Na što nas upozorava činjenica da se navijači i volonteri organiziraju brže od države? I to ne prvi put.
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
Nakon što se cijela država, od Dubrovnika preko Istre pa sve do Vukovara podigla na noge kako bi pomogla unesrećenima na području koje je pogodio razoran potres, trebalo je proći samo nekoliko dana da jedinstvo počne pucati i da se uključeni u akciju spašavanja i raščišćavanja počnu¸međusobno optuživati.
Na početku jasno treba reći jednu stvar - razmjeri štete su katastrofalni, broj oštećenih i srušenih objekata iznimno je velik, mnoga sela i zaseoci na ugroženom području su raštrkani i teže dostupni. U takvoj situaciji greške u organizaciji i preklapanja su, naprosto očekivana.
No, nepostojanje jasnog protokola za krizne situacije, odnosno krovnog kriznog stožera, broj grešaka, smatraju naši sugovornici, samo je povećao.
Krizni stožer za Petrinju i ostatak pogođenog područja, dakle, ne postoji.
Specijalizirani tim
Zamjenik načelnika Stožera civilne zaštite Damir Trut izjavio je da se krizni stožer i ne mora formirati jer je Civilna zaštita na terenu. Također je rekao kako nije trebalo prihvatiti ni austrijsku ponudu da u pomoć pošalju pripadnike svoje specijalne jedinice AFDRU (Austrian Forces Disaster Relief Unit), posebno obučene za djelovanje u ovakvim situacijama.
No, činjenica je da su se navijači organizirali brže nego što je zamjenik načelnika Stožera civilne zaštite Damir Trut organizirao Civilnu zaštitu, vojsku i vatrogasce. Nevjerojatno je da su danima nakon potresa dijelovi Petrinje bili bez struje, kao i neka okolna sela, a treba reći da je Civilna zaštita proteklih godina nabavljala i rasvjetne stupove.
Država nema ni specijalizirani tim koji bi obučavao potražne pse upravo za ovakve situacije. Sjećate se psa Drace koji je spasio ženu koja je ostala zatrpana u zgradi petrinjske uprave? Pas je član HGSS-a, nije državni. Štoviše, svi potražni psi koji su po petrinjski ruševinama bili su psi volontera, a ne državni.
Brojni ljudi s kojima smo razgovarali, a koji su od prvog dana uključeni ili u akciju spašavanja ili su bili na pogođenom području kao reporteri, ponavljaju istu stvar - država je reagirala sporo i loše. Prvog dana i noći više je civila sudjelovalo u akcijama spašavanja i raščišćavanja, nego pripadnika državnih službi.
- Bio sam u samom centru kada je počeo potres i sljedeće dane proveo u Petrinji. Prve štete čistili su Petrinjci i navijači koji su došli nakon potresa te ročnici Hrvatske vojske. Gledao sam sve što se događa svojim očima. Istina je, dio navijača je hodao po Petrinji s bocama, neki su radili gluposti, ali to je doista manji dio. Velika većina navijača došla je kako bi pomogla i to su radili nevjerojatno predano. Prvu večer su vojska i navijači čistili centar grada cijelu noć i mogu reći da su ga doslovno polizali. Recimo to ovako, da sam Petrinjac i da u tom trenutku mogu birati tko će me spašavati; navijači ili država, bez razmišljanja bih se odlučio za navijače - ispričao nam je kolega reporter kojega, nije nevažno spomenuti, nogomet i navijanje uopće ne zanimaju.
Državna tromost
Dakle, u organiziranim uvjetima, na teren bi u kratkom roku izašle obučene ekipe i profesionalci, a u neorganiziranim su uvjetima ulice su u kratkom roku čistili Bad Blue Boysi i mladi ročnici bez prave opreme i osiguranja. Kasnije su im se pridružili navijači drugih klubova i razni volonteri.
Područje Petrinje, Siska i Gline, mnogi su nam to potvrdili, u prvim danima spasili su obični ljudi koji su se samoorganizirali iz dva osnovna razloga. Prvi je taj što smo, sada je to već svima jasno, jednostavno takav narod koji će u slučaju katastrofe dati sve od sebe da pomogne ljudima koje je nesreća zadesila. A drugi je što je nepovjerenje u reakciju države jako veliko i sada već opće poznata činjenica pa ljudi ni ne čekaju dolazak službi nego sami idu u akciju.
