Fotografija: Foto: Grad Grubišno Polje, Michael Palijan
Galerija
Foto: Grad Grubišno Polje, Michael Palijan

OPROŠTAJNI INTERVJU "Grubišno Polje bilo je na koljenima prije 26 godina, a onda sam odlučio..."

Zlatko Mađeruh se gradonačelničke dužnosti uhvatio kada je u gradu vladala velika nezaposlenost, osjećale su se posljedice rata, plaće su kasnile svima. Sada odlazi nakon 26 godina, a grad ostavlja u bitno boljoj situaciji..



Ove godine puni se 26 godina otkako je dužnost gradonačelnika Grubišnog Polja preuzeo Zlatko Mađeruh (HDZ). Ne čudi stoga što je vijest da se na nadolazećim izborima više neće kandidirati za tu dužnost mnoge njegove sugrađane ostavila u čudu. Mlađe generacije Grubišnopoljaca jedva da se i sjećaju kako je prije njega Grubišno Polje imalo još dvojicu gradonačelnika, Ivicu Debića (HSP), koji je gradom upravljao od 1993. godine, prvo kao načelnik, a onda od 1997., kada je Grubišno Polje dobilo titulu grada, i kao gradonačelnik. Nakon njega pola mandata je dužnost gradonačelnika obnašao Zlatko Biondić. Njegov nasljednik, Zlatko Mađeruh, danas jedan od najdugovječniji gradonačelnika u Hrvatskoj, na to je mjesto stigao gotovo slučajno.

Vrijeme krize

- Te 1999. godine došlo je do određenih previranja u Gradskom vijeću, do svojevrsna krize vlasti. U to vrijeme gradonačelnici se nisu birali neposredno, kao danas, već je o tome tko će voditi grad odlučivala većina u Gradskom vijeću. Tako su moje stranačke kolege u odlučujućem trenutku za tu odgovornu dužnost predložili mene - prisjeća se tih prvih dana Zlatko Mađeruh.

U to vrijeme, kaže, Grubišno Polje nije bilo nimalo nalik razvijenom malom gradiću kakav je danas. Baš naprotiv, Mađeruh se gradonačelničke dužnosti uhvatio u vrijeme ozbiljne krize, ne samo političke, već i gospodarske.

Zlatko Mađeruh Grubišno Polje vodio je 26 godina/Foto: Nikica Puhalo/MojPortal
Zlatko Mađeruh Grubišno Polje vodio je 26 godina/Foto: Nikica Puhalo/MojPortal

- U gradu je vladala velika nezaposlenost, mnogi su građani iselili. Još su se osjećale posljedice rata, gospodarstvo je stagniralo. Plaću su bile male i kasnile su, čak i u Gradskoj upravi i gradskim tvrtkama. U trenutku kada sam preuzeo dužnost, mjesecima su kasnile plaće u vrtiću i drugim poduzećima. Situacija je bila vrlo teška - prisjeća se Mađeruh.

K tome, priznaje, on osobno je imao određene predrasude o Gradskoj upravi.

- Bio sam uvjeren da ondje nitko ništa ne radi. Došao sam onamo s vojničkim stavom, želio sam sve brzo sve dovesti u red i mislim da u to vrijeme nisam bio najbolji gradonačelnik svojim zaposlenicima. S vremenom sam uvidio da moje predrasude nisu točne i okupio sam oko sebe kvalitetan tim. No, trebalo je proći neko vrijeme da se stvari krenu kretati na bolje, da počnemo oživljavati gospodarstvo, dizati plaće i stvarati uvjete za bolji život u našem gradu – priča naš sugovornik.

Sjednica Gradskog poglavarstva iz prosinca 2003./Foto: Michael Palijan
Sjednica Gradskog poglavarstva iz prosinca 2003./Foto: Michael Palijan

Poštena obitelj

Vojnička stega koji je pokušao uvesti u Ured gradonačelnika i ostale gradske odjele, kaže, bila je nešto što je imao u sebi od prije.

