Vapaj iz bjelovarske bolnice: "Žaloste nas prosvjednici jer znamo - dio njih borit će se za život"
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
BJELOVAR – Htjeli mi to javno priznati ili ne, ali svakoga dana već 20 mjeseci odmah ujutro provjeravamo broj novooboljelih od koronavirusa. Zanima nas koliko je osoba u proteklih 24 sata izgubilo bitku od ili sa koronavirusom, jesu li među njima mlađe osobe, djeca, ali i koliko je u našoj najbližoj bolničkoj ustanovi slobodnih respiratora. Sretnima se mogu nazivati oni koji u proteklih gotovo dvije godine nisu nikoga izgubili od ove nemilosrdne bolesti i koji se ne moraju dokraja života pitati zašto se baš oni na jedan ljudski način nisu uspjeli oprostiti od svojih najmilijih.
Iscpljene, ali ne klonule duhom
Pitanja su ovo s kojima se svakodnevno susreću i djelatnici Opće bolnice Bjelovar. Ugledavši v. d. ravnatelja te ustanove, Ivanku Fehir Radanović, kao i doktoricu Gordanu Kesić Valpotić, anesteziologinju i intenzivistkinju, ujedno koordinatoricu operativnog tima za COVID-19 OB Bjelovar, nemoguće je ne vidjeti koliko su te liječnice iscrpljene. Svaka u svom dijelu posla, no ne i klonule duhom.
- Ne možemo sa sigurnošću reći da je četvrti val pri kraju. Brojke se mijenjaju iz dana u dan. Ja bih osobno voljela da je najgore iza nas, no nismo u to baš sigurni. Zima tek ide i čini mi se da se još ne nazire kraj. Čak i da ostane ovako, bili bi zadovoljni, jer iskreno, strahujemo da se stanje dodatno ne pogorša. Ovaj četvrti val sve nas je iznenadio. Nismo mislili da će biti ovako teško i da ćemo imati ovoliko puno teško bolesnih pacijenata. U ovom valu smo imali najviše ljudi na respiratoru, po nekoliko dana čak 18, što u prethodnim valovima nije bio slučaj. Moram napomenuti da na respiratoru završavaju i mladi ljudi bez prijašnjih komorbiditeta, imali smo hospitalizirano i puno djece, od dojenačke dobi pa sve do onih nešto starijih. Svi su imali respiratornih tegoba i liječeni su od upala pluća. Nažalost, sve je to rezultat prevelike slobode ljudi. Zaboravili su se držati osnovnih uputa zaštite jer je nakon toliko mjeseci svima postalo dosta. Osim što su tako prestali biti odgovorni prema sebi, ugrozili su i ljude oko sebe. Mnogi spominju slobodu, no zaboravljamo da svi mi imamo kolektivnu odgovornost čuvati i štititi zdravlje ljudi oko nas – kazala nam je dr. Ivanka Fehir Radanović i priznala da je u ovom valu bilo znatno teže organizirati i rad medicinskog osoblja.
Susret sa smrću
- Puno je osoba na respiratoru i tu imamo situaciju da nam medicinske sestre rade do potpuno iscrpljujuće faze. Imamo dva dijela intenzivne njege, one su po četiri sata u svakom dijelu naizmjence s pacijentima, a iako imaju samo dvije ruke, rade s velikim entuzijazmom i ogromnim srcem jer su svjesne da su tim pacijentima u ovome trenu sve. No, uvijek se treba pitati gdje je tu granica jer krucijalno nam nedostaje medicinskog osoblja, ponajprije liječnika i sestara koji će raditi u tim teškim uvjetima, na intenzivnoj njezi – potpuno iskreno nam odgovara Fehir Radanović i dodaje kako niti na covid odjelu gdje su pacijenti u nešto boljem stanju nije lako raditi jer se sestre brinu o 50 ili 60 pacijenata i s njima su 24 sata.
- Kako ste, imate li slobodnog vremena za vašu obitelj, kako emocionalno proživljavate sve ovo s čim se na poslu susrećete gotovo dvije godine - upitali smo dr. Gordanu Kesić Valpotić.
- Tko god se bavi liječenjem u bolnici, a pogotovo Covidom koji nam je svima, nažalost, postao prioritet, definitivno se morao u tom periodu, a pogotovo u posljednja tri mjeseca, odreći svog privatnog života, to je definitivno tako. Naime, prioritet je posao, skrb o pacijentima, a potom sve drugo – kazala nam je dr. Kesić Valpotić dodavši kako se u bolnici liječe najteži slučajevi.
Kao i brojne druge njezine kolege koji su na prvoj crti bojišnice, silno ju žaloste prosvjednici među kojima su često mladi ljudi bez maske.
- Oni zvižde i direktno projiciraju aerosol na ljude u njihovoj neposrednoj blizini. A struka upravo to kvalificira kao glavni uzrok širenja bolesti. Ne da mislimo, već smo sigurni da će dio tih prosvjednika postati naši pacijenti. A podsjetimo, mi liječimo najteže slučajeve zaraze – vrlo je direktna dr. Kesić Valpotić koja je i sama u masi prosvjednika ugledala bivšu pacijenticu za čiji život se prije nekoliko godina borila.