Koliko je država troma i neorganizirana svjedoče još neki podaci.
Državne robne zalihe također su primjer državne tromosti i neorganiziranosti. Naime, zakon nalaže da se državne robne zalihe obnavljaju pravovremeno. No, država nije postupala prema zakonu i "pravovremeno ih obnavljala" iako je još na proljeće bilo jasno kuda vodi situacija s koronom.
Količine u robnim zalihama trebale bi biti dostatne da Petrinja vrlo brzo nakon razarajućeg potresa bude opskrbljena pitkom vodom, hranom, šatorima, kućicama, agregatima... No, do Petrinje je u prvim danima nakon potresa došlo jako malo stvari iz robnih zaliha.
Šatori i vreće za spavanje prvo su stigli iz inozemstva kao donacije iako bismo trebali imati 186 šatora, 144 kontejnera i 12 tisuća vreća za spavanje u državnoj zalihi? Pa kako to da su prvo došli šatori i vreće za spavanje dovezeni šleperima kao donacija iz Grčke, iako je Zagreb je od Petrinje udaljen 58 kilometara?!
Ljudi su u Strašniku sami improvizirali šator za 30-ak ljudi, u epicentru potresa bilo je obitelji i s više od desetoro djece iz nekoliko kućanstava. Ni jedan od 186 šatora iz državnih zaliha u prvih nekoliko dana nije došao do njih. Država u pričuvi ima i 15 agregata za struju, ali mnogi su i dalje bili bez nje. Danima je nakon potresa kiša padala u Petrinji, ali vreće za spavanje, kojih u zalihama ima 12.000, nisu dolazile do ljudi koji su ostali bez krova nad glavom.
Priče o Crvenom križu
"Kaos" je riječ koja se u prvih pet dana često čula od ljudi koji su došli pomoći na ugroženim područjima. Optužbe na račun Civilne zaštite i Crvenog križa bile su sve češće, iako odmah treba reći da je dobar dio njih neosnovan i neopravdan pa čak i ružan.
Optuživati volontere Crvenog križa da piju sokove koji su donirani su - grozne. Iz Crvenog križa odmah au demantirali takve tvrdnje. No, čak i da su se volonteri poslužili sokom iz donacije, samo bi loš čovjek iz toga pravio problem. Naime, volonteri Crvenog križa u Petrinji i okolici padaju s nogu od umora i također moraju jesti i piti kao i svi ostali. To što je organiziranost njihova vodstva upitna, nikako nije razlog da se njihovi volonteri tako napadaju.
- Žao mi je zbog loših komentara i žao mi je što ljudi toliko sumnjaju. Ne znam što bih više rekla na ove optužbe. Naši volonteri su obični ljudi, moraju piti i jesti, a to što piju sok, koji naravno nije od donacija kako to piše u raznim objavama, je sasvim normalno. Oni su ovdje 24 sata s ciljem da bi pomogli nekome i mislim da je stvarno neljudski širiti ovakve optužbe. A za optužbe da se odvajaju skuplje i jeftinije čokolade ne znam što bih rekla. To se sigurno tako ne radi. Roba se sortira po vrsti hrane, a ne po cijeni - rekla je glasnogovornica Crvenog križa Katarina Zorić.
Problem je distribucija ili u prijevodu organizacija jer ljude koji su bili 300 metara od Crvenog križa u Petrinji dva dana nitko nije posjetio.
Kada volonter Crvenog križa dođe na pogrešnu lokaciju, to je zato što ga je netko tamo poslao, a ne zato što se on ponaša neodgovorno. Ili ako nije došao - znači da mu nitko nije dao informaciju da tamo treba otići.
Loša koordinacija
Potvrđeno nam je sa svih strana, volonteri Crvenog križa rade od jutra do mraka i po mraku. No, organiziranost njihova vodstva je upitna. Iako je Hrvatski Crveni križ organizacija uvelike poznata po aferama svog vodstva koji su redom članovi vladajuće stranke koja ih je tamo i postavila, volonteri, odnosno ljudi koji su došli dobrovoljno pomagati, s tim doista nemaju nikakve veze.
