"U četiri dana popravili smo više od 40 oštećenih kuća u naseljima oko Petrinje"
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
Više od trideset pakračkih i lipičkih obrtnika, poduzetnika, radnika i ostalih Pakračana i Lipičana sudjelovalo je u velikoj akciji obnove objekata u naselju Taborište, smještenom pet kilometara južnije od Petrinje, a koje je pretrpjelo velika oštećenja u potresu koji je taj kraj pogodio 29. prosinca.
Subotu sam proveo u Taborištu s našim obrtnicima i poduzetnicima i uvjerio se koliko su velik i zahtjevan posao odradili. U tom naselju su na kućama i oko njih vidljiva oštećenja od posljedice potresa, sve je puno srušenog i uništenog crijepa te dimnjaka koji su popucali i morali su biti uklonjeni. Na nekim kućama vidljive su pukotine na pročeljima dok su neke izvana naizgled u redu, ali su velika oštećenja unutra, na pregradnim zidovima.
- Najveći problem su bili krovovi i dimnjaci i u ovoj našoj akciji popravili smo oko 40 kuća, najviše u samom Taborištu, a nešto i u okolnim naseljima Hrastovici i Jabukovcu - objašnjava Marijan Jozipović Ćuso, vlasnik tvrtke Drvo Jozipović koji je uz obrtnike Kazimira i njegovog sina Matu Martinovića prvi koji je došao u Taborište.
Akciju pokrenuli kumovi
Cijela akcija pokrenuta je zahvaljujući dvojici 26-godišnjaka i vjenčanih kumova, Matka Pečanića i Mate Martinovića, vlasnika krovopokrivačkog obrta Kazo.
- Tata i ja smo se vozili u kombiju i nismo potres ni osjetili. Čim smo čuli što se dogodilo, odmah sam nazvao kuma Matka koji živi u blizini, da provjerim je l' dobro. On je istog dana sa suprugom Martinom i dvogodišnjom kćerkicom Lorenom došao u Lipik kod roditelja. Odmah sam otišao do njega, ispričao mi je što je i kako bilo, rekao mi je da treba pomoći u raščišćavanju i popravku kuća. S obzirom na to da tata i ja imamo kamion s kranom i dizalicom to je bilo to, ujutro u 6 smo krenuli na posao - ispričao je Mato.
Pitam ga gdje je dočekao Novu godinu?
- Gdje? Pa u krevetu jer smo u 6 išli radit'. Ali bio sam u izolaciji 20 dana tako da mi to uopće nije teško palo i jedva sam čekao neku akciju - kaže Mato.
Ključ uspjeha ove akcije u dobroj je suradnji obrtnika Lipika i Pakraca. Još istog dana Kazimira Martinovića, vlasnika građevinskog obrta MK kontaktirao je Nenad Stojaković, vlasnik limarskog obrta i već spomenuti Jozipović.
Svi su oni bili spremni ponuditi konkretnu pomoć, a budući da je u Taborištu postojala potreba, već sljedećeg jutra svi su zajedno počeli raditi u tom naselju koje je od Lipika udaljeno 100 kilometara. Kasnije su im se priključili i ostali pakrački i lipički obrtnici, poduzetnici, vlasnici i radnici iz Bravarije Lenče, Obrta Montmontaža, Metalka, a uključio se i autoprijevoznik Vlado Amić, Trim-projekt d.o.o., Ajman gradnja, PZ Voćko i OPG Skalnik, Obrt pilana Jozipović, koji su uz rad, donirali i materijal za popravak te prijevoz, a dio materijala nabavljen je i zahvaljujući akciji prikupljanja novca koja je provedena u Srednjoj školi u Daruvaru.
Matko Pečanić bio je koordinator svih njihovih akcija u Taborištu, a na licu mjesta prenosio im je što sve i gdje točno treba raditi.
- Smješten sam ovdje u Taborištu privremeno, kod supruginih roditelja jer smo baš nedavno zakaparili kuću u Petrinji s namjerom da ovdje nastavimo živjeti. Potres me je zadesio u kući, bio sam s kćerkicom, odmah sam je primio, ali smo od siline potresa oboje pali pri čemu je ona udarila glavom, ali na sreću samo se malo ogrebala. Ta trešnja je bila strašna, ne može se to riječima opisati, došla je u jednom trenutku i totalno nas šokirala - ispričao je Matko, magistar strojarstva koji radi za tvrtku Rimac automobili.
