Ovo je župan Damir Bajs u samoizolaciji. Pričali smo u čušpajzu i životu bez TV-a. Ovakvog ga niste upoznali...
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
Dok krećete čitati ovaj tekst, župan Bjelovarsko-bilogorske županije vjerojatno prebire prstima po mutnjikavim kolor i požutjelim crno-bijelim obiteljskim fotografijama.
Takav mu je sada, naime, poslijepodnevni raspored kojeg si je sam odredio.
Sortira stare fotografije ih, preslaguje ih po nekom logičnom redoslijedu. A sve ono što se sada nalazi oko njega uglavnom je nešto stariji namještaj. Na zidovima su stari gobleni u bijelim, s vremenom pohabanim drvenim okvirima na kojima je boja počela pucati. Po dnevnom boravku raspoređena je, sjetit će se svaki stariji čitatelj, smeđa (često je dolazila i u zelenoj boji) tapecirana garnitura koja se najčešće sastojala od trosjeda, dvosjeda i fotelje, a krasila je mnoge domove u bivšoj državi.
Sam se povukao
Svaki ormar, fotelja, kauč, stol, tanjur... budilica je uspomena iz djetinjstva.
Damir Bajs trenutno se nalazi u kući svoje pokojne majke Ljerke, osobe koja mu je bila veliki oslonac u životu jer je, na žalost, bez oca ostao kada je imao samo 13 godina. Nalazi se u samoizolaciji koja bi mu trebala završiti ove nedjelje. Sitno broji...
Zbog samoizolacije nije prestao raditi, ali većinu poslova sada obavlja telefonski. Kad završi s poslom, posvećuje se majčinoj kući, memorabilijama i dokumentima koje treba, kako nam kaže, malo dovesti u red.
- Dobro sam, još malo pa ću izaći iz samoizolacije. Djelatnica u Županiji bila je u samoizolaciji. U međuvremenu me je obavijestila da je dobila temperaturu i razvila još neke druge simptome koronavirusa. Nakon toga sam morao pričekati rezultate testiranja jer tek nakon što je osoba pozitivna, može se odrediti samoizolacija. Ali nisam čekao provođenje testiranja nego sam se sam povukao. Prestao sam se pojavljivati na tiskovnim konferencijama Županije, maksimalno sam smanjio kontakte ne htijući bilo koga dovesti u opasnost - priča nam župan Damir Bajs.
- Nemam nikakve simptome, ali mislim da se mjera apsolutno svi moramo pridržavati. Odlučili smo da ne budem sa svojom obitelji kako slučajno ne bih ugrozio njihovo zdravlje pa sam vrijeme samoizolacije odlučio provesti u kući svoje pokojne majke.
Uspomene iz djetinjstva
Usput spominje i kako mu je boravak u kući vratio neke uspomene iz djetinjstva.
- Većinu stvari koje su mi potrebne ponio sam sa sobom, tako da mi je tek nekoliko puta bilo potrebno dostaviti neke stvari. Moram se zahvaliti svim onim ljudima koji su mi ponudili pomoć. Evo, moj prvi susjed, s kojim se poznajem iz djetinjstva, odmah se ponudio da mi pomogne. Naravno, moja obitelj je ta koja mi je na raspolaganju kao i brojni prijatelji. Ali, mogu reći kako čovjek u samoizolaciji ne treba previše toga.
Fizičku odvojenost od vanjskog svijeta, kaže, podnosi dobro.
- Vjerojatno je meni isto kao i svim drugim mojim sugrađanima koji se također nalaze u samoizolaciji. Istina, treba malo vremena da se čovjek navikne. Morate malo usporiti ritam. Ali, recimo, ovaj tjedan je bio prilično užurban iako sam bio u samoizolaciji. Bilo je dosta potrebe da budem vezan uz posao. Primjerice, oko Stožera civilne zaštite gdje moramo od ponedjeljka biti spremni za izdavanje propusnica. To je sada, što se nas tiče, riješeno. Trebali smo riješiti, budući da je kraj godine, sve naše obaveze prema bolnici upravo zbog borbe protiv korone. Dakle, plaćanje svih onih obaveza koje su preostale i dogovoriti se za provedbu nekih stvari koje ne smiju čekati. Ne znam kako je drugima, ali meni nije bilo ni mirno ni dosadno! - nasmijao se.
Supruga dostavlja ručak
No, kao što smo rekli, samoizolacija u majčinoj kući nije ispunjena samo poslovnim obavezama.
- Ovdje, u kući pokojne majke imam televizor. Međutim, nismo htjeli kupiti digitalni prijemnik kada se mijenjao signal tako da sada imam televizor, ali nemam televizijskih programa. Pa sam rekao: "Hajde da malo vidimo kako je živjeti bez TV-a". Zato sam odlučio malo slušati radio, kao nekad...
Dnevna rutina mu je, priznaje, jednostavna.
- Kada se ujutro probudim, prvo popijem kavu kao i većina ljudi. Zatim počinju zvoniti telefoni, sve redom vezano uz posao. Kada završim s poslovnim dijelom, nazovem sve kolege koji su u samoizolaciji kako bih provjerio kako se osjećaju, kako se nose s izolacijom, kako im je obitelj... Tako vrijeme brzo proleti pa dođe vrijeme ručka. Evo, danas mi je supruga donijela ručak od kuće. Rekla mi je da mogu birati što želim pa sam poželio čušpajz s kobasicama. To me jelo zapravo podsjeća na mladost, baš kao i ova kuća moje pokojne majke gdje sam proveo djetinjstvo....