- Disciplini sam se naučio kroz sport, dugo sam bio aktivan nogometaš. K tome, prije nego što sam postao gradonačelnik, radio sam 20 godina u Zdenki na odgovornim poslovima. Nakon toga sam aktivno sudjelovao u Domovinskom ratu kao zapovjednik Zbora narodne garde Grubišno Polje i dozapovjednik 77. samostalnog bataljona ZNG-a, a nakon završetka rata bio sam kratko vrijeme predstojnik Ureda za obranu u Grubišnom Polju. Ljudi u našem gradu su znali za mene, znali su i za moje sportske uspjehe, znali su kakav sam radnik, kao i za angažman u ratu. Da nije bilo svega toga, teško da bi me moja stranka, u kojoj sam aktivan od 1990. godine, uopće izabrala za gradonačelnika - sjeća se Mađeruh.

Otvorenje Gospodarskog sajma - Sajma sira 2003./Foto: Michael Palijan
Otvorenje Gospodarskog sajma - Sajma sira 2003./Foto: Michael Palijan

Iako smatra da su njegov prijašnji ratni i poslovni put bili važni prilikom tog odabira, presudno je, smatra, bilo nešto drugo.

- Moja obitelj, točnije moji roditelji, bili su vrlo poštovani u našem kraju. Često ističem kako, ma koliko pošten ja bio, nikad neću biti pošten onoliko koliko su bili moji roditelji - kaže Mađeruh koji je te obiteljske vrijednosti nastojao prenijeti i na svoju dvojicu sinova, a oni na svoju djecu.

Tužan i ponosan

A osim da bude pošten i vrijedan roditelji su ga, kaže, naučili domoljublju pa je među prvima 1991. godine uzeo oružje u ruke i stao na branik domovine, od samih početaka tako svjedočeći stvaranju Republike Hrvatske i novog Grubišnog Polja koje će kasnije voditi 26 godina. Kad god govori o Domovinskom ratu, ne može sakriti emocije.

- Mislim da to najviše dođe do izražaja kad stignu sve one ratne obljetnice i kada se sjećamo naših poginulih branitelja. U to vrijeme uvijek upadnem u tu neku depresivnu rupu, sjetim se svega i teško mi je. Nije me sram to priznati, ja sam sve to doživio sa svojim kolegama, prošli smo strahote, no ujedno smo ponosni što smo sudjelovali u stvaranju hrvatske države – kaže Mađeruh.

S kolegama u Kusonjama 1992. /Foto: Iz monografije Od Otkosa do Oluje
S kolegama u Kusonjama 1992. /Foto: Iz monografije Od Otkosa do Oluje
Turčević Polje, studeni 1991./Foto: Iz monografije Od Otkosa do Oluje
Turčević Polje, studeni 1991./Foto: Iz monografije Od Otkosa do Oluje

Dodaje kako su se promjene među ljudima na južnoj Bilogori počele osjećati puno prije 1991. godine, a kada je bilo jasno da se rat ne može izbjeći, ni on, a ni brojni njegovi suborci nisu nimalo dvojili hoće li krenuti na prvu crtu.

- Nismo nimalo razmišljali o tome, znali smo što je naša dužnost. Na grubišnopoljskom području 80 posto naših snaga činili su dragovoljci i to je činilo bitnu razliku. U početku nismo imali nikakvog oružja, snalazili smo se s kojekakvim lovačkim puškama i oružjem koje smo sami slagali kod kuće. Imali smo male izgleda za preživljavanje protiv moćne JNA. Bilo je to kao u biblijskoj priči, David protiv Golijata. No, imali smo to nešto u srcu, tu ljubav prema domovini, svojim ljudima, a to je jače od glave. Zato smo pobijedili – kaže Mađeruh, dodajući kako je pitanje u kojem bi pravcu se razvijao Domovinski rat da nije bilo operacija ''Otkos 10'' i ''Papuka'', u kojima su ključnu ulogu odigrali upravo grubišnopoljski branitelji.

