Kralj batata Sven Perec slučajno završio u poljoprivredi: "Ljudi me pamte po ljubičastim kremšnitama"
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
BJELOVAR - Sven Perec neće se naći u onoj "u postolara su najgore cipele". Sven sadi batat, sve što ima ulaže u njega, razvio je dobar biznis sa slatkim krumpirom, a pritom ga i odlično sprema. Dobar je kuhar, pobjednik "Večere za 5" i gušt mu je iz namirnice izvući nešto sasvim neočekivano. Njegov recept za kremšnite od ljubičastog batata bile su pravi hit na društvenim mrežama. I ne samo da mu nakon osam godina, koliko se bavi njime, batat nije dosadio, on i partnerica Karolina, s kojom dijeli život i posao, često ga stavljaju na jelovnik. Istina, kad uopće imaju vremena pojesti zajednički ručak, piše Jutarnji list.
Jer, Sven Perec još uvijek nije sve karte stavio na poljoprivredu. Posao na zemlji radi polako, ne srlja, nikud mu se ne žuri. Svjestan je, kaže, "da poljoprivreda u Hrvatskoj ne donosi sigurnost". Da od batata živi, vjeruje da bi to bilo jako stresno. Taman i da sutra klimatske promjene pogode proizvodnju batata, on posao ima. Inženjer je računarstva i radi u branši.
Uložio 65.000 eura
Sven Perec sadi i batat i kukuruz, kukuruz čak i znatno više od batata - 8-10 hektara, batat 2-4 hektara - ali baš je slatki krumpir ono po čemu je već prepoznat i što ga izdvaja od drugih poljoprivrednika. Batat još uvijek nije kultura bliska hrvatskim poljoprivrednicima, a Sven, osim što ga sadi, proizvodi i vrlo dobre tjestenine od batata.
- Cilj mi je bio zaokružiti proizvodnju batata, bez otpada, to sam i ostvario. Prva klasa ide u trgovine kao batat, druga za proizvodnju tjestenina, a od treće radim vlastiti humus. Svake godine nam ostaje oko 10 tona druge klase batata koji ne odgovara tržišnim kriterijima i postaje otpad. To je batat s nekim fizičkim oštećenjima ili izvan kalibracijskih veličina. S njim se prvo hranila stoka, što nam je bilo potpuno neprihvatljivo jer su troškovi skladištenja preveliki za tu namjenu. Testiranjima smo zaključili da se batat odlično sljubljuje uz tjesteninu, poradili na tome i tako sad niti jedan naš batat ne završi kao otpadni - pojašnjava Sven.
Skladište na čekanju...
Jako je ozbiljan dok govori o razinama kakvoće slatkog krumpira. Ne čudi kad je samo do prošle godine u proizvodnju uložio oko 65.000 eura, odnosno sve što je zaradio. Još nijednu kunu od batata nije potrošio na ništa drugo osim na - batat. Jednako je i s novcem dobivenim putem fondova, za dvije mjere ukupno 70.000 eura, što znači da je u proizvodnju batata dosad uloženo 135.000 eura.
- Napravili smo skladište za 40 tona batata, klijalište koje daje 250.000 sadnica godišnje, uložili smo u pogon za preradu batata u tjesteninu, u neke strojeve, opremu...
Danas moraju dvaput preokrenuti svaki euro jer itekako osjete inflaciju, a planirano skladište od 300 do 400 kvadrata, za koje su već i kupili imanje, mora pričekati bolja vremena.
- Kupili smo staro imanje s kućom koju bismo srušili pa gradili hale. Ne bi to samo bilo skladište, nego i prostor za preradu, a možda i sortirnicu batata. Drago mi je da smo na vrijeme shvatili da se nema smisla upuštati u investiciju jer su cijene materijala otišle u nebo. Zadužili bismo se, a sumnjam da bismo mogli završiti s početnim budžetom, dobro da je poslušao svoj nagon za oprez.
Zdrava namirnica
Gradit će i zaposliti još nekoga, bude li stabilizacije, u budućnosti. Prošle godine sam je osmislio i izradio stroj koji rješava travu u polju batata, čime će, kaže, uštedjeti silne sate košnje. Bez većine planiranih pa odgođenih investicija se može, ali jedna mu stvar zadaje velike probleme.
- Pakiranje nam oduzima strašno puno vremena. Dvije osobe mogu zapakirati samo 70 vrećica tjestenine od po 400 grama u sat vremena - govori za Jutarnji.
U pogonu kapaciteta tri tone trenutačno se proizvodi oko 500 kilograma tjestenine mjesečno, a količina se konstantno povećava jer se stalno otvaraju nova tržišta.
Da bi dobio tjesteninu lijepe teksture i finog okusa, u smjesu dodaje 30 posto povrća. Ovaj proizvod prodaju u 10 trgovina i na četiri web platforme. Svenov se batat i tjestenina mogu pronaći i na nekim domaćim manifestacijama, gdje se također dobro prodaju. Pritom često moraju pojašnjavati o čemu se radi, budući da batat još uvijek nije redovna namirnica u hrvatskoj kuhinji. Iako, sve više postaje. Sve što proizvede, od 40 do 60 tona godišnje, Sven i proda, a da, kaže, "proizvede i dvostruko više, prodalo bi se".
U poljoprivredi sasvim slučajno
- Batat se smatra zdravom namirnicom, smiju ga jesti i dijabetičari jer sadrži spororazgrađujuće šećere, kupuju ga sportaši, mame za kašice za bebe i svi ostali koji vole taj slatki okus batata - kaže Sven.
Osam je godina prošlo otkad mu je dugogodišnja životna partnerica Karolina spomenula da je probala batat i da joj je jako fin, piše Jutarnji.
On ga dotad nije jeo, ali ponukan Karolininim oduševljenjem kupio ga je, pripremio, zaljubio se u batat i odlučio ga početi i sam proizvoditi. Poljoprivreda ga sve do tog trenutka nije zanimala, u sjećanju je nosio sliku svojih roditelja kako se muče na zemlji. Ali gurman se zaljubio, a ljubav ne pita.
Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku!