Zagreb zamijenili Bjelovarom i sad skrbe o 45 napuštenih mačaka: "Samo im želimo naći dom"
Tužno je promatrati kako mjeseci prolaze, a mačke stoje kod nas. Svakim je tjednom sve manja šansa da pronađu svoj dom, svjesna je Kristina, Zagrepčanka s bjelovarskom adresom
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
Priča koja slijedi jedna je od onih koja vraća vjeru u ljude, u solidarnost i međusobno uvažavanje svih živih bića. Naime, na Facebook stranici pod nazivom Udruga za dobrobit i zaštitu pasa i mačaka "Breath of Life“ pronašli smo priču o jednoj Bjelovarčanki, Ivani jerković, koja je na svom radnom mjestu organizirala prikupljanje donacija za napuštene mačke o kojma spomenuta udruga brine. Ne bi to bilo ništa toliko čudno da nas ta priča nije odvela u neke nove spoznaje koje moramo podijeliti s javnosti. Jer i mi želimo biti dio lanca koji će činiti dobra djela... Evo kako se Ivana Jerković povezala sa spomenutom Udrugom.
Puno dvorište mačaka
- Jedna naša susjeda otišla je iz svoje kuće u Dom za starije, a iza nje su ostale dvije mačke koje su vrlo brzo došle kod nas u dvorište. Iako već imamo svoje mačke, odlučili smo ih ostaviti jer smo se sažalili nad njima i zato što naprosto volimo životinje. No, dogodilo se da su nam uskoro na vrata došla još dva mačića, koja smo pukom srećom, taman prije odlaska na godišnji odmor na more, uspjeli udomiti, no iznenađenjima tu nije bio kraj. Nakon povratka s mora, jutro nakon buđenja, na terasi me dočekalo još tri mačića, bilo je to kao u crtiću, sve nisam mogla vjerovati, činilo mi se da sanjam mačke. Okrenula sam se i ugledala još dva mačića kako trče po dvorištu, pa još dva. Znači ukupno sedam tuđih mačaka – petero malih i dvije starije mačke – priča nam Ivana Jerković nevolje koje su je snašle ovoga ljeta. U prvi mah, kaže nam, nije ni sama znala što da radi. Zajedno sa suprugom Goranom probala je s objavama na društvenim mrežama pronaći dom za životinjice i pošlo im je za rukom udomiti ukupno pet mačića. U kontaktima s ljudima došla je do preporuke da pokuša udomiti preostale mačke u Udruzi za dobrobit i zaštitu pasa i mačaka "Breath of Life“.
- Najprije nisu imali mjesta, no ponovno smo se čuli i u međuvremenu im se oslobodio kavez pa smo dogovorili kako će oni osobno doći po mačke. Budući da su stigli taksijem i da im se žurilo, nismo stigli pošteno niti porazgovarati, pa smo se suprug Goran i ja nakon nekog vremena uputili kod njih posjetiti životinje koje smo dali zbrinuti – priča nam Ivana.
Stres za životinje
Inače, riječ je o mladoj ženi i muškarcu koji su se nakon potresa doselili iz Zagreba u Bjelovar, unajmili kuću i nastavili s brigom o životinjama koju su započeli još u Zagrebu. Kako nam kaže Ivana, koja se u međuvremenu sprijateljila sa zaručnicima z Zagreba, njihov stan je bio oštećen, a uslijed potresa životinje su doživjele stresnu situaciju pa ih je mladi par želio zaštititi od dodatnih izlaganja stresu. Stoga su novi dom pronašli upravo u Bjelovaru.