Zlatko Mađeruh, kojeg su zbog nogometne karijere zvali i Pele, u Kusonjama 1992./Foto: Iz monografije Od Otkosa do Oluje
Zlatko Mađeruh, kojeg su zbog nogometne karijere zvali i Pele, u Kusonjama 1992./Foto: Iz monografije Od Otkosa do Oluje
Dani ponosa i slave/Foto: Grad Grubišno Polje
Dani ponosa i slave/Foto: Grad Grubišno Polje

To im, kaže naš sugovornik, do danas nije u potpunosti priznato.

Vojnički nastup

- Svaka se operacija treba vrednovati, no ponekad imam osjećaj da te prve, naše operacije, one koje su odredile tijek Domovinskog rata, nisu dovoljno vrednovane. Mi smo oslobodili veći prostor od onoga koji je oslobođen za vrijeme Bljeska. Da ne govorim da smo u to vrijeme bili daleko slabije opremljeni nego što je hrvatska vojska bila 1995. No, nas ništa nije moglo zaustaviti. Ja sam kao zapovjednik u mnogim situacijama imao problem kako zaustaviti ljude da idu naprijed, dok su mnoge druge postrojbe imale suprotan problem – kaže Mađeruh koji je u Domovinskom ratu imao odgovorne uloge pa je bilo logično da po završetku rata upravo on bude imenovan predstojnikom Ureda za obranu u Grubišnom Polju.

Nedugo nakon toga našao se i na poziciji po kojoj ga većina ljudi danas zna – na mjestu gradonačelnika Grubišnog Polja.

Na ratištu s kardinalom Franjom Kuharićem/Foto: Iz monografije Od Otkosa do Oluje
Na ratištu s kardinalom Franjom Kuharićem/Foto: Iz monografije Od Otkosa do Oluje

- Kad danas razmišljam o tome, čini mi se da možda jesam previše vojnički nastupio prema zaposlenicima Grada tih prvih dana. No, s vremenom sam popustio i stvari su sjele na svoje mjesto. Prvenstveno zahvaljujući vrhunskom timu koji sam okupio – kaže Mađeruh.

Dodaje kako je za svakog rukovoditelja važno da se okruži kvalitetnim i sposobnim ljudima, i upravo je to, kaže, on učinio. Njegov tim je, uz male promjene, ostao postojan duže od 20 godina, a rezultati njihovog zajedničkog rada, kaže, najbolje se vide u samom gradu.

- Puno smo učinili. Već 14 godina imamo bezuvjetno mišljenje državne revizije, jedini smo u županiji kojima je to pošlo za rukom. Jer, bezuvjetno mišljenje je lakše zadobiti nego zadržati - ponosno ističe Mađeruh.

Iako se Grubišno Polje polako razvijalo od prvog dana kada je postao gradonačelnik, prave mogućnosti su se, kaže, stvorile otvaranjem europskih fondova te kasnije, poreznom reformom bivšeg ministra Zdravka Marića koja je uvelike pomogla lokalnim upravama.

Marićeva reforma

- Mislim da niti jedan načelnik i gradonačelnik to neće zaboraviti ministru Mariću. On nam je omogućio veća obrtna sredstva zbog čega smo još više nego prije mogli iskorištavati fondove Europske unije. Vrlo je malo gradova i općina koji velike projekte mogu financirati isključivo vlastitim sredstvima. Uglavnom su to sredstva resornih ministarstva ili Europske unije. Dovoljno je da vam kažem da naš izvorni proračun iznosi otprilike 5 do 6 milijuna eura, a na godinu znamo realizirati projekata u vrijednosti većoj od 20 milijuna eura – pojašnjava Mađeruh.