Prema pisanju novinara 24 sata koji je sam svjedočio situaciji, ulica Vladimira Stahuljaka u Petrinji udaljena je pet minuta automobilom od Trga hrvatskih branitelja, na kojemu se nalazi šator Crvenog križa. U toj ulici više od 24 sata nije bilo vode za piće. Na kraju su novinari 24 sata natrpali auto s vodom i odvezli je žednim Petrinjcima. Šator Crvenog križa nalazi se pet minuta od njih. I to je jasan primjer loše organizacije.
I opet dolazimo do problema ne postojanja Kriznog stožera koji bi koordinirao Civilnu zaštitu, Crveni križ, vojsku i volontere na osnovu relevantnih podataka koji bi dolazili na jedno mjesto nakon čega bi se zadaci delegirali.
Civilna zaštita u Petrinji se nije snašla, što nam je potvrdio i jedan vozač hitne pomoći, koji je iz razumljivih razloga htio ostati anoniman, a njegovi osobni podaci poznati su redakciji.
- Nakon potresa su za najveći dio posla raščišćavanja terena i popravljanja krovova, to vam govorim iz prve ruke jer sam gledao, zaslužni - navijači. Civilna zaštita u prva dva dana nije napravila ništa ili jako malo. Obični ljudi koji su se samoorganizirali i došli u Petrinju pomoći odradili su najveći dio posla - govori nam vozač hitne pomoći.
Dragocjeno vrijeme
I gužve koje su se stvorile u Petrinji govore o lošoj organizaciji. Naime, civilni volonteri koji su dovozili pomoć u hrani i odjeći su zakrčili ceste tako da su se stvarale ogromne kolone i zapravo nije mogao probiti do stanovnika. Što je opet organizacijski i koordinacijski problem.
Ne treba zaboraviti da su dodatni kaos stvarali i ljudi na društvenim mrežama koji su panično dijelili poluinformacije ili lažne dojave. A na provjeru takvih informacija gubilo se dragocjeno vrijeme koje je nekoga moglo koštati života. Društvene mreže također su bile pune prebrzih zaključaka o volonterima Crvenog križa. Ne treba zaboraviti da su stotine tona donacija stigle u Petrinju, a volonteri Crvenog križa su sve što je stiglo morali razvrstati, provjeriti rok trajanja hrane, odvojiti kvarljivu robu... To je ogroman posao.
- Radimo najbolje što možemo, obilazimo sva sela, imamo mobilne timove koji su non stop na terenu, dijelimo pakete humanitarne pomoći i svakodnevno se dijele tisuće toplih obroka. Svjesni smo da uvijek postoji mogućnost da smo nekog propustili, ali umjesto širenja optužbi, pozivam sve ljude koji znaju za takve ljude da nazovu na naš besplatni telefon i mi ćemo odmah otići na teren. Osim toga, događa se i da dobivamo pozive iz sela u kojima nema nikoga i odlazimo na teren čime onda činimo štetu onima kojima je pomoć zaista potrebna - rekla je Katarina Zorić, glasnogovornica Crvenog križa, za 24sata.
Neki od volontera s kojima smo razgovarali kažu da na terenu, u selima oko Petrinje, uopće nisu vidjeli djelatnike Crvenog križa.
- Bio sam u selima oko Petrinje dan poslije potresa i nisam vidio nikoga iz Crvenog križa. Koliko sam čuo na terenu, HGSS je prošao sva ta sela, a nakon njih su išli volonteri iz svih gradova u Hrvatskoj i navijači. Ljudi su se samoinicijativno organizirali, prikupljali pomoć i dijelili je ljudima na ruke. Siguran sam da je 99 posto ljudi po tim selima dobilo pomoć, možda do nekih kuća pomoć nije stigla, ali ne zato što im je nitko nije donio, nego zato što nikoga u tim kućama nije bilo pa ljudi nisu htjeli ostavljati donacije po dvorištima - rekao nam je jedan volonter s daruvarskog područja.
