Učiteljica Andreja iz Garešnice: "Pandemija je iz korijena izmijenila školu kakvu poznajemo"
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
GAREŠNICA - Svako vrijeme nosi svoje izazove i ograničenja, tako je i prošla godina zbog epidemije i potresa donijela niz promjena u školstvu i iznjedrila svojevrsnu digitalnu reformu obrazovnog sustava. Od nošenja maski, dezinficijensa na svakom koraku, držanja razmaka - što je za djecu iznimno teško - do zatvaranja i nastave na daljinu.
Prisjećamo se izazova koji su stavljeni pred učitelje i djecu, ali i roditelje koji su više nego ikad do sad uključeni u nastavni proces. Razgovarali smo s Andrejom Kovač, učiteljicom savjetnicom razredne nastave u Osnovnoj školi Garešnica, uključenom u projekt „Škola na Trećem“.
Nastava na daljinu
Od uvođenja epidemioloških mjera prošle godine mnogi su se prvi put susreli s radom od kuće. No rad od kuće nije nimalo lagan, on nosi drugačije izazove; mnogi od njih su satirično obrađeni tekstom i slikom na društvenim mrežama. Ovaj način rada nije zaobišao niti učitelje koji su se prvi put susreli s nastavom na daljinu. Premda se učitelji stalno usavršavaju, epidemija koronavirusa izmijenila je iz korijena školu kakvu znamo.
- Svaka generacija nosi svoje osobitosti, metodika ima svoje zakonitosti, no tehnike i strategije poučavanja su se promijenile. Uvijek sam se stručno osposobljavala, ali tijekom „lockdowna“ je to bilo najviše do sad. Koliko god bilo zahtjevno i iscrpljujuće, naučila sam mnogo digitalnih alata i vjerujem da će mi sve to trebati u daljnjem radu – rekla nam je Andreja.
Učiteljica ističe kako je na početku dosta vremena trošila na snimanje videolekcija za prve i treće razrede. Trebala joj je apsolutna tišina da se šumovi smanje na minimum.
Škola na Trećem
- Jednom sam prilikom izgrdila ukućane jer se čuo kašalj dok sam snimala. Nakon toga su me znali cinično pitati je li dopušteno kod kuće glasno treptati očima – veli nam Andreja dok se prisjeća prvih tjedana nakon pojave koronavirusa.
U vrlo kratkom vremenu nastao je hvalevrijedan projekt “Škola na Trećem” koji je učenicima omogućio kontinuirano praćenje nastave na nacionalnoj televiziji. Osim školaraca koji nisu mogli polaziti školu zbog epidemije, Škola na Trećem je odigrala i važnu ulogu u obrazovanju djece na potresom pogođenim područjima. Važnost projekta vidi se i u nominaciji za Večernjakovu ružu.
Učiteljica Andreja Kovač dio je tima „Škole na Trećem“ koji izrađuje sadržaje za učenike 1. razreda, i to za Glazbenu kulturu i manji dio sadržaja iz Hrvatskog jezika, jer je u timu s još tri kolegice u zemlji.
Promoviranje zavičaja
- To je drugačiji oblik rada jer pišem scenarij za učiteljicu koja ga izvodi pred TV kamerom. Metodika nastavnog predmeta mora se poštovati, međutim, drugačije je nego u razredu. Pišem scenarij i izrađujem PowerPoint prezentacije, a jedna kolegica iz tima po potrebi izrađuje digitalne sadržaje – rekla nam je učiteljica.
Kroz „Školu na Trećem“ Andreja promovira OŠ Garešnica i mlade ljude u svom gradu kao što je glazbenik i plesač Ansambla LADO Filip Martinić, ili projekte poput slikovnice Ane Sušilović. Uz to ističe i važnost suradnje s kolegama na razini škole kroz tekstualne zapise, videozapise i informatičku obradu.
Učiteljica Andreja veli da i dan-danas, nakon 27 godina rada u školi, uvijek iznova šokira svoje učenike anegdotom kako nije voljela svoju učiteljicu koja joj je predavala u prvom i drugom razredu osnovne škole, te je drugi razred osnovne škole završila s vrlo dobrim uspjehom.
Omiljeni učitelj Jure
- U trećem razredu nam je došao sada pokojni učitelj Jure Matanić. Bio je to zaokret za 360 stupnjeva. Tek sam tada zavoljela školu i možda sam upravo zato danas učiteljica. Glavna misao vodilja mi je motivirati djecu da zavole školu i sadržaje o kojima učimo. Dajem se što više mogu jer ne želim da oni proživljavaju moju sudbinu prva dva razreda – kazala je učiteljica.
Premda je gradivo uvijek bilo bitno, i prije i sad, Andreja se s nostalgijom prisjeća svojih osnovnoškolskih dana kod učitelja Jure. Svih onih razrednih šetnji tragom moslavačke povijesti, kada su kroz igru u prirodi istraživali i bili bezbrižni. I jedva čeka da se nastava normalizira kako bi sa svojim učenicima krenula opet na izlete.
