Tlo oko Petrinje spustilo se za 12, a kod Gline podiglo za 7 centimetara
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
Oikon Ltd., Institute of Applied Ecology objavio je na svom profilu na Facebooku snimke, pozivajući se na doc. dr. sc. Mladena Vihera s Hrvatskog vojnog učilišta, koje pokazuju da se šire područje Petrinje spustilo za više od 12 centimetara, dok se područje s druge strane rasjeda, oko Glinske Poljane, izdiglo za sedam centimetara, piše N1.
Međunarodni stručnjak
Sotiris Valkaniotis, međunarodni stručnjak za tektoniku i paleoseizmologiju, objavio je, pak, na svom profilu na Twitteru grafički prikaz podataka sa Sentinela-1 o klizištima što ih je na tom području pokrenuo potres magnitude 6,2 po Richteru.
On, doduše, taj potres vodi kao magnitude 6,4, koliko su u prvim trenucima nakon potresa oko Petrinje registrirali seizmološki mjerni instrumenti s centrima u SAD-u. Na drugoj objavi na Twitteru Valkanoitis je objavio još jednu grafiku, ovaj put rasjeda koji se pokrenuo pri tom potresu.
“Najveća kopnena ruptura uslijed potresa u Europi još od Norcije 2016. godine”, potpisao je tu sliku.
Objasnio je da je rasjed proradio u duljini između 15 i 20 kilometara, očito promatrajući snimku, te da je došlo do rupture u smjeru od sjeverozapada prema jugoistoku zapadno od Petrinje:
Površinska pukotina
“Ruptura (pukotina) izgleda da je dosegnula površinu (tla), tako da bi se površinska pukotina trebala moći naći u poljima.”
Alen Berta je na Facebooku objavio još jedan grafički prikaz onog istog s čime je izašao Oikon Ltd.
No, on je dodao još jednu grafiku, onu koja prikazuje preklapanje područja koje se izdiglo s grafičkim prikazom rasjeda na tom području.
Povodom potresa u području oko Petrinje, nedugo nakon tog seizmičkog udara Marijan Herak, stručnjak s Geofizičkog odsjeka PMF-a, komentirao je za N1 da je taj isti rasjed bio mjesto koji je udario u tom području prije više od 100 godina, a na osnovu čega je veliki znanstvenik iz Hrvatske Andrija Mohorovičić došao do otkrića o građi Zemlje koji je iz temelja utjecao na niz znanstvenih područja.
“Do sada smo živjeli u uvjerenju da je maksimalni potres (u tom području) otprilike taj što se dogodio, magnitude 6,2 ili 6,3”, kazao je i dodao:
“Taj potres koji mi računamo da je maksimalan, obično se računa da je doslovno maksimalan, da se događa ekstremno rijetko, recimo jednom u 100.000 godina. Moguće je da smo baš imali nesreću pa da smo imali taj potres. Međutim, podsjećam da smo u tom području imali jedan od najpoznatijih svjetskih potresa, ne i najvećih; 1909. godine bio je veliki pokupski potres, koji je u Zagrebu rušio dimnjake. On je imao magnitudu nešto manju, oko 5,8, možda 6, ali na temelju njega je Mohorovičić napravio svoje veliko svjetsko otkriće”, objasnio je kako je došlo do otkrića Mohorovičićevog diskontinuiteta, inače najvećeg fizičkog objekta u Sunčevom sustavu koji je nazvan po imenu nekog čovjeka.