Društvene mreže
S druge strane, predsjednica udruge Jedni za druge Općina Sirač, koji gotovo svakodnevno voze humanitarnu pomoć za Petrinju, Glinu, Sisak i okolna mjesta nam je rekla kako je ona osobno vidjela volontere Crvenog križa kako dijele pomoć ljudima koji su u potresu ostali bez svojih domova.
- Tamo ima 300 sela i mislim da jednostavno sve ne stižu. Teško je razlučiti što se tamo zapravo događa. Vidjela sam u jednoj hali volontere Crvenog križa kako padaju s nogu. Oni razvrstavaju donacije koje stižu iz cijele Hrvatske i pripremaju ljudima pakete s osnovnim životnim namirnicama. Jedan mi je rekao kako je taj dan zaspao u 5 ujutro, a već su ga u 6 probudili jer je stiglo nekoliko kamiona pomoći koje je trebalo rasporediti. Stvarno ne mogu reći da ti ljudi tamo ništa ne rade jer rade. Mislim da se zapravo pravi kaos stvorio na društvenim mrežama na kojima primjerice osvane da u selo Strašnik nitko nije donio pomoć, onda mi sjednemo u kombi, krenemo tamo i ne uspijemo se ni probiti do sela jer su svi odjednom krenuli to selo u sa svojim donacijama - kaže nam Nensi Rendić, predsjednica udruge Jedni za druge Općina Sirač.
Prema onome što smo uspjeli doznati s terena, pripadnici Hrvatske gorske službe spašavanja jedini su bili organizirani odmah nakon potresa, što zapravo i ne čudi, jer su oni jedni od rijetkih u državi koji znaju kako postupati u izvanrednim situacijama kada ljudima treba pružiti konkretnu pomoć. Razgovarali smo s jednim njihovim pripadnikom koji iz razumljivih razloga nije htio da mu objavimo ime i prezime.
- Mi uopće nismo imali kontakt s Crvenim križem. Imali smo jedan šator na području koje je pogođeno potresom, ljudi su tamo dovozili humanitarnu pomoć, a mi smo je odmah odvozili po selima oko Petrinje, Gline i Siska. Sve što smo tamo prikupili, završilo je u rukama ljudi kojima je pomoć bila potrebna. Sretali smo tamo volontere Crvenog križa, ali i one koji su samoinicijativno otišli u ta sela, sami prikupili pomoć i sami je odvezli. U početku su svi bili fokusirani na Petrinju i Glinu, a okolna sela u kojima žive starci od 90 i nešto godina, nitko nije obišao. Mi smo otišli kod tih ljudi - priča nam pripadnik HGSS-a.
Ljudi su izgubljeni
I on je čuo priče kako se nešto čudno događa s Crvenim križem, ali u njih nije htio vjerovati sve dok mu jedna kolegica s posla nije rekla kako je odnijela novu novcatu deku u Crveni križ i na svoje uši čula kako jedna zaposlenica govori: "Opa, pa ovo je nova deka. Nju stavite na posebnu hrpu."
- Mi imamo službu koja je ustrojena, navijači koje smo tamo vidjeli, pomagali su i čistili, ali bilo je i onih koji su hodali po Petrinji i pili pivo. No, u svakom žitu ima kukolja pa tako i među njima, ali činjenica je da navijači nisu došli tamo smetati i praviti probleme nego prvenstveno pomoći - rekao nam je ovaj pripadnik HGSS-a.
Razgovarali smo i s jednim Siščaninom koji je dobro upućen u cijelu situaciju budući da je dugi niz godina pratio politički i društveni život u Sisačko-moslavačkoj županiji.
- Naša kuća nije stradala ali ovdje nitko više nije dobro. Ljudi su izgubljeni, uplašeni, ne žele napustiti svoja ognjišta. Trenutno je najveći problem to što nema ljudi koji bi svu tu silnu humanitarnu pomoć koja nam stiže dobro i pametno prosljeđivali. Evo, upravo je stiglo 110 tona građevinskog materijala koje nemaju gdje smjestiti. To je najveći problem - kaže nam naš sugovornik.
Nazvali smo i dožupana Romana Posavca koji je ujedno i šef županijskog kriznog stožera. Postavili smo mu dva pitanja. Na pitanje je li na njihovom području kaos jer nema Kriznog stožera koji bi sve koordinirao, odlučno je odgovorio: "Nije!"