Domaćini u suzama
Njega i dio naših obrtnika sam u Taborištu zatekao na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu Korablja Tišinić koje je na širem području poznato kao izletište s odličnom gastro ponudom, ali i mogućnošću razgledavanja brojnih životinja, poput klokana, ljama, rakuna, jelena... Alen Tišinić posljednjih je pet godina vlasnik i voditelj ovog izletišta kojeg njegova obitelj vodi već 25 godina.
- Potres nam je napravio ogromnu štetu. Naša kuća, po kojoj smo naširoko poznati i koja je starija od 350 godina, dosta je oštećena, pali su dimnjaci i oštetili krov, jedan se čak probio i u unutrašnjost kuće. Veliku štetu pretrpjela je i restoranska kuhinja i šank. Dio štete smo odmah sanirali, dio ćemo tek sanirati i baš razgovaram s dečkima iz Lipika i Pakraca što i kako da napravimo. Ipak imali smo i malo sreće jer je kuća drvena pa je zbog toga dijelom amortizirala potres - rekao je Alen Tišinić.
Na moje pitanje kako komentira pakračko-lipičku ekipu koja je ovdje četiri dana i koliko im je bila vrijedna njihova pomoć, Alen nije mogao zadržati emocije i suze.
- Četiri dana su ovdje, ne znam šta bih rekao. Ti ljudi svako jutro, svaki dan putuju, rade, teško mi je već danima. Imati toliko srce je nešto nevjerojatno. Ne možemo mi njima nikada dovoljno zahvaliti za sve što su napravili za nas. Svaka im čast, stekli smo prijatelje za cijeli život - jedva je procijedio s knedlom u grlu i suzama u očima.
Uputili smo se zatim u dvorište obitelji Zorice i Željka Brkanca. Radni dan bio je završen i taman smo došli u vrijeme ručka. Na meniju je bio čobanac, a glavni kuhari Vlado Amić i Dario Rovazdi. Dobro raspoloženje, nasmijani ljudi, zahvalni domaćini. Ipak, nije tako izgledalo prvog dana kada su došli u Taborište.
Pretrpjeli veliki šok
- Ljudi su bili totalno odsutni, smušeni, u strahu, potpunom šoku. Sjedili su ispred doma na ulici i šutjeli. Kada smo došli, bilo je i malo nepovjerenja prema nama, što je normalno. Pitali su se tko su sad ovi i što hoće - prisjetio se Ćuso. S njim se složio i Kazimir koji je tu zbunjenost domaćih ljudi koji su pretrpjeli veliki šok ilustrirao jednom zanimljivom zgodom.
- Meni su ti ljudi izgledali kao zombiji i atmosfera je bila sablasna. Pokušali smo se odmah malo našaliti s njima, ali ništa, nikakve reakcije, ni osmjeha. Jedino nas je jedna žena pitala jesmo li za kavu? Rekli smo može, žena je otišla i brzo se vratila i rastočila nam kavu. Popijem prvi gutljaj, kad ono umjesto da je zašećeri, žena je kavu posolila. Eto koliko su ti jadni ljudi bili u šoku - ispričao je Kazo i dodao:
- Ali vidio si danas, opustili su se i oni malo, raspoloženiji su i jako mi je drago zbog toga. Mislim da smo odradili odličan posao i iskreno, mogu reći da sam u ovoj akciji bio organiziraniji i efikasniji nego kada radim za sebe, privatno. Svi smo bili na visini, svatko je odradio svoj dio posla i svi smo na kraju bili sretni i zadovoljni. Al ne čudi to mene, pa gdje bi mi bili danas da si svi skupa nismo međusobno pomagali - zaključuje u svom stilu Kazo.
Najstariji među radnicima bio je Nenad Stojaković, limar Nešo koji, iako u mirovini, izgleda ne može bez krovova.
- Bilo je malo nezgodno jer bilo je dosta strmih krovova i visokih kuća. A i zemlja je još podrhtavala, sve je bilo vlažno zbog kiše pa smo morali biti na oprezu i sva sreća da se nikome ništa nije dogodilo - kaže Nešo, a Ćuso se prisjetio kako su ih prvog dana oko podneva "skinuli" s krovova.
