Tena i Magda čitaju naviše knjiga u Pakracu, ali nisu nagrađene jer im majka vodi knjižnicu
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
Kada sam od Monike Lucić Fider, ravnateljice Gradske knjižnice Pakrac nedavno zatražio informaciju tko je u prošloj godini pročitao najviše knjiga kako bi s najčitačem napravi reportažu, dobio sam neobičan odgovor.
- Knjižnice su digitalizirane pa se tako i kod nas točno znaju brojke. Problem je u tome što najviše pročitanih knjiga u prošloj godini imaju moje kćerke Tena i Magda, ali ih nikada ne ističem jer mi je malo nespretno da ih nagrađujem, pa da ne ispadne da nagrađujem svoju djecu - odgovorila je Monika.
Stripovi i horori
Iako mogu razumjeti zašto tako razmišlja, shvatio sam da je ovim djevojčicama zbog toga što ne mogu dobiti zasluženu nagradu za najčitače već napravljena neka vrsta nepravde i štete. Zato sam, bez obzira na moguća pitanja zašto baš one, odlučio napraviti reportažu upravo o njima.
Jedanaestogodišnja Tena, učenica 5. razreda pakračke osnovne škole i njena četiri godine mlađa sestra Magda, učenica 1. razreda, lani su zajedno pročitale ukupno 167 knjiga što u stvari ni ne treba čuditi jer uz boravak u školi i u kući u kojoj žive u Dobrovcu, najviše vremena provode upravo u pakračkoj knjižnici.
Tena je trenutno u fazi čitanja komičnih romana i knjiga, a najbolja u tom žanru do sada pročitana knjiga joj je "Najgora djeca na svijetu“.
"Obožavam čitati i stripove pa sam i sama počele pisati i crtati strip o mojim prijateljima iz razreda i našim dogodovštinama. Nešto kao "Stranger things", ali u stripu. Kao mala sam obožavala strip "Borovnica" i to mi je bio prvi strip koji sam uopće pročitala, a čitala sam i neke klasike kao što su Lucky Luck, Asterix, a posebno Alan Ford. Uz sve to sve više volim čitati i horror priče i kada sam čitala knjigu "Dlakovuk" nisam mogla prestati koliko je bilo uzbudljivo. Nikad mi se nisu sviđale neke knjige koje su kao klasične za djevojčice, o princezama i slično“, objašnjava mi Tena, naravno, odlična učenica.
Čitale s pet godina
Pitao sam je voli li čitati lektire?
"Ovisi koje", odgovorila je Tena, a u razgovor se uključila mama Monika.
- Problem je u tome što je popis lektire ograničen zbog fonda školske knjižnice. Zato se rijetko u popis lektire stavljaju neke suvremenije stvari jer školske knjižnice ne nabavljaju knjige i nemaju predviđena sredstva za nabavku knjiga što je paradoks. Imaju i neka vrlo stara izdanje i knjige se dodatno troše, dosta ih je u lošem stanju i kod nas bi već bile otpisane. Mi sa školskom knjižnicom super surađujemo, uskačemo s posudbama kada god je to prilika i mogućnost, ali lektira nije naša primarna djelatnost. Klasike sigurno treba i dalje držati u lektiri i to nije sporno, ali mislim da bi svake godine trebali ubaciti nešto aktualno i suvremeno. Sigurna sam da bi time i dobili više djece da čitaju knjige“, pojašnjava Monika, inače profesorica hrvatskog jezika i književnosti i diplomirani knjižničar.
I Tena i Magda su naučile čitati prije škole, s pet godina, a sa šest su već obje čitale tečno, ne samo velika nego i mala tiskana slova.
Odrastanje u knjižnici
Vrijeme poslije škole često provode u knjižnici, a ako nisu u knjižnici onda ih jedva čekaju baka Kata i dida Zvonko Moko. Monika dodaje da je bilo slučajeva kada je imala popodnevna događanja ili obaveze u knjižnici, a Tenu ili Magdu nije imao tko pričuvati pa su i one popodne provele s mamom u knjižnici.
- Ja bi onda uglavnom čitala, nekada crtala ili ako je bilo još djece onda bi se igrali s Legićima i slično. Jednom mi je prijatelj Stjepan rekao da meni knjižnica može biti kuća - kaže Tena.
I njena sestra Magda jako voli crtanje.
- Super mi je u knjižnici, uvijek se zabavljamo. Volim se igrati s prijateljima, a danas je tu moj prijatelja Ivano. Osim toga jako volim crtati - kaže Magda. A sklonost crtanju teško bi mogla sakriti jer ju odaju prstići šareni od bojica i flomastera.
- Što najviše voliš crtati?
- Paaa, nemam baš nešto posebno što najviše volim crtati, crtam svašta, ali crtam i pišem priče - pohvalila se. Upravo prije nego sam došao u knjižnicu na ovaj razgovor, Magda je započela jednu od svojih priča, crtanih i pisanih na A4 papirima slijepljenim u nešto što podsjeća na veliku filmsku traku.