Na pitanje je li se možda vodstvo Crvenog križa nije snašlo pa se zbog toga događa da nekim ljudima pomoć stiže nekoliko puta na dan, a nekima uopće ne, rekao nam je:
- Mislim da sve službe maksimalno odrađuju svoj posao. Ne može se sve riješiti u dan-dva, ovo je veliko područje, velik je broj stradalih, ali odgovorno tvrdim da niti jedno selo, odnosno, ne postoji kuća na našem području u kojoj netko nije bio i donio pomoć - rekao nam je šef kriznog stožera Roman Posavec.
Lutanje po selima
Naš novinar Deni Marčinković u subotu se s konvojem humanitarne pomoći koju je organizirao Caritas župe sv. Antun Padovanski iz Bjelovara zaputio na krizno područje. I oni su lutali zbog informacija koje nisu bile točne.
- Kada smo ušli u mjesto Svinica, gdje su nas uputili iz Stožera civilne zaštite općine Sunja, naišli smo na grupu mladića iz Zadra. Rekli su nam da su došli pomoći u sanaciji krovišta i čišćenju dvorišta i da su ciljano išli u manja mjesta kako se ne bi stvarala gužva u Petrinji. Međutim, gdje god su ih uputili, ili je netko već bio ili situacija nije bila alarmantna. Nas su potom uputili u selo Šaš, ali kada smo došli tamo, mještani su nam rekli da im pomoć ne treba jer su je već dobili dovoljno. Jedan nam je čak rekao da bi oni komotno mogli organizirati prikupljanje donacija i slati ih u Petrinju - kaže nam naš novinar Deni Marčinković koji je s konvojem obišao još nekoliko mjesta, Donju i Gornju Velešnju, Donje Kukuruzare i još poneka, ali situacija je bila ista - nitko nije trebao pomoć.
Do dogradonačelnice Gline, Branke Bakšić Mitić, nismo uspjeli doći jer je u trenutku kada smo je nazvali išla prema Petrinji. Na njezin mobitel nam se javila ženska osoba koja nam je rekla kako je upravo dogradonačelnica Gline osoba preko koje se organizira sva humanitarna pomoć za Glinu i okolna sela. Nije nevažno napomenuti, kada već o organizaciji i hijerarhiji pišemo, da je njezin nadređeni, gradonačelnik Gline Stjepan Kostanjević, nakon potresa "propao u zemlju" i doslovno cijelu odgovornost brige za ljude koji su ga izabrali prebacio na zamjenicu Branku Bakšić Mitić.
Super Branka
- Ona je potpuno rastrgana. Svi je stalno zovu, 90 posto stvari je sama organizirala i ne staje. Evo, upravo smo u dogovoru s jednim donatorom koji će nam poslati kamp-kućice i kontejnere jer još uvijek ima ljudi koji danima stoje ispred svojih kuća i ne žele ih napustiti - rekla nam je naša sugovornica i napomenula kako je upravo dogradonačelnica Bakšić Mitić pokrenula inicijativu "Ljudi za ljude" kojom se želi pomoći apsolutno svakom čovjeku u područjima pogođenim potresom.
Još jedan novinar nam je rekao zanimljiv detalj o Branki Bakšić Mitić.
- Ona u mobitelu ima broj mobitela doslovno svakog stanovnika. Žena je nevjerojatna i posao koji sada odrađuje je strašan! A ponašanje gradonačelnika Stjepana Kostanjevića je krajnje sramotno. Čovjek je nestao! - rekao nam je.
Radeći na ovoj temi, htjeli smo ukazati na potrebu osnivanja Kriznog stožera u ovakvim situacijama jer dobra organizacija i pravovremeno distribuiranje točnih informacija u budućnosti može spasiti mnoge živote. Nije sporno da se svi koji su na ugroženom području trude napraviti dobar posao.
Ali isto tako nije sporno i da su mnogi loši potezi posljedica loše organizacije. Porazno je za državu da su se navijači, bez uvrede, u stanju bolje i brže organizirati nego Civilna zaštita.
Zaključno, Hrvatska država s kriznim situacijama ima kontinuiran problem tako da se sada nikako ne može govoriti o slučajnosti.
