U Pakracu rade najfiniji sok od jabuke: "Za dvije tisuće litara treba nam 3.000 kilograma vrhunskog voća"
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
Tri tisuće kilograma. Sjetite se te brojke kada idućeg puta odlučiti popiti ili kupiti sok od jabuke nekog "velikog proizvođača" Naime, toliko je kilograma potrebno da bi se proizvelo dvije tisuće litara stopostotnog soka, odnosno oko kilogram i pol po litri. To se industriji naprosto ne isplati niti mogu do tolike količine sirovine, pa ćete na ambalažama vidjeti svakojake brojke - od svega nekoliko, do 50, 70 posto udjela voća, raznih mješavina i slično.
"Eliksir života"
U Pakracu rade potpuno drugačije. Obišli smo Poljoprivrednu zadrugu Voćko koja nas je oduševila svojim proizvodima još prije nekoliko tjedana. Zatekli smo se u Planinarskom domu Omanovac i tamo kušali "eliksir života", kako smo mu tepali. Jabuka i đumbir u maloj bočici od koje se više nismo odvajali.
Znatiželja nas je odvela na mjesto gdje ove kapi zdravlja nastaju, dočekao nas je voditelj Bruno Skalnik. Njegov je otac, Drago, jedan od sedmorice koji su još 1997. osnovale ovu zadrugu, shvativši poljoprivredni potencijal.
- Na žalost, danas se više ne bavimo vlastitim nasadima, sve se manje ljudi za to i odlučuje jer poljoprivreda je vrlo nestabilna. Dovoljan je jedan rani jesenski mraz ili jaka kiša tijekom cvata i sav trud pada u vodu. No, i dalje otkupljujemo jabuke, a ove će godine kroz naš mali pogon proći ukupno 150.000 kilograma - govori nam Skalnik. Zato su 2008,. nabavili strojeve i krenuli u sočnu avanturu.
Prerađeno s ljubavlju
Stanovnici ovog kraja vrlo dobro znaju da "Voćku" nema premca kada je prerada jabuke u sokove u pitanju. Ne zato što bi to bio naročito kompliciran posao, nego jer znaju da će ovdje dobiti najviše, prerađeno s ljubavlju.
Rekosmo, proizvodnja je, zapravo, jednostavna. Skalnik nam pokazuje proceduru. Jabuke se nakon vaganja detaljno pregledavaju, bacaju se one koje su eventualno počele truliti, a iz velikih kašeta iskrcavaju se u stroj za pranje. Radnik na stroju pazi da nijedna jabuka ne preskoči tuširanje. Automatska traka čiste jabuke šalje izravno u mlin, gdje nastaje kaša. Ona se "na katove" slaže ispod preše, a kada se nakupi dovoljno katova prešom se sok istiskuje. I to je to, otamo ide izravno u boce. Nema dodanog šećera, vode, aditiva, konzervansa, tek vitamin C kao antioksidans. Bruno je elektrotehničar po struci, pa nam ponosno govori kako je sve strojeve osobno složio. U proizvodnju su krenuli 2009.
U međuvremenu su zbog porasta potražnje dva put selili svoju malu tvornicu, a onda se skučili u pakračkoj Zoni male privrede.
Igranje s receptima
Stanovnicima ovog kraja to je adresa na koju dolaze, bilo kako bi donijeli jabuke na preradu ili kupili sok. Bruno se dosjetio i dodavanju drugih sastojaka u sok. Voli se, kaže, igrati s recepturom.
Tako u ponudi sada imaju jabuku s đumbirom, s mentom, u ovo blagdansko vrijeme osmislio je kombinaciju s cimetom. Ove godine nisu radili sok od višanja jer ih nije bilo dovoljno, no svake godine prerađuju i aroniju te borovnicu.
- Samo da nešto malo novo probam, napravili smo ove godine sok od 65 posto jabuke i 35 posto mandarine – kazuje Bruno pa nam nudi osvježavajuću vitaminsku bombu.
- Ne možemo raditi cijele godine jer za to nema potrebe. Tako da smo tu uglavnom sezonski, kada je puno posla radi nas i po pet, šest, nekad manje. Zapravo od siječnja do lipnja nemamo ni što cijediti. Zatim kreću borovnice, aronija, a onda polako jabuke, ovisno o sorti.
"Take a sip"
Prerada nam je primarna, ali s godinama pomalo povećavamo proizvodnju za svoje potrebe – kazuje nam poduzetnik dodajući da se, osim proizvodnjom, bavi marketingom pa je sam osmislio “begove” od po tri i pet litara soka, odnosno, dizajn etikete pića koje se prodaje pod nazivom “Take a sip”, odnosno “uzmi guc”.
Iznenadile su nas cijene jer za ovako čist sok očekivali biste više, no cijena sokova s okusom ne premašuje šest eura za tri litre, a nešto jeftinije je “sama” jabuka.
A sirovina im, kaže, dolazi iz cijele regije, od Slavonskog Broda do Kutine, Bjelovara, Volodera… Nešto malo i iz Pakraca, no sve je manje uzgajivača jabuka.
Zato su ovi sokovi delikatesa koja se ne može baš svuda probati, tek u nekoliko pakračkih i zagrebačkih kafića te u Vinariji Časić i Pivovari Slavonica u Pakracu, kao i u samom pogonu u Zoni male privrede.
- Što reći kada smo krenuli sa svega nekoliko tona godišnje. Pomogla nam je nešto i država, u tri navrata “povukli” smo ukupno pedeset tisuća eura, malo po malo se razvijamo. Sada bih htio nabaviti suvremeniji stroj za zatvaranje čepova, što je sada težak fizički posao. Imamo certifikat za eko proizvodnju, pa po želji možemo za one kojima prerađujemo jabuke staviti oznaku izvornog ekološkog proizvoda, naravno, ako dokažu da se jabuke ne tretiraju te da se uzgajaju isključivo po strogim ekološkim standardima – objašnjava Skalnik.
Vrijeme brzo prolazi, postavljamo Brunu njegovom šposlu, sezona je pred krajem i sada sve treba preraditi, a hladnjača je još gotovo puna jabuka koje i dalje pristižu.
Ne možemo se oteti dojmu kako su entuzijasti poput Brune u manjini, dakle, ljudi koji cijene plodove zemlje i inzistiraju na ašpsolutnoj čistoći i kvaliteti proizvoda. Druga je impresija i da bi ovakav proizvod u svijetu sasvim sigurno imao tržište jer je zdrava hrana, ekološki proizvedena, izuzetno na cijeni i to među kupcima malo više platežne moći. Odnosno, onima kojima nije problem dati više za kvalitetnije. No, u nas je, čini se, priča tek u povojima, a agresivni lanci i brandovi učinit će sve da se novac slijeva u njihove blagajne.