Za privlačenje svih tih dodatnih sredstava, dodaje, zaslužan je upravo već spomenuti tim stručnjaka Gradske uprave

- Uspjeli smo u ovih 26 godina realizirati velike investicije. Jednim od svojih najvećih uspjeha smatram početak eksploatacije prirodnih resursa, prije svega plina. Plinska renta koju dobivamo podrazumijeva dodatne mogućnosti za praćenje i realizaciju velikih projekata. Mislim da sam u ovom posljednjem mandatu možda bio i najzreliji što se tiče odluka koje smo, ne samo ja, već svi zajedno donosili. Realizirali smo brojne projekte, od investicija u infrastrukturi, do gospodarskih investicija, stvorili smo preduvjete za otvaranje velikog broja novih radnih mjesta, a mislim da je upravo otvaranje novih radnih mjesta najbolja natalitetna politika – kaže grubišnopoljski gradonačelnik.

Vjeruje kako će se u njegovom gradu u iduće dvije godine otvoriti minimalno stotinu radnih mjesta.

Velike investicije

- Svjesni smo da nemamo tog radnog kadra u Grubišnom Polju, stoga smo već potpisali dva sporazuma vezana uz stanogradnju jer vjerujem da će u naš grad dolaziti mladi ljudi iz drugih mjesta. Veliki broj radnih mjesta otvorit će se u Centru za starije osobe na kojoj sam izrazito ponosan. Od prvog dana skrb za starije osobe nam je jako važna, među prvima u Hrvatskoj smo krenuli s provedbom programa Pomoć u kući koji se održao do danas – kaže.

Osim spomenutog Centra za starije, čija izgradnja stoji desetak milijuna eura, velike investicije najavili su i privatni investitori.

- U našoj poslovnoj zoni uskoro se trebaju otvoriti dvije tvornice. Riječ je o pogonu za preradu krumpira i o pogonu za otkup poljoprivrednih proizvoda. Osim što će zapošljavati radnike, investitori traže i kooperante na našem području, a s obzirom da imamo preko tisuću OPG-ova, vjerujem kako će to biti i njihova prilika - smatra Mađeruh.

Iako je evidentno da je u 26 godina u Grubišnom Polju učinjeno mnogo, gradonačelnik smatra kako - uvijek može bolje.

- Ja i dalje mislim da sam možda mogao učiniti više. Čitavo vrijeme u glavi mi je misao da živimo u kraju koji ima nevjerojatne prirodne resurse, resurse zbog kojih nikada ne bismo trebali biti nerazvijeni. Moramo ih bolje iskoristiti. Žao mi je što, recimo, drvna industrija kod nas nema dodatne vrijednosti. Ovdje se krče šume, što je planski i nemam ništa protiv toga, ali to drvo odlazi u druge gradove, nema prerade u Grubišnom Polju. Iako dobijemo rentu za šumski doprinos, to nije dostatno ni da da popravimo ceste koje se unište prilikom eksploatacije. Vjerujem kako možemo puno više od toga - kaže Mađeruh.

Program razvoja Grubišnog Polja treba se i dalje, smatra, temeljiti na energetici, baš kako je i započeto u njegovom mandatu.

Vrijeme za mirovinu

- S energetikom smo počeli i tako treba i nastaviti. Moja vizija i vizija mog tima je da budemo energetski neovisan grad, a s obzirom na trenutnu geopolitičku situaciju u Europi i ostatku svijeta, vidimo koliko je to važno - kaže Mađeruh.

Uz energetsku neovisnost, to je, dodaje, važno i zbog privlačenja novih investicija.

- U to smo se i nedavno imali priliku uvjeriti. Naš poznati ekonomist Damir Novotny nam je nedavno poslao gospodarstvenike koji su zainteresirani za ulaganja upravo zbog našeg nalazišta plina. Ovo je prilika da se zahvalim gospodinu Novotnyju s kojim sam se davno upoznao. No, on je očito upamtio ono o čemu smo razgovarali te je nastavio pratiti naš rad - kaže Mađeruh.

