Umro je Cico Kranjčar. Donosimo prve reakcije Olića, Mlinarića, Deverića, Vujovića, Gudelja...

Sportska je javnost ostala šokirana novom tužnom viješću. Otišao je jedan od najvećih...

U Zagrebu je u ponedjeljak u 65. godini nakon dugotrajne borbe s bolešću preminuo Zlatko Cico Kranjčar, bivši nogometaš Dinama i izbornik hrvatske nogometne reprezentacije, pišu Sportske novosti.

Stižu i reakcije sportskog svijeta koji je ovoga ponedjeljka ostao šokiran viješću da nas je napustio jedan od simbola hrvatskog nogometa.

Posebno dirljiv bio je oproštaj Dinama, njegovog kluba u kojem je trag ostavio i kao igrač i kao trener: 

- Bolna srca i u velikoj tuzi javljamo da nas je naš dragi prijatelj, naš proslavljeni „plavi devet“ i sjajan trener, jedan od simbola našeg kluba, Zlatko Kranjčar, zauvijek napustio u noći s nedjelje na ponedjeljak. Šokantna vijest uz nevjericu i suze ovoga je jutra dočekala kompletan plavi navijački puk koji se teško miri s odlaskom omiljenoga člana naše plave obitelji, našega dragog i voljenog Cice. Dragi Cico, od srca Ti hvala na svemu, hvala na sjećanjima, na trofejima, hvala na stvaranju velike Dinamove povijesti, hvala na nogometnoj romantici i nadasve na prijateljstvu i dobrom duhu i toplini kakvu si širio među svima nama. Neka Ti je vječna slava i hvala - stoji u objavi Dinama.

Ivica Olić:

Užasno me pogodila ova smrt. Ne mogu to opisati! Zajedno smo došli u NK Zagreb, osvojili moj prvi trofej u karijeri. Bio sam mladi igrač koji je tek počinjao svoju karijeru pa mi je Cico bio i više od trenera. Imali smo sjajan odnos, a ja osobno veliko poštovanje prema njemu. Njega kao igraca se sjećam na kraju njegove karijere, ali zato s kim god sam poslije pričao o njemu svi su su govorili da je bio Igračina.. Sjajan nogometni stručnjak,koji je imao nogomet u malom prstu, a prije svega pravi gospodin, kako na terenu tako i izvan njega. Otišao je prerano... - rekao je Olić.

U emisiji Sportski mikrofon Hrvatskog radija jedva je smogao snage govoriti Marko Mlinarić, još jedna Dinamova legenda...

- Otišao je najveći hrvatski igrač svih vremena. Ja sam ostao bez dvojice najboljih prijatelja, nakon Duška Popovskog otišao je i Cico kojeg poznajem cijeli svoj život. Cico je sve što je radio pretvarao u dobro... - rekao je Mlinka.

Cicin suigrač iz legendarne '82, Štef Deverić također se teško mirio s preranom smrti Cice Kranjčara.

- Strašno sam ovo doživio i strašno me pogodilo. Ne znam kaj bi rekel uopće, šok i veliki udarac za sve nas koji smo ga poznavali i koji smo se družili s njim. Znao sam da je u bolnici i da je narušenog zdravlja, ali nisam smatrao da je toliko loše. Doista veliki šok, istaknuo je Deverić kroz suze, pa potom podvukao:

- Pamtit ću ga po svemu najboljem – od igrača do trenera na kraju i prijatelja jer odmalena sam bio s njim, dodao je Deverić.

Ivan Katalinić:

- Žao mi je…Sjećam se Cice, vodili smo borbu kao treneri, on na klupi Dinama, ja ovoj hajdukovoj. Bio je jako korektan čovjek. Nas dvoje smo debitirali za reprezentaciju Jugoslavije, bilo je to na turneji u Južnoj Americi 1977., prvi naš nastup protiv Kolumbije i pobjeda s 1-0, pa protiv Meksika, opet s 1-0 za nas.

Nikica Cukrov:

- Cico, izvanredan igrač, tehničar, imao je balun, kako se to kaže, u malom prstu. Igrali smo zajedno neke utakmica za reprezentaciju bivše države. Bio je bolji igrač nego bi se to dalo zaključiti po broju nastupa… To je bilo doba kada je igrao onaj koji je bio bliži oltaru…

Mišo Krstičević:

- U posljednje vrijeme sam ga sretao u Iranu, radili smo kao treneri. Kranjčar je tamo ostavio izvanredan dojam, pogotovo u Sepahanu. Bio je izbornik olimpijske reprezentacije Irana, što je veliko priznanje za stručnost. Inače, igrali smo zajedno u reprezentaciji Jugoslavije, a i jedan protiv drugoga u dresovima Dinama i Hajduka… Baš drag čovjek u svakom pogledu, pravi igrač i trener.

Zlatko Vujović:

- Ajme kako mi je žao, jer Zlatko Kranjčar u svakom pogledu bio je veličina. Izvanredni igrač, igrali smo zajednoi neke utakmice, sjećam se da mi je davao savjete. Bili smo i rivali, ali od njega nisam čuo niti jednu riječ prijekora prema bilo kome. A tukli su ga bekovi, kao i mene. Istinski džentlemen, mirna osoba, divan čovjek.

Ivan Gudelj:

- Šokiran sam, nisam znao da je bio u bolnici. Ostavio je veliki trag u našem nogometu. Sjećam se jedne utakice u ondašnjem Titogradu, protiv Walesa, bilo e 4:4, Cuci je zabuio krasan gol. Rijetko korektan, prava dobričina. Eto, mi snivamo, a Bog odlučuje, rekao je za Sportske novosti.