzu
-Prvih smo pet godina bili beskućnici, a naš je tajnik, Mirko Benkus, cijelo to vrijeme tražio prikladan prostor. Onda smo došli na ideju da nasred Korza i to u zimi napravimo probu. Donijeli smo stolove i stolice i imali čitačku probu. Naravno, zvali smo sve medije, a čim se to pročulo, tadašnja gradonačelnica Đurđa Adlešić odmah se uključila u rješavanje prostora. Benkus je pronašao ovaj prostor gdje je nekada bio disko klub pa HVIDR-a, a zatim je zjapio prazan i derutan. Iako je bio uništen i pun podzemne vode, mi smo ga uzeli i započeli s uređivanjem. Pomoglo nam je Ministarstvo kulture, ali i bjelovarski privrednici. Moji poznanici više nisu htjeli sa mnom popiti kavu jer su znali da ću tražiti nešto za kazalište – u šali se tih dana prisjeća Maja i odaje nam kako su dio po dio uređivali svoj prostor s kojim su danas uistinu zadovoljni.
Fabičević naposljetku naglašava kako je bitno da javnost sazna da svu tu djecu koja kasnije možda i postanu uspješna – nisu oni stvorili.
Festivali i putovanja
-Oni bi se sami dogodili i da nije bilo nas, no, mi smo možda malo pripomogli. Ono što je puno, puno važnije i što je naš prioritet jest da mladi kvalitetno provode svoje slobodno vrijeme, da budu kreativni i da promišljaju, da se nauče toleranciji i suživotu jedni s drugima – iskrena je Maja koja je i sama svjesna da ju klinci često doživljavaju kao uzor, kao drugu mamu.
-Ja zbilja volim kazalište, ali prvenstveno volim djecu. I nema toga nestašluka koje ja ne mogu djeci oprostiti. Ja jedino, i to oni znaju, ne toleriram laž – ističe Maja i pojašnjava kako Bjelovarsko kazalište trenutačno zapošljava troje ljudi. Uz nju i Mirka, imaju i kostimografkinju Marijanu Hanževački za koju je od ove godine dohodak osigurao Grad Bjelovar. Marijanu također djeca obožavaju, a budući da ih je malo i da su svi prvenstveno prijatelji, svi rade sve i nema podjela uloga u poslovima.
-Prije smo za Marijanu plaću osiguravali od prodanih predstava, a sada u koroni toga nema i zaista smo sretni jer nitko nije prestao raditi. Mi smo jedno od rijetkih amaterskih kazališta koje je dobilo masu nagrada, nastupali smo na velikom broju festivala, često putujemo, a čak smo i lani, u korona godini, uspjeli u rujnu napraviti predstavu, prikazati je u Slavonskom Brodu i osvojiti dvije nagrade – ponosna je Maja koja ističe da se trude raditi kvalitetne i edukativne predstave.
Kuharica za zmajeve
Kao i svi ostali i bjelovarski kazalištarci se nadaju kako će koronakriza brzo završiti. Jer, planova imaju pregršt…
-U izradi je monodrama za djecu Kuharica za zmajeve. Sada kada to izađe u javnost, morat ću to što prije izvesti. Kostimi su već gotovi, ja još uvijek slažem tekst, a vjerujem kako će monodrama izaći na jesen. Zbog koronakrize teško da će prije – odaje nam Maja najnoviju vijest. Inače, monodrama nije isključivo Majina ideja već je nešto posuđeno iz dječje predstave Cvetina Aničića Vitamini, zdravi, fini, no ipak se iz naslova može naslutiti da je riječ o svojevrsnoj priči o Maji. Za detalje ćemo se morati strpjeti do jeseni, a dotad ćemo kazalištarce imati priliku pratiti u njihovi ostalim radovima. Sudeći po pripremama za Terezijanu, vrlo brzo ćemo ih vidjeti.
-Pozivamo sve mlade da nam se pridruže, svi su dobrodošli, veselimo se svakom novom članu – zaključila je Maja Fabičević i na kraju nam priznala kako se veoma raduje novoobnovljenom Domu kulture u kojem je i sama napravila prve korake na pozornici. Nije to postignuće samo za Bjelovarsko kazalište, već i za, podsjeća Maja, cjelokupni kulturni život Bjelovara i okolice.