Iako su mnogi njegovi stranački kolege i sugrađani uvjereni kako bi bez problema dobio još jedne izbore, Zlatko Mađeruh ove godine ipak je donio odluku o povlačenju u mirovinu. Kandidat njegove stranke na izborima u svibnju bit će njegov bivši zamjenik Zlatko Pavičić.

- U te četiri godine Zlatko je vidio kakva je dinamika rada u Gradskoj upravi. Osim, toga, i sam se privatno bavi projektiranjem odnosno apliciranjem europskih projekata. Ambiciozan je, mlad i ima energiju, mislim da je to dobra kombinacija – kaže Mađeruh, dodajući kako će Pavičiću, ukoliko pobijedi na izborima, uvijek stajati na raspolaganju za savjet ili pomoć.

A on sam u mirovini ne planira mirovati.

Istinsko bogatstvo

- Imam nešto poljoprivrede i voćarstva, a bavim se i lovom tako da mi aktivnosti neće nedostajati. Takva sam osoba, ne mogu zamisliti da samo sjedim i ne radim ništa – smije se Mađeruh. Sada će, kaže, konačno imati više vremena za obitelj i petero unučadi.

- S jednim sinom i njegovom obitelji dijelim domaćinstvo, drugi je isto u blizini. Možda sam ponekad i previše vezan uz njih, ali tako sam odgojen, tako su razmišljali moji roditelji, tako sam i ja odgojio svoju djecu. Jednostavno smo povezani jedni s drugima i mislim da je to pravo bogatstvo - kaže Mađeruh.

Iako će i nakon odlaska s mjesta gradonačelnika vjerojatno ostati u politici kroz rad Gradskog vijeća, i dalje će se, kaže, držati principa koji su ga vodili tijekom posljednja dva i pol desetljeća.

- Kad se govori o ovako dugačkom stažu na čelu jednog grada, svi pričaju o politici. No, ja posao gradonačelnika ne doživljavam kao političku funkciju, tu nema politike, to je mjesto na kojem se radi. Ne smatram se političarom nego radnikom. Svaka politički eksponirana osoba u malim sredinama mora biti skromna, jer suprotno najviše smeta građanima, mora biti uvijek dostupna i mora biti ponizna nikako arogantna. Mislim da politika nije uhljebljivanje nego žrtva. Samo onaj tko je spreman raditi za druge može ući u politiku - kaže Mađeruh.

Na pitanje bi li, da može, nešto promijenio u ovih 26 godina, lako pronalazi odgovor.

- Uvijek ću imati osjećaj da sam mogao više i bolje. Mislim da smo puno napravili na području gospodarstva, imamo izuzetne sportaše, kulturna zbivanja. Možda sam više trebao inzistirati na razvoju i ulaganju u turizam, kad taj dio završimo, imat ćemo jednu lijepu zaokruženu cjelinu i Grubišno Polje će biti još ugodnije mjesto za život - kaže Mađeruh.

Ostvarenje sna

Na tragu je to onoga Grubišnog Polja o kakvom su, kaže, mnogi sanjali još prije tridesetak  godina i kakvim ga i sam vidi u budućnosti.

- To Grubišno Polje vidim kao gospodarski uspješan grad, s razvijenim turizmom i kulturom. Vidim ga kao mjesto u koje će ljudi rado dolaziti živjeti. Želim da Grubišno Polje i tada bude, baš kao što je i danas, grad vrijednih ljudi koji čuvaju uspomenu na svoju slavnu prošlost, kao grad u kojem je svatko dobrodošao. Vidim ga baš onakvim kakvim su ga 1991. godine sanjali naši branitelji kojih više nema. I iskreno vjerujem kako se njihov san može ostvariti - zaključuje Mađeruh.

Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku TikToku!