Potreba za psihološkim tretmanom
- Mi smo tu za njih i liječit ćemo ih unatoč tome što su prosvjedovali. No, voljela bih da surađujemo na ovome problemu. Možda ćemo i mi kroz neko vrijeme iznivelirati mišljenje o cijeloj ovoj situaciji, ali trenutno su cjepivo i epidmiološke mjere jedino što nam može pomoći da smanjimo broj teško oboljelih. Dodatno nas opterećuje i bol obitelji koje izgube svoje najmilije jer negiranje bolesti dovodi naposljetku do toga da mnogi članovi obitelji trpe, pate i proživljavaju najveću agoniju. Njihovu patnju zasigurno produbljuje i susret s prosvjednicima koji jednostavno ne vjeruju u bolest. Usporedbe radi, mi u redovnim uvjetima imamo osam intenzivističkih kreveta, a sada ih bude tri puta više. I tako već tri mjeseca. Teško nam je gledati kada nam pacijent iz dana u dan kopne pred očima i priznaje kako mu je žao što se nije cijepio. Kaju se što su to smatrali nevažnim – ističe Kesić Valpotić.
Upitali smo i koliko se teško medicinskom osoblju svakodnevno susretati sa smrću pacijenata.
- To je izrazito teško. Činjenica je da na tim odjelima umire više ljudi odjednom i s tim se teško suočiti. Svima nama će nakon covida, a posebice osoblju koje je u direktnom kontaktu s oboljelima, trebati psihološki tretman – upozorava dr. Fehir Radanović i dodaje kako su se mnoge te smrti mogle izbjeći samo da smo kao društvo bili odgovorniji.
- Ljudi nikako da shvate da koronavirus razara. Većina naših pacijenata koji preminu su stariji, necijepljeni i s već postojećim komorbiditetima – visoki tlak, pretilost, bubrežne bolesti, karcinomi. Kada na to dođe covid, jasno da su izgledi loši. Mi sada imamo cjepivo, istina je da nas ono neće zaštititi od zaraze, no pomoći će nam da lakše prebrodimo bolest – kaže Fehir Radanović koja se osvrnula i na medicinsku opremu koje trenutno imaju dovoljno.
Invazivna liječenja i posljedice
Inače, više od 65 posto zaposlenika OB Bjelovar cijepljeno je, a njih oko 30 posto su preboljeli Covid. Preostali dio redovito se testira. Ono što posebno pada u oko, činjenica je da su najteži bolesnici necijepljeni.
- Najteži naši pacijenti smješteni su u internističkoj covid jedinici i na uređajima su s visokom protočnošću kisika ili su kod nas u jedinici intenzivnog liječenja i gotovo su svi necijepljeni. Postoji eventualno pojedinačni primjer kada su se pacijenti tek nedavno cijepili i još nisu razvili imunitet. Moje mišljenje je da ovo taktiziranje s cijepljenjem i razvlačenje odluke ide u prilog koroni. Dajemo šansu virusu koji je vrlo pametan i prilagodljiv da se razvija i adaptira, predugo sve to traje – ističe Kesić Valpotić koja nam je pojasnila i kojim tijekom se liječe najteži pacijenti.
- K nama dolaze osobe koje već imaju poteškoće i poremećaje s disanjem. Blaži oblici dobivaju najprije maske s manjim količinama kisika, dok oni teži završavaju na High flow uređajima – preko nosnih katetera dobivaju povećanu oksigenaciju. U slučaju daljnjeg urušavanja stanja pacijent završava na respiratoru i respirator je taj koji diše umjesto njega. Ti su pacijenti sedirani, uspavani. Ukoliko se simptomatologija pacijenta širi dalje, pogotovo ako je riječ o mlađim ljudima, preporuča se ECMO uređaj. A takve pacijente onda šaljemo u zagrebačku kliniku. Zaista se trudimo maksimalno ljudima pomoći s visokom protočnošću oksigenacije koja ide sve do 60 litara. No, nažalost virus često uništava velike površine pluća i tada se pacijenti silno umaraju i bore za svaki udah, nužno ih je tada staviti na respirator.
Suradnja sa zagrebačkom klinikom
- Često bolest napreduje vrlo brzo, u svega nekoliko sati budu zahvaćena oba plućna krila. Katkad su upalne i destruktivne promjene toliko jake da ni respirator ne može osigurati dovoljnu izmjenu kisika da bi drugi organi funkcionirali. Srećom, imamo dobru suradnju s infektivnom klinikom u Zagrebu, oni su postali regionalni ECMO centar tako da su grupirali sve uređaje iz regije i primaju pacijente prema svojim kriterijima. Na raspolaganju su nam dan i noć i hvala im na tome. Nažalost, u tri tjedna ovoga četvrtog vala mi smo čak pet naših pacijenata koje nismo mogli sami liječiti, prebacili k njima. To su bili mlađi ljudi bez velikih prijašnjih komorbiditeta. A takvo liječenje traje tjednima i vrlo je invazivno. Zato smo jako sretni kada nam se upravo ti pacijenti vrate na daljnju skrb. Zamislite kako je samo njihovim obiteljima u svim tim tjednima. Ne možemo ne priznati da puno takvih osoba nažalost izgube bitku. Umjesto njih respiratori rade, svi su organi ugroženi i jasno je da nikada nema garancije da će sve završiti dobro – iskrena je Kesić Valpotić koja u cijeloj ovoj borbi neprestano hvali svoje ljude s kojima radi i koji daju sve od sebe da spase svaki pojedinačni život.