"Ljerka i ja nismo živjele samo u prijateljskoj harmoniji, nas dvije smo živjele u melodiji radija"
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
3. prosinca 1947. krenuo je Ljerkin put.
Valjda, iako sam datum puno ne kazuje i neodređuje. Odrastala je u skromnoj obitelji Kutil u Daruvaru uz brata Mladena i roditelje koji su vjerovali da se život mora živjeti skromno i pošteno.
Tako je i Ljerka, koja se školovala na Pedagoškoj akademiji, upoznala svog supruga Ivicu Prpića iz Bosne i Hercegovine.
Naj glas Daruvara
Ljubav čini čuda i promjeni sve. Umjesto učiteljice, Ljerka je krenula put medija. Slučajno je kao NAJ GLAS izabrana za spikericu Radio Daruvara. Čitala je ulomke iz romana, uređivala emisiju za žene, preuzimala niz dodatnih poslova koji su joj osim spikerskog, donosili i niz drugih obveza. Osim spikerskog posla, radila je i kao tajnica, administratorica i računovotkinja.
Brojke i slova Ljerki bile su nevjerojatno bliske, a istančana nadarenost za propise, Ljerki je davala podstrek za svakodnevno praćenje propisa iako je u dubini duše htjela raditi ono što je zapravo najviše voljela, spikerski posao.
Međutim, toga u suvremenoj radijskoj industriji više nije bilo. I tako je sve do umirovljenja, živjela svoj put vrijedan divljenja. Put koji je i meni osobno odredio putokaz ustrajnosti i povjerenja.
Ljerka i ja nismo živjele samo u prijateljskoj harmoniji, nas dvije smo živjele u melodiji radija.
Doviđenja moja "kumić", vidimo se!
