Bjelovarski Obiteljski centar: "Moramo podržati udomitelje u BBŽ jer ih je premalo"

BJELOVAR – Obiteljski centar Bjelovar završio je s provođenjem pilot projekta pod nazivom „Nakon traume – osnaživanje zajednice“ namijenjen udomiteljima i udomljenoj djeci, a koji su proveli u suradnji s "Hrabrim telefonom".

Zdravo odrastanje djece

Projekt je kreiran sa svrhom stvaranja podržavajuće i poticajne okoline nužne za zdravo odrastanje djece i mladih bez odgovarajuće roditeljske skrbi. Sastojao se od osam tematski povezanih radionica koje su se paralelno održavale za djecu i udomitelje.

- Posljednjih osam tjedana međusobno smo se družili, razmjenjivali iskustva i učili. Vjerujemo da će ovaj Program doprinijeti osnaživanju udomitelja i udomljene djece te unaprijediti postojeći sustav socijalnih usluga, poručuju iz Obiteljskog centra Bjelovar.

Povratna informacija

Budući da su u ovome projektu u prvom planu udomljena djeca i udomitelji, upitali smo dugogodišnju udomiteljicu Spomenku Ilić kako gleda na netom završene radionice.

- Naravno da sam zadovoljna, svašta smo zajedno radili, ispunjavali, čuli… Bilo je to u svakom slučaju korisno provođenje vremena i jedno novo iskustvo, makar je meni sve to jako dobro poznato – kazala nam je Spomenka s kojom smo proljetos odradili veliku priču. Cijeli razgovor možete pročitati OVDJE. Povjerila nam je tada zašto se odlučila na ovaj plemenit čin, a u trenutku našeg razgovora imala je četvero udomljene djece u kući. U međuvremenu je 13-godišnji dječak izdvojen iz obitelji jer se pokazalo da je psihički bolestan, no Spomenka je dobila dvije nove djevojčice i to sestre na skrb.

Spomenka nam je proljetos ispričala svoju životnu priču kako je postala udomiteljica

- Ma sve mogu i svašta sam prošla, no ovo nisam mogla nažalost, trpjeti. Izdržala sam mjesec i pol dana i onda sam nazvala CZSS Bjelovar i rekla im s čime se suočavam. Dječak je stvarno trebao stručnu, psihološku pomoć, on je dijete koje je trebalo terapiju – kaže nam Spomenka koja sada brine o petero udomljene djece.

Nove dvije djevojčice

Svjesna je da udomitelja nema dovoljno, a ono što ju čini sretnom jest da u bjelovarskom CZSS vide koliko se trudi i zalaže za tu djecu.

Spomenki je najveći vjetar u leđa što djelatnici CZSS vide njezin trud i zalaganje za udomljenu djecu/Foto: Martina Čapo

- Ja znam da su oni ponosni na mene, a ja sam sretna što to mogu raditi. Nedavno, na završnoj radionici, gospođa Dijana Hodak me pohvalila pred svima i rekla da sam jedna od najboljih udomitelja u Bjelovarsko – bilogorskoj županiji, kao i da sam u ministarstvu bila predložena za nagradu. Bodre me i kada trebam podnijeti zahtjeve za financijskom pomoći jer su svjesne koliko svojih sredstava odvajam za tu djecu. Evo, primjerice, za nove djevojčice koje sam primila odobreno mi je za krevete na kat i ormare četiri tisuće kuna, a ja sam na to potrošila sedam i pol tisuća. Svjesni su toga i u CZSS i u Obiteljskom centru, a meni je najvažnije od svega da netko primijeti moj trud – priznaje Spomenka koja je na radionicama sudjelovala zajedno s djecom koja su udomljena kod nje.

Razgovori s djecom

Nešto više o ovom projektu doznajemo od Ljiljane Malčić, koja je zajedno s Dijanom Hodak, sudjelovala u organizaciji i provedbi ovog projekta.

- Naši partneri u ovom projektu bili su CZSS Vrbovec, CZSS Križevci, Udruženje Djeca prva, a prvi pilot projekt je krenuo baš u Bjelovaru. Cijelu smo godinu sudjelovali u izradi tog programa, a krajnji nam je cilj da se pomogne kod traumatskih iskustava djece i mladih bez roditeljske skrbi. A ovo je oblik dodatne podrške udomiteljima i udomljenoj djeci. Moram tu napomenuti kako su tiskani priručnik i radna bilježnica koje smo koristili na radionicama - kazala nam je Lliljana Malčić dodavši kako su ovakvi programi izuzetno važni. 

Stručni tim/Foto: Obiteljski centar Bjelovar

- Moramo osnažiti udomitelje jer oni rade jedan izuzetno zahtjevan poziv. Roditeljstvo je samo po sebi zahtjevno, a kamoli kada vam u obitelj dođe dijete koje je traumatizirano i ranjeno, koje ima povijest, pa tu je odnos s biološkom obitelji... Udomitelje moramo osnažiti kako bi oni bolje razumijeli djecu i njihove potrebe te kako bi mogli lakše odgovoriti na njih. S druge strane, podrška je potrebna i djeci. S njima smo razgovarali o potrebama, emocijama, neugodnim emocijama, nasilju, o slici o sebi, komunikacijskoj vještini, toleranciji... Na posljednjoj radionici dali smo im do znanja gdje mogu potražiti i dobiti podršku za sebe - ističe Malčić i dodaje kako im je važno bilo naglasiti djeci da i u sebi moraju pronaći potrebnu snagu. Povratne informacije od devetero djece i sedam udomiteljica koji su bile uključeni u pilot projekt i više su nego pozitivne. Djeca koja su dolazila bili su više školske dobi, dakle tinejdžeri, no aktivno su sudjelovali u razgovorima, što je i bio cilj.

Velika potreba za udomiteljima

Nadalje, bitno je naglasiti da se ovakvim programima udomitelji i udomljena djeca povezuju sa stručnjacima u CZSS te im je kasnije, ukoliko trebaju bilo kakvu pomoć ili podršku, jednostavnije potražiti ju.

- Što se tiče udomitelja djece, premalo ih je na našem području, Centar je tu u teškoj situaciji kada treba smjestiti djecu. Zato još više moramo raditi na motivaciji obitelji koji bi mogle postati udomiteljske, dok postojeće udomitelje moramo dodatno nagraditi za njihov rad i zalaganje. Potrebni su nam i važni - zaključila je Malčić.