- Skupila sam ponešto sitnica i hrane te smo otišli u posjet mačkama koje smo dali Udruzi, kako smo se bili unaprijed i dogovorili. Na kraju, kada su nam ispričali svoju životnu priču, kada smo vidjeli tri sobe prepune nezbrinutih mačaka i pasa o kojima oni nesebično brinu, uistinu smo se sažalili i odlučili pomoći koliko možemo. Oni ne samo da brinu doma o tim mačkama koje su mnoge s vidljivim ozljedama koje upozoravaju na ranija zlostavljanja bivših vlasnika, već i diljem grada hrane napuštene životinje. Jednostavno nisam mogla mirno dalje živjeti i ne uključiti se, ne pomoći na bilo koji način. Oni sami financiraju liječenje tih životinja koje im ljudi dovoze, plaćaju sterilizacije, kastracije, čiste ih od parazita… Imaju goleme troškove kod veterinarskih stanica, ali i troše ogroman novac za hranu – priča nam Ivana Jerković koja je vrlo brzo nakon tog posjeta pokrenula akciju na svom radnom mjestu. Budući da radi u Erste banci, Ivana je u poslovnici na hodnik stavila kutije u koje su zaposlenici mogli donositi kupljenu hranu, igračke i ostale sitnice za mačke i pse, ali je i apelirala na kolege da ako mogu uplate nešto novca na račun Udruge. Skupilo se toga podosta, no Udrugu je, vjeruje i sama Ivana, najviše obradovalo prikupljenih 3650 kuna kojim su plaćeni dugovi za liječenje malenih njuškica.
Zahvalu na Ivaninoj plemenitoj ideji, zahvaljujući kojoj se u humanitarnu akciju uključilo barem 50-ak djelatnika Erste banke, iz Udruge su javno prenijeli putem društvenih mreža.
Javna zahvala
„Veliko hvala Erste banci! Jedno vrijeme nas nije bilo na Facebook-u. Naime, bio je to iznimno težak period s kojim se mi volonteri često susrećemo, ali, ovo je prešlo granice normale, a izlaz nismo vidjeli. U jako kratkom periodu na privremeni smještaj nam je pristigao poprilično veliki broj životinja, prije svega mačića, kojima je potrebna posebna skrb. Ne moramo niti govoriti da dolaze krcati parazitima, slabog imuniteta, što u konačnici zahtjeva posebnu prehranu i veterinarska liječenja. Vlasnici ljubimaca upoznati su sa troškovima koji su potrebni za jednu mačku, a dalje treba množiti. Dugovi kod veterinara postali su toliko veliki da smo imali i nekoliko neugodnosti. Otvoreno ćemo reći da je težak život volontera. Nezamislivo težak. Naša situacija nije imala niti jednu svijetlu točku. “Što učiniti?” je pitanje koje se ponavlja, ali nema odgovora. Dani su prolazili, a mi smo krpali kraj s krajem kako bi uopće prehranili sve njuškice o kojima brinemo. Zatim je uslijedio poziv tih dragih ljudi koji su samo došli posjetiti mamu i mačiće koje su nam predali na skrb nekoliko tjedana ranije. Naš susret bio je iznimno ugodan i zanimljiv. Međutim, kako često pišemo priče životinja koje preuzimamo sa ceste, uslijedilo je pitanje tih dragih ljudi: “A koja je vaša priča?”. Mi smo svoju priču najiskrenije ispričali, jer smo često u svemu ovome sami, a ne možemo sve sami. Samo nekoliko dana kasnije uslijedio je novi poziv od istih ljudi, sada već naših prijatelja, s jednim poprilično neobičnim preokretom, a on je započeo ovako:
“Ne znam jesam li spomenula, ja radim u Erste banci i nadam se da se ne ljutite, ali nešto sam već pokrenula da se pomogne vašoj Udruzi". Bila je to rečenica koja nam još danas izmami osmijeh na lice.
