Ovo je inauguracijski govor Milanovića: "Svijet se mijenja, ono što dolazi izgleda kao kaos..."

Predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović danas je položio prisegu za svoj drugi predsjednički mandat na inauguraciji održanoj u Uredu predsjednika na Pantovčaku. Nakon polaganja prisege, održao je govor o izazovima s kojima se Hrvatska suočava naglasivši kako je u životu nacije, ili države, kao i u životu pojedinca, neizbježna izmjena dobrih i loših vremena, tmurnih i vedrih dana.

Evo njegovog inauguracijskog govora.

"Moramo broditi sa sviješću da život nije samo mirno more i vjetar u jedra. Ta svijest neka nam bude vodilja. Ona je čvrsto jamstvo uspravnosti i pribranosti bez obzira na smjer i bez obzira na jačinu vjetrova i valova.

Osnovni zadatak državnih institucija je sačuvati mir i sigurnost građana. Gotovo jednako važan cilj je da teška vremena ne budu ujedno i dramatična. Također, da se ne prelome najviše preko leđa najslabijih i najmanje zaštićenih, a da od dobrih vremena ne profitiraju samo oni koji su najbliže centrima moći, najagresivniji... Nejednakost i korupcija podmuklo nagrizaju socijalnu strukturu poput opake bolesti.

Zanošenje iluzijama

Potrebno je graditi i usavršavati zakonske i društvene mehanizme koji će doprinijeti tome da u lošim vremenima ne klonemo ni materijalno ni duhom, a da u vremenima prosperiteta zadržimo realnost i dodir sa čvrstim tlom.

Druge države i nacije u pravilu ne žele nam zlo i ne žele nam zlo, ali u izboru između svojih interesa i našeg boljitka, uvijek će se odlučiti za svoje interese, pa i naši prijatelji i saveznici. Ovo nije žalopojka ni kritika, ni uskogrudno zatvaranje u sebe. Ovo je realnost svijeta u kojem živimo, ovo je poziv da se prestanemo zanositi iluzijama da će se netko izvana pobrinuti za nas kad nam bude teško i kad nam stvarno bude trebalo. Možda malo, ali realno, nikad nije i nikad neće. Ništa nam nije darovano, sve što je Hrvatska postigla je zasluga naših ljudi, prije svega onih koji su dali svoje živote i svoje zdravlje u obrani naše slobode. Njima ćemo zauvijek biti dužni. Nije ni slava ratu, ni trijumfalizam ni naslada nad nesrećom drugih, poraženih, nego oda slobodi, podsjetnik za sve što smo sposobni kao nacija kad nas vode plemeniti motivi i ujedne najviši ideali."

Samo nama je istinski važno kakvo je naše obrazovanje, javno zdravstvo, pravosuđe, kako se kroji pravda i kako živi naš narod. 

Nejednakost i korupcija podmuklo nagrizaju socijalnu strukturu poput opake bolesti. Preveliki broj ljudi danas živi na rubu dostojanstva ili trpi neki oblik poniženja, usprkos poštenom radu ili pošteno zarađenoj mirovini.

O Hrvatima u BiH

"Kome su osim nama važni Hrvati u BiH? Tko će se osim nas založiti za obranu njihovog ustavnog statusa? Snaga je u poznavanju vlastitih slabosti. Gotovo da nema veće slabosti od mržnje, šovinizma i nepovjerenja prema onima koji su drugačiji od nas, trenutno ili stalno. Malo je toga što je pogrešno kao veličanje najmračnijih epizoda vlastite povijesti.

Današnji svijet je neprepoznatljiv u odnosu na svijet otprije 40 i 50 godina kad smo mi stasali i formirali se, neprepoznatljiv je i u odnosu na svijet od prije samo 5 godina. Mjena traje u ovom času. Iščezava jedno i na horizontu se javlja nešto drugo što je još uvijek nejasno, neizvjesno i što plaši. Zvuči kao uvjerljiv opis kaosa, kao najgovještaj zanimljivog i zahtjevnog razdoblja, iz kineske kletve ("Dabog da živio u zanimljivim vremenima"). 

