Kako su malci iz Končanice utjelovili Medu, Ličanina, Laufera, Turčina, Dimjačara i njegovu babu
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
KONČANICA – Prošlo je točno sedam dana otkako su Končanicom prodefilirale tradicionalne Končaničke maškare. Pratili smo ih prije samog održavanja, tokom priprema, ali i prošle nedjelje kada su još jednom dokazali kako ništa ne može zaustaviti desetljećima staru tradiciju, pa tako niti snijeg koji baš prošle nedjelje nije imao milosti.
No, ono što se tokom cijeloga tjedna prepričava i što budi sreću i ponos kod Končaničana, najmlađi su žitelji koji su prošloga vikenda vjerno iskopirali starije sudionike maškarane povorke.
Djedovi i očevi bili sudionici
Leon Finek u ulozi ličana, Franko Finek kao medo, Ivan Vanjek kao laufer, Jakov Vanjek u ulozi turčina te Leo Tomašek kao dimnjačar i David Čović kao dimnjačareva baba izazvali su salvu komentara i dobrih vibracija na samo protekle nedjelje već i tokom cijeloga tjedna na društvenim mrežama.
Ponosni roditelji, danas očevi, koji su i sami nekada bili sudionici tradicionalne povorke dali su si truda i tjednima unaprijed pripremali kostime u najmanjim brojevima kako bi od najranije dobi svoju djecu učili kako se poštuju običaji i tradicija.
-To je kod nas već godinama tako. Djeca uče i gledaju od nas starijih, puštamo im snimke od prijašnjih maškara, pa je došlo do ideje da i oni sami postanu male maškare. Obično sami i izaberu ulogu u koju se žele maskirati, obuku se, te se druže s pravim sudionicima. Slikaju se i to bude baš lijepo svima, kako djeci tako i starijima, kazao nam je Dalibor Tomašek, otac od ovogodišnjeg malog dimnjačara Lea koji ima tek tri i pol godine.
Djeca bila oduševljena
-Sve je zapravo spontano, a koliko to svima znači najbolje vam govori da klinci o tom danu pričaju barem 10 dana prije maškara i još barem toliko nakon. Upravo zato nam nije teško potruditi se, iskren je Dalibor.
Malim maskiranim sudionicima zadovoljna je i Alenka Vanjiček iz Češke besede Končanica i organizatorica Končaničkih maškara.
-Od te djece nekada su djedovi sudjelovali u povorci. Riječ je o dva para braće. Tata od njih dvojice je također nekada bio sudionik maškara, dok je tata od druge dvoje braće iz Rašenice, sela pored Grubišnog Polja pa on svake godine s puhačkim orkestrom sudjeluje u maškarama. Sve je to spontano i odlična je priprema za budućnost kada će i oni možda biti sudionici velikih, tradicionalnih maškara, kaže nam Alenka koja kaže kako dosad nisu uspjeli složiti cijelu mini povorku, svih 13 sudionika.
Nema straha za tradiciju
Vanjiček je prije svega zahvalna i velikim sudionicima što su i ove godine uspjeli izdržati od ranoga jutra do kasno navečer na nogama.
-Vrijeme nam nije išlo na ruku, snijeg i vjetar su od jutra pratili maškare, nije lako 12 kilometara plesati, zabavljati se sa svima i ostati odmoran, no kao i svih dosadašnjih godina, sudionici su svoje uloge odradili vrhunski i hvala im na tome. Veseli nas što ne moramo brinuti o naslijeđu, ova priča ide dalje, za to nema sumnje, zaključila je Vanjiček.