Povijest kao učiteljica
Kada je usred ljeta 2017. godine izbio jedan od najvećih požara u hrvatskoj povijesti, reakcija državnih službi bila je katastrofalna. Iako je bilo jasno da bura velikom brzinom nosi požar prema Splitu i da drugom najvećem gradu u Hrvatskoj prijeti velika opasnost, vatru su u predgrađima Splita zaustavili obični građani i pripadnici Torcide.
I tad se pisalo kako je porazno bilo za državu to što su jedini ljudi koji su u kratkom roku bili u stanju podignuti na noge i organizirati više stotina ljudi bili navijači, pripadnici Torcide. Benzinsku crpku na ulazu u Split također su od vatre obranili građani iako su se pokraj nje, da je organiziranosti bilo, morali preventivno nalaziti vatrogasci. Kako nadležnih službi nije bilo, benzinsku crpku su u šlapama i majicama kratkih rukava obranili sami Splićani.
Nadalje, početkom ove godine dogodio se potres koji je urušio dobar dio centra Zagreba. Sad će devet mjeseci od tog strašnog događaja i slobodno pitajte građane koji žive u centru metropole što se napravilo s njihovim oštećenim nekretninama. Takozvana "hitna sanacija" koju je provodila država rastegla se skoro do kraja godine. Obratite još jednom pažnju na riječ "hitna sanacija" i vrijeme trajanja.
Građani su se opet snalazili sami, mnogi su po nekoliko mjeseci bili bez tople vode poput naše kolegice iz Zagreba koja je do tople vode na kraju došla kada je bila prisiljena početi zvati poznanike da joj "srede vezu". Jer drugačije, vidjela je, od tople vode koju država treba vratiti legalnim putem neće još mjesecima biti ništa. Njoj su "s vezom" trebala dva mjeseca.
Sustav, a ne pojedinac
- Ljudi moji, ovdje u Petrinji odrađuje se ogroman posao. Ja svaki dan plačem po nekoliko puta. Sada smo križali kuće koje se trebaju srušiti. Ja sam plakao jer znam ljude koji su u tim kućama živjeli. Pitam se hoće li ostati u Petrinji ili zauvijek otići. Jako nam je svima teško, a najteže je zapravo tek pred nama. Ako netko misli da može ovaj posao bolje odraditi od Civilne zaštite i ostalih službi, neka dođe i odmah počne raditi - rekao nam je u razgovoru gradonačelnik Petrinje, čovjek koji bez sumnje proživljava najteže dane svog života.
No, tu ponovno dolazimo do klasičnog problema hrvatske države, koji je puno dublja i složenija priča. Naime, nije problem u Trutu, ili da budemo krajnje precizni - nije problem u pojedincu. Ne treba nam čovjek s imenom i prezimenom koji će ispasti heroj. Ministar zdravstva Vili Beroš najbolji je primjer da je takav pristup osuđen na propast.
Treba nam sustav koji će biti funkcionalan odmah nakon što se krizna situacija dogodi bez obzira tko sjedio na njegovom čelu jer se u dobro postavljenom sustavu točno zna tko mora što, kako i u kojem roku napraviti.
---------------------------------------------------------
NAJNOVIJA VIJEST
Vlada ipak odlučila osnovati Stožer
Neposredno prije objave ovog teksta, u nedjelju navečer došla je vijest kako je Vlada ipak odlučila osnovati Stožer koji će voditi proces i povezati aktivnosti svih sudionika u pružanju pomoći u saniranju posljedica potresa u Sisačko-moslavačkoj županiji i dijelovima Zagrebačke i Karlovačke županije. Podsjetimo, osnivanju Kriznog stožera protivio se Damir Trut iz Civilne zaštite tvrdeći da je takav potez nepotreban. Nakon nebrojenih slučajeva loše koordinacije i organizacije, unatoč dobrim namjerama svih uključenih u procese spašavanja, čini se da je Vlada odlučila kako je Stožer ipak potreban.
Na čelu Stožera bit će potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved. Ova vijest je, zapravo, samo potvrda svega što smo ovdje napisali. Vladina odluka je logična, iako je i ona ne samo zakašnjela, nego je i parcijalno, vatrogasno rješenje.