Marinić: "Iskreno, da Vodoprivreda nije dobila podršku Marušića i Lneničeka, teško da bi se spasila"
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
Robert Marinić preuzeo je vođenje Vodoprivrede Daruvar 14. 11. 2019. i situacija koju je u tvrtki zatekao, priznaje nam, uopće nije izgledala dobro. Rukovodeći kadar napustio je Vodoprivredu, oprema je bila zapuštena, radnici nisu znali što ih čeka, a proces predstečaja sam po sebi mogućnost financijskog manevriranja dovodi blizu nule. Nekoliko puta je, priča nam Marinić, htio dići ruke od svega jer nikakvo rješenje nije bilo vidljivo, ali bi se sljedećeg jutra ipak predomislio.
Ovoga četvrtka, nešto više od dvije godine kasnije, Trgovački sud u Bjelovaru potvrdio je promjenu predstečajnog plana za Vodoprivredu Daruvar. Ta odluka je prijelomna točka u procesu spašavanja tvrtke jer su se s njom stekli uvjeti izbor strateškog partnera koji bi dokapitalizacijom trebao osigurati njezin opstanak, ali i razvoj.
Četvrtak je bio veliki dan za Vodoprivredu Daruvar, Trgovački sud u Bjelovaru na ročištu je potvrdio promjenu predstečajnog plana. Možete li nam malo detaljnije objasniti što ta odluka znači za Vodoprivredu Daruvar?
- Odluka Trgovačkog suda u Bjelovaru prvi je korak ka izlasku iz agonije predstečajnog postupka koji traje dvije godine. Ona je važna kako tvrtka ne bi otišla u stečaj te kako bismo dobili mogućnost pronalaska rješenja za očuvanje radnih mjesta kao i za očuvanje djelatnosti poduzeća. Na sudu su vjerovnici prihvatili odreći se 50 posto svojih potraživanja s kamatom te su prihvatili opciju naplate u iznosu 50 posto postojećeg duga.
O kojem iznosu je riječ?
- Riječ je o preko 7 milijuna kuna, vjerovnici su pristali da se taj iznos duga otpiše.
Koliko je to važno za budućeg strateškog partnera?
- Strateški partner dolazi uložiti kako bi u dokapitalizaciji stekao većinski udio u tvrtki od 51 posto. Pristajanje vjerovnika na otpis 50 posto dugovanja preduvjet je da dio investicije od 15,800.000 kuna ode na podmirenje vjerovnika te da drugi dio tog iznosa ostane kako bi se tvrtka mogla reformirati, restrukturirati te da se prilagodi za tržišnu djelatnost u ovoj branši.
Župan Marko Marušić najavio je da bi se u ponedjeljak trebao biti izabran strateški partner, a dvije su tvrtke u igri. Hoće li se to doista i dogoditi u ponedjeljak ili postoji mogućnost još neke odgode kojih je u ovom procesu bilo?
- U ponedjeljak će se održati skupština dioničara gdje bi trebao biti odabran novi strateški partner. Ovaj proces smo doveli do ovdje zahvaljujući novom županu Marku Marušiću, njegovoj podršci i želji da se problem Vodoprivrede Daruvar riješi. Iskreno, od promjeni vlasti u županiji do danas, dakle u nekih šest mjeseci, uspjeli smo proces dovesti do cilja. Preduvjeti da se dođemo do tog cilja bili su podrška Županije kao većinskog vlasnika, podrška Grada Daruvara s gradonačelnikom Damirom Lneničekom, kao i angažman Drage Hodaka koji je bio koordinator procesa u ime Županije. Njihov angažman dao nam je vjetar u leđa. Naime, prije godinu dana mi smo u dva navrata raspisivali natječaj za prodaju udjela u Ribnjačarstvu Končanica pa nije bilo nikakvih odgovora. U ovom novom konceptu koji se dogodio nakon promjene vlasti, dobili smo dvije obvezujuće ponude, a ponuđači su uplatili jamstva. Dakle, riječ je o ozbiljnoj priči iza koje stoji kapital.
Ono što najviše zanima zaposlenike Vodoprivrede Daruvar i njihove obitelji jest znači li sve ovo što govorite da će se sačuvati radna mjesta ako se cijeli proces do kraja odvije onako kako planirate?