Slika budućeg svijeta

Očito se javljaju novi centri gravitacijske moći koji se ne može oblikovati u stvaranju slike budućeg svijeta. Na nama je da osmislimo nacionalnu politiku koja će najviše doprinijeti našim interesima u tom novom svijetu.

Nema potrebe da se ishitreno guramo u prve redove u stvarima na koje ne možemo znatnije utjecati i promijeniti ih.

Naša je obaveza prema hrvatskoj povijesti i hrvatskoj budućnosti, prema našim precima i našoj djeci, da se u međunarodnim odnosima zalažemo za mir, za dobrosusjedsku povezanost i za diplomatsko rješavanje konflikata među državama i narodima. To nije naivnost, to nije iznevjera zapadnih političkih i vojnih saveza, kojima pripadamo i kojima ćemo pripadati, i to je bila dobra odluka. To je naprosto borba za vlastite interese. To pogotovo nije iznevjera zapadnih ili europskih vrijednosti, koliko god bilo sve manje jasno koje su to vrijednosti i tko ih zastupa. 

Ne kaže se zaludu da je pobjeda druga najgora stvar koja se može dogoditi u ratu. Citirat ću riječi predsjednika Kennedyja: 'Nikad ne smijemo pregovarati iz straha. Ali nikad, baš nikad strahovati od pregovora.' Mirotvorstvo i miroljubivost nisu sinonimi za naivnost.

O vojsci i nauružavanju

Ne slažem se s tezom da sigurnost nema cijenu. Vojska i suvremena oružja, pa i ne ona baš najsuvremenija, iziskuju vrtoglave troškove, sve vrtoglavije na koje mi ne možemo utjecati, a naši resursi su ograničeni. Ne bi trebali dopustiti da obrambeni izdaci progutaju novac za sve ostalo što naš život čini smislenim i ispunjenim. 

Hoćemo li zbog nabave oružja prestati ulagati u znanost i kulturu i i što ćemo, zapravo, braniti oružjem? Želim da budemo pronicljivi i proračunati. Zdrava skepsa, ništa manje i ništa više. Pozivam da razgovaramo i uključimo u razgovor sve najodgovornije ljude i najbolje stručnjake. Potrudimo se da razumijemo narav eventualnih ratova budućnosti, pa da o nabavi oružja i opreme razmišljamo iz te perspektive. Nemojmo biti povodljivi i panični: to nikad nisu dobri saveznici, nikada u odlučivanju, a naročito ne u zanimljivim i turbulentnim vremenima koja se događaju i u kojima sudjelujemo. Upregnimo i stimulirajmo hrvatsku pamet i industriju, pa da ne uvozimo ono što, objektivno, možemo sami proizvesti, možda toga nema puno, ali postoji. I to se ne odnosi samo na oružje i vojnu opremu.  

Važnost individualizma

Istaknuo je da se individualizam tijekom 19. i 20. stoljeća ustalio kao ključna značajka zapadnog kapitalističkog društva, uključujući i naše u posljednjih 35 godina. Smatra da je takvo društvo slobodnije, demokratskije i prosperitetnije od kolektivističkog. Međutim, upozorava na njegovu negativnu stranu – slabljenje društvenih veza i solidarnosti. Društvene mreže, umjesto da to nadoknade, predstavljaju dodatnu opasnost. Kazao je da je važno je da budemo povezani s obitelji, prijateljima, rodbinom, sa susjedima, kolegama, sa zajednicom u kojoj živimo.

Dobrobit naše zemlje u velikoj mjeri ovisi o spremnosti da brinemo jedni o drugima, neovisno o razlikama i neslaganjima koje postoje, ali koje u svojoj biti i nisu prevelike. Dajmo do znanja bližnjima i bliskima da se imaju na koga osloniti. Nevolje će proći bezbolnije uz spoznaju da nismo prepušteni sami sebi, da nismo zaboravljeni na nekoj hladnoj vjetrometini. To je najučinkovitije sredstvo za rastjerivanje straha od nepredvidive sutrašnjice, od jeze bezličnosti. S tom vjerom, s vjerom da nećemo ostaviti jedni druge u presudnim trenucima – živjeli, i živjela naša Hrvatska!

Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!