Žrtvovala svoje vrijeme
Naša draga Ivana pokrenula je akciju u Erste banci u kojoj je digla na noge sve zaposlenike kako bi prikupili financije za pokrivanje veterinarskih troškova te postavila kutije u poslovnici Bjelovar u koje su zaposlenici mogli odložiti svoje donacije hrane i igračaka. U samo dva tjedna, tj. od 24.08.2021. do 10.09.2021., zaposlenici su prikupili 3.650,00 kn kojima smo platili isključivo veterinarske troškove (dovoljne da bez neugodnosti možemo nastaviti sa gomilanjem novih), a doniranu hranu su nam dostavili Ivana i njezin suprug Goran. Ne možemo riječima opisati našu zahvalnost Ivani koja je ovu akciju samoinicijativno pokrenula te svakoj osobi koja je žrtvovala svoje vrijeme i svoj novac kako bi pomogla njuškicama koje su na našoj skrbi. Smatramo da je nakon svega ovoga imenica “bankar” dobila jednu novu nijansu konotacije te da će nekima razbiti iluziju stereotipa kojima svjedočimo prilikom čekanja u redu. Veliko hvala Ivani i Goranu Jerković te svim zaposlenicima Erste banke“, stoji u javnoj objavi na Facebook profilu Udruge.
Dokaz koliko ti mladi ljudi vole životinje jest i taj što inzistiraju kod pronalaska novog doma da one budu smještene unutar kuće, a ne da ih se drži vani na hladnoći, priča nam Ivana, koja definitivno smatra da bi se tim ljudima trebalo pomoći, svatko prema svojim mogućnostima i u svojim okvirima.
Ljubav prema životinjama
Ponukani Ivaninim iskustvom, morali smo doznati tko su mladi ljudi koji toliko nesebično pomažu napuštenim i ozlijeđenim životinjama, tražeći im novi dom. Njihova imena su Kristina Valent i Igor Zmijanac i zagrebačku adresu početkom ove godine zamijenili su onom u Bjelovaru. Tajnik Udruge živi u Zagrebu i njegovo ime je Mladen Duhović.
- Nakon velikog potresa krajem prosinca puno smo se selili, nije nam opcija bila ostati u stanu i brinuti hoće li se zgrada srušiti dok mi nismo doma i hoće li naše životinje koje smo i tada imali u stanu stradati. To se ne bi mogli oprostiti i živjeti s tim – priča nam Kristina koja se zajedno sa zaručnikom i u Zagrebu brinula o napuštenim životinjama. Većinom su to bile mačke zbog ograničenog prostora u stanu. Sjeća se kako su mačiće nebrojeno puta spašavali zaglavljene iz automobila, a udomljavanja su vršili preko Udruge „SOS CAT“.
- Zbog loših iskustava s udomiteljima, povukli smo se i rekli sami sebi kako moramo krenuti sami sa svojom udrugom jer tada imamo ovlasti provjeriti je li životinja uistinu dobro zbrinuta i naposljetku možemo ju ponovno uzeti nazad ako ocijenimo da se novi vlasnik ne ponaša kako treba. Primjerice, udomitelj ne može životinju eutanizirati bez našeg znanja jer ima puno slučajeva gdje se vlasnici odlučuju na taj čin i kod zdravih kućnih ljubimaca jer ne znaju što bi više s njima – priznaje Kristina koja zajedno sa zaručnikom preko Udruge skrbi o 23 mačića starosti do tri mjeseca, 22 odrasle mačke i tri psa za udomljavanje. Popriličan broj životinja, o čijoj skrbi Kristini i Igoru pomažu najviše prijatelji i pojedini članovi obitelji.
Odlasci na hitnu
- Sjedište nam je u Zagrebu, no područje djelovanja je cijela RH. Pitali smo je li potrebno osnovati u Bjelovaru podružnicu budući da tu živimo, no rečeno nam je da nije potrebno. Tražili smo pomoć Grada pa ćemo vidjeti hoće li pronaći sluha i pomoći nam jer činjenica je da su ljudi saznali za nas i da nam dovoze životinje kako bismo ih mi zbrinuli. U Bjelovaru nitko ne skrbi o mačkama i one uopće nisu sterilizirane i tu je ogroman problem. Ceste su pune malih mačića, bolesnih ili pregaženih. A mi nemamo dovoljno prostora, financija niti snage samostalno o njima brinuti. Udomljavanja su gotovo nikakva i nemoguće je tako djelovati – iskrena je Kristina kojoj je nemoguće proći pored napuštene životinje i okrenuti glavu na drugu stranu.
