Velika nada daruvarske odbojke: "Interes najjačih klubova mi godi, ali moji ciljevi su drukčiji..."
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
Sjećate li se Ivone Kollert, mlade Daruvarčanke koja je svojom gestom razveselila djevojčicu Helenu Štajduhar iz Hrvatskog Sela kod Topuskog čija je kuća stradala u potresu? Njihova priča o kojoj smo pisali OVDJE do suza je ganula cijelu Hrvatsku.
Osim što je prekrasno odgojena mlada djevojka, Ivona je ujedno i iznimno talentirana i uspješna odbojkašica, a nakon deset godina dres Odbojkaškog kluba Daruvar zamijenila je onim zagrebačkog Dinama.
Prelazak u metropolu uslijedio je paralelno s upisom na fakultet, iako je ponuda za taj iskorak bilo i puno ranije. Naime, nakon završetka osnovne škole Ivonu je u svojim redovima željelo vidjeti nekoliko klubova, a najzvučnija ponuda svakako je bila ona zagrebačke Mladosti, najtrofejnijeg hrvatskog odbojkaškog kluba. Međutim, ovoj 195 centimetara visokoj Daruvarčanki obrazovanje je ipak bilo na prvom mjestu, pa je umjesto ulaska u profesionalne vode, odlučila ostati u svome gradu i upisati Gimnaziju Daruvar. Ovo je njena priča.
Pozivi u reprezentaciju
- Odbojku sam počela trenirati u trećem razredu osnovne škole, a u ovih deset godina prošla sam sve ekipe i trenere u našem klubu. Negdje u prvom srednje dobila sam i prvi poziv za okupljanje kadetske reprezentacije, a dvije godine kasnije uslijedio je i poziv za juniorsku selekciju. Iako su mi ti pozivi bili izuzetna čast, nažalost nisam imala priliku upisati nastup za reprezentaciju Hrvatske. Naime, u vrijeme dok sam bila kadetkinja druge djevojke u reprezentaciji bile su znatno bolje od mene i nisam mogla uči u ekipu, a u juniorskoj selekciji sam imala peh da mi se cimerica razboljela pa nas je izbornik obje poslao doma, skromno je započela naš razgovor osamnaestogodišnja Ivona Kollert.
Iako još uvijek juniorka, u dresu OK Daruvar posljednjih nekoliko godina nastupala je i za seniorsku ekipu, koja se natječe u trećoj hrvatskoj ligi, dok je njen novi klub OK Dinamo član najvišeg ranga natjecanja, odnosno Superlige. Ivona se u zagrebačkom klubu priključila juniorskoj ekipi, koja se natječe 1. B ligi, a prvi dojmovi su joj, kaže, zbilja odlični.
Dinamo je bio dobar odabir
- Sve što sam htjela dobiti u novom klubu pronašla sam u Dinamu. Cure su prijateljski raspoložene i spremne su mi pomoći u svakom trenutku. Osjećam se zbilja dobrodošlo, a i novi treneri su mi super. Još uvijek nemam previše obveza na fakultetu, tako da mi barem za sada nije teško uskladiti studentske i odbojkaške obveze. Međutim, treneri su jako susretljivi te mislim da oko toga niti neće biti problema, ističe mlada Daruvarčanka koja igra na poziciji srednjeg pucača i blokera.
Unatoč činjenici da je relativno mlada, nažalost ozlijede je nisu zaobišle. Naime, već nekoliko godina ima problema s koljenom.
- Do negdje 15-te godina mislila sam se da će se ozbiljnije baviti odbojkom, međutim tada su se javili prvi problemi s koljenom. Prošla sam doista puno doktora, ali nitko od njih ne može mi garantirati koliko će dugo ono izdržati. Također, i dalje ne znam točnu dijagnozu, ali primjerice neke pokrete, poput čučnja, ne mogu odraditi „do kraja“, što je za odbojku dosta bitno. Stoga nisam cijeli život htjela posvetiti isključivo sportu, već sam paralelno puno vremena uložila u školu, ističe Ivona i gotovo u istom dahu nastavlja.
- Primarni cilj nije mi osvajati razna prvenstva, odnosno igrati samo da bih nešto osvojila ili bila najbolja, već želim uživati igrajući odbojku. Svjesna sam da zbog ozljede vjerojatno neću moći igrati do primjerice 30-te godine. Upravo je i to još jedan razlog zašto prije nekoliko godina nisam otišla u Mladost ili Osijek, jer kao što sam rekla, nije mi presudno biti u najboljim klubovima, već u klubu gdje ću uživati i u kojemu mi se sviđa igrati. Međutim, lagala bih kad bi rekla da mi interes najboljih hrvatskih klubova ne godi, vrlo zrelo ističe ova mlada djevojka.
Odlična učenica
Osim na sportskim terenima Ivona je i bila i iznimno uspješna učenica. Naime, sve razrede u osnovnoj i srednjoj školi prošla s odličnim uspjehom. Kao što smo već rekli, u Zagreb je primarno došla zbog studija i trenutno je brucošica Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, smjer anglistika i informacije znanosti.