- Došla je vojska i rekla da siđemo s krova jer još uvijek postoji opasnost od novih potresa, a i pojavila se dezinformacija da se očekuje novi potres. Poslušali smo vojsku, sišli i čekamo, čekamo, čekamo. Vidimo mi ništa od toga, prolazi dan, a ima posla i 'ajmo, ponovno gore na krov. Pa mi smo rat prošli, nema straha - uz smijeh kaže Ćuso.
Preko puta kuće u kojoj su ručali naši vrijedni obrtnici i sugrađani, na kućnom broju 82, vidio sam jednu stariju gospođu koja je u svoj auto Hyundai unosila nekakvu spužvu. Iako uplašena, pristala je na razgovor.
- Ja sam Marica Brkanac, imam 77 godina i živim sama. Kuća mi je jako oštećena, svi zidovi su popucali, nadvoj nad ulaznim vratima samo što se nije srušio. Potkrovlje je uništeno i bojim se da bi sve moglo srušiti ako udari još jedan manji potres, a ja sam i noćas osjetila da se auto tresao. Zato ni ne spavam u kući nego u autu. Taj strah koji sam doživjela kad je bio potres neću nikada zaboraviti. Mislim da će oni koji su ga dočekali vani ovo lakše prebrodit, a mi koji smo bili u kući ćemo imati teške psihičke posljedice. Dodatno mi je teško jer sam sama, suprug Stjepan umro je prije četiri godine i ja stvarno ne znam što ću. Ali Taborište neću napuštati, zvala sam kćer, kupit će mi malog kampera pa ću do daljnjega biti u njemu - priča mi baka Marica koja također ima samo riječi hvale Pakračane i Lipičane koji su joj sanirali krov kuće i garažu.
Hvala im do neba!
- Gdje bih ja to, kada i kako popravila? A ovi ljudi šta su tu radili ovih nekoliko dana, svaka im čast. Nemam riječi da im zahvalim i ja i svi mi. Pa oni su došli raditi i na Novu godinu! Svaka im čast i hvala im do neba - kaže baka Marica.
Nedjelja je u Taborištu bila mirna, podrhtavanja tla napokon nije bilo. Matko mi je rekao jedan zanimljiv podatak da je u posljednjih 18 sati zabilježeno čak 58 potresa. Neke kuće su pretrpile puno veća oštećenja pa tako u susjednom naselju Hrastovica jedna obitelj s malim djetetom od potresa nije ušla u svoju kuću. Šteta je ogromna i kuća samo što se nije srušila.
U Taborištu, ali i u selima koja su na cesti prema Hrvatskoj Kostajnici, gotovo da ne postoji kuća koja nije pretrpjela manje ili veće oštećenje. Puno je i derutnih, starih, srušenih objekata za koje je teško utvrditi jesu li uništeni u nedavnom potresu ili u Domovinskom ratu prije gotovo 30 godina. Također, nakon ovog potresa do izražaja je došla često loše odrađena obnova objekata nakon Domovinskog rata zbog koje su i štete na objektima znatno veće. Ipak, svi se slažu da je ovdje stanje ipak bolje nego u selima na području Gline gdje su kuće bili starije i lošije, pa su samim time i štete bile veće.
Na kraju svakako treba reći da su ovo samo neki od obrtnika, poduzetnika, ali i građana Pakraca i Lipika koji su konkretno pomogli unesrećenima u potresu. Gotovo je nemoguće spomenuti sve koji su pomogli svojim radom i donacijama, uslugama ili prijevozom, neki su to radili organizirano, neki osobno i samoinicijativno, neki čak i individualno. Navesti ću samo jedan primjer Darija Ajmana, vlasnika obrta Ajman gradnja. On je jučer bio na krovu u Taborištu, dan ranije je vozio i dijelio humanitarnu pomoć po koju je dan ranije išao u Nurnberg zajedno s još nekoliko pakračko-lipičkih obrtnika. Pomagali su i predstavnici i članovi pakračkih i lipičkih udruga, klubova, društava, ustanova. Svima spomenutima i nespomenutima, još jednom veliko hvala.
„I, šta ćeš radit' sutra?“, pitao sam Ćusu.
„Spavat' cijeli dan“, odgovorio je bez puno razmišljanja. Vjerojatno u ime svih ostalih.
Zasluženo.