- I sami smo nekoliko puta išli na hitnu zbog ugriza pasa ili veće ogrebotine jer nismo imali sa sobom opremu za spašavanje životinje, no to je manje bitno. Tužno je kada nas ljudi zovu i požale se kako ne mogu više brinuti o svom ljubimcu jer nemaju mogućnosti i prostora, a očekuju da mi brinemo o njih 60-ak. No, to je naša stvarnost – priča Kristina koja vjeruje da je i covid pandemija dodatno pridonijela tome. Ljudi ostaju bez posla, bez sigurnih prihoda i tada se, nažalost, prvo rješavaju svojih kućnih ljubimaca, kaže nam.
Skupe veterinarske usluge
- Veterinarske usluge ekstremno su skupe, bilo bi dobro da se malo solidarnije gleda i s njihovog aspekta. Barem prema nama koji smo svakodnevno kod njih, nekada i po dva ili tri puta. Znatniji popusti bili bi nam od velike pomoći – upozorila je Kristina.
Inače, svi koji žele na bilo koji način pomoći, mogu se javiti Kristini putem društvene mreže, odnosno preko Udruge za dobrobit i zaštitu pasa i mačaka "Breath of Life“. Također, oni koji imaju mogućnosti i to žele, mogu osobno platiti dio duga u Veterinarskoj stanici Majcan jer Udruga sada s njima surađuje. Hrana i ostale potrepštine uvijek su dobrodošle, no ono što je od krucijalne važnosti u ovoj priči zapravo je poticanje udomljavanja. Svim snagama se za to zalaže i Kristina.
- Da ljudi krenu udomljavati životinje, nama bi se oslobodio prostor i mogli bi s ulice preuzeti nove životinje. To je ključan problem. A što je mačka starija, teže ju je udomiti. Tužno je promatrati kako mjeseci prolaze, a mačke stoje kod nas. Svjesni smo da je svakim tjednom sve manja šansa da takva životinja pronađe svoj dom – apelira na sve građane Kristina kojoj je želja da ljudi dođu kod njih i izaberu za sebe i svoju obitelj ljubimca kojeg žele. Svi su oni sterilizirani, odnosno katrirani, očišćeni od bolesti, parazita, maženi i paženi. Ono što im jedino nedostaje novi je i topli dom.
Spašavanje iz ralja smrti
Jedini uvjet je, navodi Kristina, da životinje dobiju svoje mjesto u kući ili stanu. To im je važno jer s njima prođu pravu torturu i mnoge doslovno izvlače iz ralja smrti.
-Potrošimo brdo „tuđih“ novaca, plaćamo liječenja, veterinarske troškove, sterilizacije…, a onda se dogodi da mačka bude udomljena, živi u dvorištu pored ceste, jede na hladnoći i naposljetku, pogazi ju automobil. Onda cijeli taj trud bude uzaludan. Ionako je previše uginulih, napuštenih i pregaženih mačaka, a mi želimo da se to promjeni i smanji time što uvjetujemo da su pod nadzorom – iskreno priča Kristina.
-Uskoro nam stižu i božićni blagdani, nema ljepšeg poklona od malog živog bića koji će zasigurno u svaki dom unijeti nježnost i bezgraničnu ljubav. Stvarno vjerujemo u ljude te se nadamo da će prepoznati našu misiju i pomoći nam u okviru svojih mogućnosti – zaključila je Zagrepčanka s bjelovarskom adresom ovu plemenitu priču.