- Evo, ovo je priča o jednoj djevojčici koja je jako voljela jagode. Ta djevojčica se zvala Mila, a uz nju je i njena mama. Do tu sam došla s pričom - kaže mi Magda.
- A reci mi kako će se priča nastaviti? - pitao sam.
- To ću još vidjeti malo kasnije - uz široki osmjeh priznala mi je Magda, ali je sa mnom podijelila jednu već završenu ilustriranu priču. O sintesajzeru.
Želi biti veterinarka
- Ovo je priča o djevojčici koja se zvala Iva. Ona je jako voljela svirati sintesajzer i svaki dan je svirala. Uvijek je vježbala. Cijelo vrijeme je svirala sve dok nije odrasla. Onda ju više baš nije zanimao sintesajzer - ispričala je Magda.
- A je l' ti sviraš neki instrument? - pitao sam.
- Da, sviram - odgovorila je Magda.
- Koji?
- Pa sintesajzer.
Magda mi je priznala da je zadnje što je pročitala bila knjiga o koali.
- Ima i jako zanimljiva knjiga o mačiću Findusu i starčiću Pettsonu (autor Sven Nordqvist o.p.a) i to je jako dobra knjiga, jako mi se sviđa i to volim čitati - kaže Magda koja od zanimljivijih stvari koje je čitala ističe "Duricu", "Višnjin dnevnik"...
Pitanje što bi htjele biti kada odrastu bilo je neizbježno.
- Ja bih htjela biti veterinarka jer jako volim životinje. Najviše pse i mačke i kod kuće imam i psa i mačku. Oko nas ima dosta životinja, a u susjedstvu smo imali i magarce - priča Magda.
Rješavanje križaljki
Tena isto tako ima konkretnu viziju.
- Ne znam zašto, ali oduvijek želim biti voditeljica na radiju. To mi se čini jako privlačan posao. Uglavnom za sad je to i dalje od toga nisam razmišljala - kaže Tena koja je i sportski tip. Trenira rukomet, a s obzirom na to da je mama Monika svojevremeno bila jako talentirana vratarka, i Tena je završila među vratnicama. Na rukomet je krenula i Magda iako svi kažu da bi za nju idealna bila gimnastika.
Magda jako voli Dobrovac i voli živjeti u Dobrovcu, a svaki dan biciklom ode do djeda Brane i bake Mire s kojom ju veže zanimljiv hobi.
- Kad dođem kod njih onda s bakom rješavam križaljke. Najviše volim rješavati osmosmjerke - kaže Magda.
Tena priznaje da joj je bilo jako teško kada su imali online nastavu. Kaže da je teško bilo pratiti gradivo, ali i nedostajali su joj prijatelji i druženje i neke školske aktivnosti. I sad im je neobično, moraju se držati razmaka, sjede sami, i fali joj vrijeme kada su se borili da sjede s najboljom prijateljicom. Magdi je ipak malo lakše jer je tek krenula u školu. Voli engleski i glazbeni, a uz osnovne predmete, ima i zanimljivu slobodnu aktivnost - vrtlari.
Pomaže tati
- Na vrtlarima smo prošli put sadili biljke i brinemo se o njima. To me zanima i u Dobrovcu isto pomažem u vrtu. Prošle godine mi je baka odvojila jedan dio vrta u koji sam posadila svoje rajčice i luk i salatu. Sve je naraslo, a paradajzići najviše. Kad su narasli, ubrali smo ih i jeli i bilo je baš ukusno - kaže Magda i dodaje:
- Pomažem i tati Dariju. Zadnje sam mu pomagala kada je radio garažu za motor koji je sad kupio.
Tena i Magda su svojim čitanjem pomagale i prabaki Zori. Kada bi gledala seriju nije stigla pročitati titlove, pa su u pomoć uskočile upravo cure.
U obitelji Lucić Fider čitanje priča prije spavanje je svojevrsno pravilo i klasika pa i danas dan završava s čitanjem. Zato je i logično da su najčešći i najdraži blagdanski pokloni - knjige. Monika dodaje da večernje čitanje polako prerasta i u predstavu jer si sve češće podijele uloge, pa uz čitanje i glume.
- Čitanje je jako važno u razvoju djece. Razvija se vokabular, emocionalna inteligencija, mašta, kreativnost, kao i predčitačke vještine koje će im trebati kasnije kroz školu, a koje ne mogu usvojiti drugačije osim čitanjem. Mislim da to još nije dovoljno osviješteno, posebno kod ove generacije mladih roditelja. S druge strane djeci se ne filtriraju dostupni online sadržaji i ne ograničava im se vrijeme uz ekrane, a istovremeno im se ne nude sadržaji poput knjige. Naravno da mi kod kuće imamo televizor, da imamo mobitele, ali nam na to ne odlazi najveći postotak vremena. Tena ima mobitel, ali ima točno ograničenje vremena koje može provesti na njemu i drago mi je što moja djeca više vremena provode uz knjigu nego uz ekran - zaključuje Monika.