- Sjećam se kao danas da nas je vodio vidjeti pčele u obližnju Kapelicu. Bio je to pravi interdisciplinarni pristup nastavi, današnja Škola u prirodi. Spojio je sve predmete na jednom mjestu. Uz učenje i igru, svirao je harmoniku, a mi smo pjevali i bili sretni vani na svježem zraku – kazala nam je Andreja.
Kriva percepcija
Nažalost, škola u vrijeme korone upravo ih za to zakida: nema terenske nastave, kazališta, kina, razrednih gostiju koji su učenicima jako zanimljivi. Neke stvari je moguće prenijeti u digitalno okruženje, no svi su sada u svojem malom balonu što nije uvijek najsretnije rješenje. Srećom, učitelji i roditelji zajedničkim se snagama trude djeci olakšati nove okolnosti. Svi priželjkuju povratak na staru i spontanu dječju igru, izlete i Školu u prirodi.
- Važna mi je dobra suradnja s roditeljima djece koju učim, jer oni su moji partneri u ostvarenju uspjeha učenika i potpora za realizaciju različitih razrednih akcija. Neke od njih su kutije za potresom pogođena mjesta, kupnja majica za Dan ružičastih majica, poklon slikovnice i knjige za razredni centar čitanja, cvijeće na prozoru kako bi razredni cvjećari dostojno odradili svoju ulogu.
Učiteljica ističe da sada radi više nego ikad jer su generacije zahtjevnije, teže ih je motivirati, lako im se rasprši koncentracija i neprestano iziskuju novu akciju i promjenu aktivnosti. Mnogi će se složiti da je učiteljski poziv danas izgubio na važnosti. Andreja nam kaže da uvijek ima onih koji hvale, ali i onih koji će pronaći nešto za negativnu kritiku, no sve je to za ljude.
Humanitarne akcije
- A što se tiče percepcije javnosti da učitelji rade pet-šest sati dnevno, uvijek ostanem duže kako bih sve posložila, a isto tako dođem ranije da ih sa svime dočekam. Ukućani mi na to vele: Ti baš voliš biti u školi! – smije se Andreja. Uz to mnogi zaboravljaju na pripreme za nastavu, ispravljanje testova i zadaća.
S obzirom na nove tehnologije i digitalno vrijeme, Andreja uređuje i razrednu mrežnu stranicu, koja pruža pregled svih aktivnosti a koje se ne mogu prezentirati uživo ili na roditeljskom sastanku. Roditeljima je tako omogućeno da jednim klikom vide što im dijete taj dan ili tjedan radi u školi kroz tekst i fotografiju.
Ova predana učiteljica suautorica je udžbenika Prirode i društvo za 1. i 2. razred, uključena je u nacionalne i međunarodne projekte preko eTwinning platforme. Prošle je godine zaradila četiri nacionalne i dvije međunarodne oznake kvalitete. Trenutno je zajedno sa svojim učenicima uključena u puno različitih projekata, no vrijeme će pokazati uspješnost. Uz to je organizirala i humanitarne akcije za Udrugu „Jako kao Jakov“ (učenici i razrednici) i „Nisi sama“ (učitelji i djelatnici škole).
Kao negativnu stranu cijele te novonastale situacije ističe previše sati za računalom.
Duhovno jačanje
- Djeci govorim da se maknu od digitalnih medija, da trče, hodaju, a sada i sama kršim ta pravila. Volim hodati i voziti bicikl, no u zadnje vrijeme govorim da živim na staroj slavi, međutim, prošle godine jedva da se ciklokompjutor pokrenuo.
Hodočašće Camino de Santiago jedan je od njezinih većih pothvata. U ljeto 2019. propješačila je dionicu francuske rute od Carrion de los Condes do Santiaga de Compostela, 411 km.
- Kažu da Camino zove svoje hodočasnike, pa vjerujem da sam tako i ja osjetila poziv. Bilo je to duhovno jačanje i pomicanje granica u sportskom dijelu – kazala nam je Andreja koja je o svom Camino iskustvu govorila u Garešnici, Daruvaru, Grubišnom Polju...
Upravo u ovim kriznim vremenima, učiteljeva predanost je važnija nego ikad prije. U vrijeme pada svih ljudskih vrijednosti i dehumanizacije proistekle iz digitalnog doba, učitelj mora pronaći način da dođe do svakog djeteta. Da pruži ruku, shvati i zainteresira, da unese dašak radosti, da bude – čovjek. U suradnji s roditeljima, učitelj postavlja temelje koji moraju biti dovoljno čvrsti da odole svim nadolazećim nepogodama. A to je danas, vjerujem da se slažete sa mnom, zadatak i pol.