Na trenutak je zastao, pa nastavio.
- Poslijepodne obično čitam knjige... Naime, prisjetio sam se nekih koje sam davno prije pročitao. Tako sam krenuo s "Tri čovjeka u čamcu" Jeromea K. Jeromea. Moram priznati da je nisam pročitao do kraja. I čitao sam "Vodič kroz galaksiju za autostopere" Douglasa Adamsa. To su nešto ležernije knjige, ali svaka od njih ima i dubinu.
- Što se odmora tiče, za tim nema potrebe. Tu, po kući, malo pogledam ako ima nešto što se treba urediti, gledam malo obiteljske stvari; fotografije, dokumentaciju i slično... To su neke stvari koje su bitne pa sam ih odlučio malo posložiti, a ima toga dosta.
Pitamo ga, više iz zezancije, je li ga zvao netko iz oporbe da ga pita kako je? Samo se nasmijao.
- Ha, ha... Neee, nije me nazvao nitko iz oporbe. Zovu s područja županije i iz Zagreba, iz raznih dijelova Hrvatske. Ljudi su bili zabrinuti jer zapravo nisu shvatili imam li koronu ili nemam pa sam im objasnio da nisam zaražen nego u samoizolaciji iz predostrožnosti. Ali, lijepo mi je što su me nazvali i neki ljudi koje dugo nisam čuo pa je to bila prilika da se ispričamo nakon dugog vremena. To mi je bilo baš lijepo.
Digitalna kampanja
Dobra je stvar što majčina kuća ima i oveću terasu tako da vrijeme ne provodi isključivo u zatvorenom prostoru.
- Iako nije baš najbolje vrijeme za boravak na terasi, kad god se poželim malo svježeg zraka izađem na nju i to je to. No, ionako uskoro izlazim. Blagdane ću provesti u krugu najuže obitelji. Teoretski bismo mogli i nešto drugo, ali ne planiramo odlaske na bilo kakva okupljanja i mislim da svi moramo pričekati proljeće kada bi stvari trebale ići na bolje. Znači kada dođe ljepše vrijeme, kada ćemo biti više vani, kada će biti više sunca i kada će, nadam se, početi cijepljenje protiv korone.
No, s početkom nove godine zahuktat će se i predizborna kampanja za lokalne izbore koji će se održati krajem svibnja. Kako je pandemija okrenula naše živote naopako, ovo će vjerojatno biti prva politička kampanja u kojoj zbog pandemije zapravo neće biti doticaja s ljudima ili će on biti minimalan i distanciran.
- Istina, kampanja će biti drugačija nego sve prije nje. Neće to biti standardna kampanja među ljudima. Meni je to uvijek bilo najdraže, doći među ljude, doći na plac, razgovarati s ljudima, imati mogućnost direktnog kontakta. Moram reći da nikad u kampanji nisam imao neugodna iskustva s ljudima. To, naravno, ne znači da me svi podržavaju, ali dosad nitko nije imao potrebu vikati na mene ili me vrijeđati što je vrlo pozitivno - priča nam Bajs i počinje govoriti o strategiji za kampanju koja će morati biti prilagođena pandemijskim uvjetima. Kako njemu, tako i ostalima.
Kontakt s ljudima
- Kampanja se već neko vrijeme polako seli na internet i društvene mreže. Dakle, na drugačiji način priopćavanja. S obzirom na situaciju, kampanja će u mnogome biti digitalizirana i većim dijelom će se voditi preko društvenih mreža i news portala. Ova situacija samo ubrzava ono što se već razvija, a to je proces digitalizacije. Kampanje koje su se bazirale na principu "od kuće do kuće" prije 15-20 godina su funkcionirale, ali vremena se mijenjaju. Tako brze promjene u društvu utječu i na promjene u načinu vođenja kampanja.
Zatim se ponovno malo vratio u prošlost kako bi se prisjetio početaka svog informatičkog opismenjavanja.
- Pripadam generaciji koja je u mladosti već imala kompjutore. Doduše, to je onda bio taj čuveni Commodore 64. Ali to je kao i automobil - ako ste naučili voziti Fiću, znat ćete voziti i Golf. Tako je i sa mnom. Meni kompjutori nisu strani, ali mislim da je uvijek potreban balans. Inače u životu ne smijemo okretati glavu od trendova. Digitalizacija u mnogome pomaže, ubrzava stvari i olakšava ih, ali mislim da moramo ostati i s ove strane života, odnosno u fizičkom kontaktu s ljudima - kaže Bajs i nastavlja:
- Vidimo to i na primjeru djece. Vidimo da online nastava u županiji funkcionira, znam to i iz osobnog primjera. No, online nastava ne može zamijeniti interakciju koja se događa u samoj školi, interakciju između učitelja i djece pa i onu interakciju između same djece. Klincima je uvijek bilo lijepo ako škole nema tjedan ili dva, ali sada im škola, kada je online, nedostaje jer im zapravo nedostaje klasična interakcija s učiteljima i drugom djecom. Želim reći da se možemo ugledati na djecu, da budemo u koraku s promjenama i iskoristimo ih za napredak. Da mi stariji budemo dio digitalnog društva, ali isto tako da ne zaboravimo fizički kontakt i stvarni život. Digitalne društvene mreže su u redu, ali društvene mreže u stvarnom životu su ipak važnije - zaključuje župan Damir Bajs.