- Tako je. Nakon ovog koraka treba doći do odabira strateškog partnera koji želi zadržati baznu djelatnost, koji želi zadržati broj ljudi u tvrtki i koji će se osloniti na ljude unutar tvrtke. Mislim da je to početak jedne dugoročne perspektive.
Kada smo kod perspektive, kako vi vidite daljnji razvoj Vodoprivrede Daruvar na tržištu?
- Kada sam prije dvije godine došao u Vodoprivredu, vidio sam da je tvrtka iscrpljena što se tiče opreme, mehanizacije, alata... Nije bila informatizirana, nije postojao uvid u troškove na dnevnoj bazi... To je sve izostalo. Početkom ove godine krenuli smo u proces informatizacije kako bismo mogli pratiti troškove. Pristup, planiranje i odabir ponuda te praćenje učinkovitosti osnovni je uvjet opstanka u ovoj branši. S informatizacijom koju uvodimo sve će biti mjerljivo, situacije će se moći argumentirati s brojevima, moći će se pratiti troškovi na dnevnoj bazi i na osnovu toga stvarati projekcija za daljnji razvoj tvrtke.
Kako je bilo ove dvije godine raditi u tvrtki sa 150 zaposlenih čiji je manevarski prostor za rad zbog predstečaja bio gotovo pa nikakav?
- Ne samo što je manevarski prostor bio jako ograničen nego smo morali dovršiti poslove koji su bili sklopljeni prije mog dolaska, a koji su bili loše ugovoreni, s izuzetno nepovoljnim cijenama. Svi ključni ljudi na rukovodećim mjestima napustili Vodoprivredu prije mog imenovanja, što je bio veliki problem. Morali smo se osloniti na ljude koji zaista žele ostati u Vodoprivredi i vide svoju budućnost u njoj do mirovine. A na žalost, cijelo to vrijeme nismo mogli procijeniti koliko će nam biti potrebno vremena da izađemo iz ove agonije. U pokušajima da reprogramiramo kredite i pronađemo partnere nismo nailazili na nikakav interes. No, s promjenom vlasti u županiji situacija se promijenila. S novim županom smo intenzivirali razgovore prema van kako bismo došli do kvalitetnih ponuditelja i kako bismo mogli kapitalizirati cijelu priču s obvezujućim ponudama.
Kako se osjećate sada kada je dvogodišnja agonija Vodoprivrede došla gotovo do samog kraja koji će, kako se sada čini, vjerojatno sretno završiti. Je li bilo dana u kojima ste pomislili »što je meni ovo trebalo« i poželjeli otići?
- Posao u Vodoprivredi prihvatio sam kao veliki izazov. Ali bilo je dana kada bih navečer donio odluku da ću izaći iz ove priče jer je stvarno bilo nevjerojatno teških trenutaka. No, dao bih si pola dana da još malo razmislim pa bih na kraju odlučio da ipak ostajem. Takvih teških trenutaka bilo je nekoliko. Proces je stvarno trajao predugo, a konačno rješenje nije bilo vidljivo. Kada sam dolazio u Vodoprivredu Daruvar, svi su mi prognozirali da neću izdržati više od dva mjeseca. No, sada osjećam veliko zadovoljstvo jer nije bilo velikog osipanja ljudi, a to je bio preduvjet da uspijemo zadržati djelatnost. Jer ako nemamo ljude, ne možemo raditi. A ako ne možemo raditi u predstečaju ne možemo ni isplaćivati plaće. A bilo je jako puno zaostataka od ranije, dugovanja ljudima, neisplaćenih prekovremenih, jubilarnih... Gdje god bismo zagrebali postojala su neka dugovanja i to na svakodnevnoj razini iscrpljuje čovjeka, Veliko je zadovoljstvo što je ovo prvi korak prema konačnom izlazu. Ali bez ovog prvog koraka sve ostalo bi palo u vodu. Da vjerovnici nisu pristali, ne bismo imali više nikakve šanse. Ne bismo više imali drugu priliku.
I zato bih se na kraju htio zahvaliti i svim radnicima koji su cijelo ovo vrijeme, dvije godine u predstečaju, ostali u Vodoprivredi i vjerovali u sretan ishod i budućnost poduzeća.