- Od sedmog razreda svake godine sudjelovala sam na natjecanjima iz Hrvatskog jezika i uvijek bi došla do županijskog natjecanja, na kojima sam redovito osvajala neka od prva tri mjesta. Najbliže državnoj završnici bila sam u osmom razredu, kada su mi falila svega dva boda, govori novopečena studentica.
U Daruvar, kaže, zbog utakmica koje ima svakog vikenda, rijetko dolazi, ali kad god ima priliku svrati u svoj grad i tada se uglavnom druži se s curama s kojima je donedavno dijelila svlačionicu. Igranje u Daruvaru i Dinamu zapravo je jako teško usporediti, jer su velike razlike u kvaliteti i organizaciji tih dvaju klubova. Međutim, Ivona ističe da nikada nije osjetila da joj je netko iz matičnog kluba u kojemu je napravila svoje prve odbojkaške korake, bilo da je riječ o suigračicama, trenerima ili članovima uprave, zamjera što je promijenila sredinu. Dapače, kaže da je u tom iskoraku imala podršku apsolutno svih.
- Nikada nisam osjetila da na moj prelazak netko gledao kao da napuštam Daruvar. Moje biše suigračice bile su sretne zbog mog napretka u karijeri, baš kao što su se veselile i kada sam dobivala pozive za reprezentativna okupljanja. Njihova podrška dosita mi puno znači, poručuje Ivona.
Najvažnija je podrška obitelji
Na život u metropoli brzo se naviknula, iako joj Daruvar ipak nedostaje.
- Ljepše mi je u Daruvaru, nego u Zagrebu, jer volim manju sredinu u kojoj nema toliko gužve. Međutim, nije mi bio problem prilagoditi se na brži način život u većem gradu. Jedino što mi baš jako nedostaje je mamina kuhinja, ha-ha, u šali dodaje Ivona.
U slobodno vrijeme najviše ju opušta, kaže, gledanje serija i filmova, a voli i čitati knjige. Kao najveću životnu potporu bez razmišljanja istaknula je obitelj.
- Podršku roditelja imam u svemu što radim, a ne samo u odbojci. Što se baš odbojke tiče, uvijek su pratili moje utakmice. Vjerujem kad bi se čak i odlučila prestati igrati, da bi njihovu potporu imala i u tome. Imam i dvije mlađe sestre blizanke Emu i Teu, koje također treniraju odbojku. Inače, u našem dvorištu se odbojka igrala svakodnevno, sve dok nismo nabavili psa, ha-ha, dodaje naša sugovornica.
Odbojkaški uzor, kao i većini njenih kolegica joj je hrvatska odbojkašica Samanta Fabris.
- Ona je također krenula u relativno maloj sredini, a danas igra talijansku ligu, jednu od najboljih u svijetu, ističe talentirana Daruvarčanka.
Iako je pred Ivonom još puno utakmica, ukoliko je zdravlje posluži naravno, već sada jasno naznačuje da bi jednog dana kada i prestane s aktivnim igranjem voljela ostati uz odbojku.
- U planu mi je svakako trenerska naobrazba, a položila sam i tečaj za suca, tako da se definitivno još dugo vidim na odbojkaškim terenima. Već sam sudila neke utakmice, a posebno mi je zanimljivo suditi mlađim uzrastima. To iskustvo dobro mi je došlo u vlastitom igranju, jer sam naučila kako pažnju usmjeriti na neke detalje u igri drugih igračica, govori Ivona.
Ponosni roditelji
Ljubav prema odbojci jednim dijelom krije se i u genetici. Naime, njena majka Željka također je nekada bila igračica Odbojkaškog kluba Daruvar.
- Genetika je „krivac“ i za Ivoninu visinu. Muž je visok dva metra, a ja sam se zaustavila 183 centimetra. Međutim, koliko god da joj je to prednost u odbojci, nažalost toliko je minus za zdravlje. Osim problema s koljenom, Ivona ima skoliozu od 18 stupnjeva te bi trebala nositi ortozu. Tim više smo sretni što je ipak obrazovanje stavila na prvo mjesto, unatoč svoj našoj podršci koju ima i po pitanju odbojke. U sport smo je prvenstveno usmjeravali zbog zdravlja, a kada smo shvatili koliko njoj to znači i koliko je uspješna na tom polju, odlučili smo stati uz svaku njenu odluku, između ostalog kazala je mama Željka.
Za kraj dodajmo i to da su Ivona i njezine sestre i dalje u kontaktu s Helenom, djevojkom iz Hrvatskog sela kraj Topuskog, s početka naše priče.
- Prijateljica sam na Facebooku s njom i njenom majkom. Doduše, Ema i Tea više su se čule s Helenom jer su si generacijski bliže. Također, u planu je da ih prilikom idućeg odlaska na more svi skupa posjetimo u njihovom domu, zaključila je mlada nada daruvarske odbojke Ivona Kollert.